Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-515/13 (M. Ć.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Uredba o izmjeni i dopuni uredbe o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima pripadnika bivše vojske Federacije Bosne i Hercegovine i državnih službenika i namještenika bivšeg federalnog ministarstva odbrane
- Uredba o izmjenama i dopunama uredbe o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima pripadnika bivše vojske Federacije Bosne i Hercegovine i državnih službenika i namještenika bivšeg federalnog ministarstva odbrane
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Uredba o izmjenama i dopunama uredbe o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnim uvjetima pripadnika bivše vojske Federacije Bosne i Hercegovine i državnih službenika i namještenika bivšeg federalnog ministarstva odbrane
- Uredba o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima pripadnika bivše vojske Federacije Bosne i Hercegovine i državnih službenika i namještenika bivšeg federalnog ministarstva odbrane
Predmeti (1)
AP-515/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine, u predmetu broj AP 515/13, rješavajući zahtjev Mustafe Ćatovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 22/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Mustafe Ćatovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Mustafa Ćatović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 5. februara 2013. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 006873 12 U od 5. decembra 2012. godine, rješenja Federalnog Zavoda za PIO/MIO (u daljnjem tekstu: Federalni Zavod) broj FZ3/2-1082446175 od 28. marta 2012. godine i rješenja Federalnog zavoda-kantonalne administrativne službe Mostar (u daljnjem tekstu: Administrativna služba) broj FZ10/2- 1082446175 od 26. januara 2012. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Federalnom Zavodu PIO/MIO da mu uspostavi isplatu penzije utvrđene rješenjem broj 1803-0067/07-1 od 14. maja 2008. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Administrativne službe broj FZ10/2-1082446175 od 26. januara 2012. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za priznanje prava na starosnu penziju. U obrazloženju je navedeno da je apelant 6. marta 2007. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu penziju po Uredbi o sticanju prava na starosnu penziju po povoljnijim uslovima pripadnika bivše Vojske Federacije BiH i državnih službenika i namještenika bivšeg Federalnog ministarstva odbrane („Službene novine FBiH“ br.75/06, 58/07, 89/07, 31/08 i 77/09-u daljnjem tekstu: Uredba). Navedeno je da je u provedenom postupku utvrđeno da je presudom Ustavnog suda FBiH broj U- 40/10 utvrđeno da navedena Uredba nije u saglasnosti sa Ustavom FBiH te da je članom 40. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom FBiH propisano da se usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koji Ustavni sud FBiH utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda FBiH u „Službenim novinama FBiH“ odnosno da neće stupiti na snagu. Administratvina služba je navela da, obzirom da je navedena presuda Ustavnog suda FBiH objavljena u „Službenim novinama FBiH“ od 6. juna 2011. godine, dakle prije rješavanja o zahtjevu apelanta, odredbe Uredbe se ne mogu primjenivati čak i pod pretpostavkom da je apelant ispunjavao uvjete propisane navedenom Uredbom.
3. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu Federalnom zavodu koji je broj rješenjem FZ3/2-1082446175 od 28. marta 2012. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje u potpunosti prihvatajući razloge koje je u obrazloženju navela Administrativna služba.
4. Protiv navedenog rješenja apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom koji je presudom broj 07 0 U 006873 12 U od 5. decembra 2012. godine tužbu odbio kao neosnovanu te odredio da se apelant oslobađa plaćanja sudske takse. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant u tužbi istakao da je Federalni zavod donio rješenje broj 1803-0067/07-1 od 14. maja 2008. godine kojim mu je priznato pravo na starosnu penziju a da je nakon toga donio rješenja protiv kojih je tužba podnesena i kojim je njegov zahtjev odbijen zbog čega navedene akte smatra nezakonitim. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je na osnovu dokaza preciziranih u presudi utvrdio da je apelant 6. marta 2007. godine podnio zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju po osnovu Uredbe; da je u postupku koji je slijedio povodom tog zahtjeva sačinjen nacrt rješenja broj 1803-0067/07-1 od 14. maja 2008. godine koji nikada nije potpisan, ovjeren niti je stupio na snagu niti je proizvodio bilo kakve pravne posljedice; da protiv tog nacrta nikada nije vođen bilo kakav postupak ili spor; da je presudom tog suda broj 07 0 U 001585 08 U od 13. novembra 2008. godine odbijena tužba apelanta izjavljena protiv rješenja Federalnog zavoda matični broj 01/1-1082446175 od 2. aprila 2008. godine kojim je odbijena apelantova žalba protiv rješenja Administrativne službe matični broj 1082446175; da je protiv navedene presude apelant podnio Vrhovnom sudu F BiH zahtjev za vanredno preispitivanje koji je odbijen presudom od 14.aprila 2011. godine; da je Ustavni sud FBiH presudom broj U-40/10 utvrdio da navedena Uredba nije u saglasnosti sa Ustavom FBiH; da je članom 40. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom FBiH propisano da se usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koji Ustavni sud FBiH utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda FBiH u „Službenim novinama FBiH“ odnosno da neće stupiti na snagu te da je navedena presuda Ustavnog suda FBiH objavljena u „Službenim novinama FBiH“ 6. juna 2011. godine od kada je i prestala primjena navedene Uredbe.
5. Imajući u vidu sve navedeno Kantonalni sud je utvrdio da budući da apelantu nije prije objave navedene presude Ustavnog suda FBiH priznato pravo u skladu sa Uredbom, to upravni organi koji su rješavali po apelantovom pravu na starosnu penziju na osnovu ove Uredbe nisu ni mogli donijeti rješenja o priznavanju tog prava. Obzirom na sve navedeno Kantonalni sud je odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu.
6. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Kršenje ovih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Smatra da je predmetni postupak predugo trajao i da se čekalo da navedena presuda Ustavnog suda FBiH stupi na snagu pa da se odluči o njegovom zahtjevu. Apelant smatra da je zbog toga diskriminiran u odnosu na ostale osobe kojim je priznato pravo po osnovu Uredbe te da je sud pogrešno zaključio da rješenje broj 1803-0067/07-1 od 14. maja 2008. godine predstavlja samo nacrt rješenja i da mu ono nije uručeno isključivo zbog vođenja upravnog spora. Zbog navedenog kao i zbog teške materijalne situacije apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi naložio Federalnom zavodu da mu uspostavi isplatu penzije priznate rješenjem broj 1803-0067/07-1 od 14. maja 2008. godine.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U konkretnom slučaju apelant kao razloge za donošenje privremene mjere navodi tvrdnje koje se tiču merituma predmeta te i tešku materijalnu situaciju u kojoj se nalazi. Ustavni sud smatra da teška materijalna situacija sama po sebi ne predstavlja dovoljan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud donio privremenu mjeru. Suprotno tumačenje bi vodilo zaključku da u situaciji kada se apelanti pozovu na ovaj razlog uvijek treba udovoljiti zahtjevu za privremenu mjeru, što nije niti može biti smisao privremene mjere na način kako je ona regulirana Pravilima Ustavnog suda. S druge strane Ustavni sud smatra da bi donošenjem privremene mjere zbog razloga koji se tiču merituma predmeta Ustavni sud prejudicirao odluku povodom apelacije. Dakle, kako navedeno ne predstavlja razloge zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić