Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2841/14 (DOO „Rahmet“ Živinice i I. I.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2841/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine, u predmetu broj AP 2841/14, rješavajući zahtjev DOO „Rahmet“ Živinice i Izudina Ibrahimovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 22/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev DOO „Rahmet“ Živinice i Izudina Ibrahimovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. DOO „Rahmet“ Živinice i Izudin Ibrahimović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Živinica, podnijeli su 19. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 Pr 018794 14 Pzp od 9. aprila 2014. godine i Rješenja Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 Pr 018794 13 Pr od 22. januara 2014. godine. Takođe, apelanti su podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "naložio Osnovnom sudu da obustavi izvršenje pravomoćnog rješenja tog suda u odnosu na drugoapelanta, u pogledu izrečene mu zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca“, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 83 0 Pr 018794 13 Pr od 22. januara 2014. godine prvoapelant i drugoapelant su oglašeni odgovornim što su radnjama bliže opisanim u izreci rješenja učinili prekršaj iz člana 211. stav 2. Zakona o bezbijednosti saobraćaja na putevima Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZOBS), pa je sud prvoapelantu na osnovu člana 234. stav 1. tačka 25. istog zakona i člana 13. Zakona o prekršajima (u daljnjem tekstu: ZP) izrekao uslovnu osudu, kojom mu je za učinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM, i istovremeno je utvrđeno da se ista neće izvršiti ako ne učini novi prekršaj u roku od šest mjeseci (tačka 1. izreke rješenja). Tačkom 2. izreke rješenja, drugoapelant kao odgovorno lice je takođe oglašen odgovornim za prekršaj iz tačke 1. izreke rješenja i kažnjen na osnovu člana 234. stav 3. ZOBS i člana 10. ZP, novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM, dok je tačkom 3. istog rješenja drugoapelant kao vozač oglašen odgovornim zbog prekršaja iz tačke 1. izreke rješenja, i kažnjen na osnovu člana 235. stav 1., 2. i 4. tačka 32) ZOBS i člana 10. ZP novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM, a na osnovu člana 235. stav 2. u vezi sa stavom 1. ZOBS mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca i određena dva kaznena boda. Istim rješenjem je obustavljen prekršajni postupak protiv drugoapelanta za prekršaj iz člana 211. stav 1. ZOBS, kažnjiv po članu 239. stav 1. tačka 33. ZOBS, jer radnja koja je drugoapelantu kao okrivljenom stavljana na teret nije prekršaj.
3. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je 28. aprila 2013. godine u postupku kontrole izvršene od strane službenih lica Policijske stanice za bezbijednost saobraćaja Zvornik, na magistralnom putu Zvornik – Vlasenica, zatečeno motorno vozilo prvoapelanta pobliže označeno kao u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: predmetno vozilo) kojim je upravljao drugoapelant, kojem je važnost registracije istekla 27. aprila 2013. godine. Osnovni sud je naveo da je, cijeneći provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti utvrdio, da su se radnjama apelanata stekli svi elemetni prekršaja iz člana 211. stav 2. ZOBS. Naime, uvidom u bazu podataka za registraciju vozila BiH (u daljnjem tekstu: baza podataka), patrolni nalog broj 21-04-13 od 28. aprila 2013. godine, utvrđeno je da je predmetnom vozilu važnost registracije istekla 27. aprila 2013. godine, a što je potvrđeno iskazom službenog lica Mladena Pavlovića koji je 28. aprila 2013. godine vršio kontrolu predmetnog vozila. U datom iskazu imenovani je naveo da drugoapelant kao vozač vozila u momentu kontrole nije imao potvrdu o registraciji predmetnog vozila, da je uvidom u bazu podataka za registraciju vozila utvrdio da na taj dan vozilo nije bilo registrovana, odnosno da je uvidom u izvod registrovanih vozila utvrdio da je zahtjev za registraciju predmetnog motornog vozila podnesen 29. aprila 2013. godine. Iskaz ovog svjedoka Osnovni sud je u cijelosti prihvatio kao objektivan, konstatujući da je navedeni svjedok na objektivan način sudu prezentirao činjenice do kojih je došao vršeći službene radnje, i da sud nije našao nijedan razlog za dovođenje u sumnju tog iskaza. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je zaključio da su se radnjama apelanata stekli svi elementi prekršaja iz člana 211. stav 2 ZOBS, na temelju čega je odlučio kao u izreci rješenja.
4. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv navedenog rješenja, Okružni sud je Rješenjem broj 83 0 Pr 018794 14 Pzp od 9. aprila 2014. godine, žalbu apelanata odbio kao neosnovanu i Rješenje Osnovnog suda broj 83 0 Pr 018794 13 Pr potvrdio. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo, da je uvidom u spise predmeta prvostepenog suda utvrdio da je nesporno da predmetno vozilo na dan provjere (kontrole) i činjenja prekršaja, 28. aprila 2013. godine nije bilo registrovano, a da iz izvoda registrovanih vozila proizilazi da je zahtjev za registraciju predmetnog vozila podnesen 29. aprila 2013. godine, dakle dva dana nakon isteka registracije, odnosno jedan dan nakon počinjenog prekršaja. Okružni sud je odbio kao neosnovane žalbene navode drugoapelanta kao vozača, u pogledu izrečene mu zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca, ukazujući da je odredbom člana 235. stav 2. ZOBS izricanje zaštitne mjere propisano kao obavezno za prekršaj koji je počinio, da mu je zaštitna mjera izrečena u minimalnom trajanju, te što navedenim propisom za počinjeni prekršaj nije propisana mogućnost odgode izvršenja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom. Imajući u vidu navedeno Okružni sud je primjenom člana 67. ZP odlučio kao u izreci rješenja.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i «pravo na rad». Dalje, apelanti ističu „da su na vrijeme izvršili uplatu svih novčanih obaveza koje su potrebne kako bi na vrijeme bilo produženo važenje registracije predmetnog vozila, koje je upisano kao vlasništvo prvoapelanta, da su zahtjev za produženje registracije uredno predali Policijskoj upravi Živinice (u daljnjem tekstu: PU Živinice), međutim, iz njima nepoznatih razloga navedene policijska uprava nije isti dan izvršila produženje registracije, za što smatraju da posljedice ne bi trebali snositi oni a što su kako navode dokazali tokom prvostepenog i drugostepenog postupka, koje dokaze sudovi očigledno nisu cijenili“. Apelanti takođe navode, da su u žalbi izjavljenoj drugostepenom sudu predložili da taj sud drugoapelantu ukine izrečenu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, iz razloga što je drugoapelant osnivač prvoapelanta i njegov jedini uposlenik, zbog čega je istovremeno obavljao i poslove vozača predmetnog vozila, koju činjenicu drugostepeni sud kako navode taj sud uopšte nije cijenio. Naime, apelanti smatraju da su u odnosu na drugoapelanta bili ispunjeni uslovi za izricanje uslovne osude, jer nikad nije kažnjavan, da je porodičan čovjek, privrednik, da redovno izmiruje obaveze prema državi, da se protiv njega ne vodi nikakav prekršajni niti krivični postupak, te da se vrlo korektno ponašao prema sudu i službenicima policijske uprave koji su spornog dana vršili kontrolu premetnog motornog vozila.
6. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelanti tvrde „da bi izvršenjem pravomoćnog rješenja Osnovnog suda, odnosno izvršenjem zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, bi doveo u pitanje rad pravoapelanta, kao i egzistencija samog drugoapelanta i njegove porodice, jer je kao osnovač prvoapelanta ujedno obavlja i poslove vozača, budući da nema drugih radnika“. Apelant stoga predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će "naložiti Osnovnom sudu da obustavi izvršenje rješenje tog suda od 22. januara 2014. godine, u pogledu izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije“, do donošenja odluke po podnesenoj apelaciji.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju, apelanti traže od Ustavnog suda da odloži izvršenje rješenja, u dijelu kojim je drugoapelantu izrečena zaštitna mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije“ za počinjeni prekršaj za koji je oglašen odgovornim. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti kao razlog za donošenje privremene mjere, osim tvrdnji da bi izvršenjem rješenja, kojim je drugoapelantu izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja predmetnim vozilom, došlo do obustave rada prvoapelanta kao privrednog društva i nastanka nenadoknadive štete po egzistenciju njegove porodice, koji navodi sami po sebi ne mogu predstavlja dovoljan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud donio traženu privremenu mjeru, nije ponudio bilo kakve druge argumente i dokaze kojima bi potkrijepio te svoje tvrdnje. Imajući u vidu navedeno, odnosno da apelanti nisu ponudli razloge koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Predstavljati Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić