Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-828/13 (Z. H.)

Odluka donesena 17. 07. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-828/13

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 828/13, rješavajući apelaciju Zinaide Hromalić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b, člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zinaide Hromalić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 022 0 P 07 000464, koji još uvijek nije okončan.

Nalaže se Općinskom sudu u Sanskom Mostu da, u skladu s članom 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese oduku u predmetu broj 022 0 P 07 000464, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantici Zinaidi Hromalić u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Sanskom Mostu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zinaida Hromalić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, koju zastupa Edina Karagić, advokat iz Sanskog Mosta, podnijela je 26. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 01 0 Rs 004107 08 Rsž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 29. aprila 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 22. aprila 2014. godine.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. maja 2014. godine, a Kantonalni sud 23. aprila 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantica je 18. marta 2005. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tužene Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: tužena) radi poništenja odluke o otkazu i isplate, vsp. 17,333,60 KM. Predmetna tužba je kod Općinskog suda zavedena pod poslovnim brojem Rs-104/05.

6. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud proizlazi da je Ministarstvo odbrane BiH [11. maja 2006. godine] dostavilo Oćinskom sudu podnesak – zahtjev za prekid postupka u parnicama u kojima je tužena strana FBiH – prijašnje Federalno ministarstvo odbrane, odnosno prijašnja Vojska Federacije BiH. Nakon toga, Općinski sud je donio rješenje od 12. juna 2006. godine kojim je utvrđeno da se parnični postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekida, kao i da će se nastaviti kada novi zakonski zastupnik preuzme postupak, ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

7. Dalje, iz odgovora na apelaciju, također, proizlazi da je 25. decembra 2007. godine predmet zaveden pod novim poslovnim brojem 022 0 P 07 000464.

8. Nakon toga, Općinski sud je donio Presudu broj 022-0-P-07-000 464 od 10. aprila 2008. godine kojom je usvojen tužbeni zahtjev apelantice, te je naloženo tuženoj Federaciji Bosne i Hercegovine - Federalnom ministarstvu odbrane da za apelanticu izvrši uplatu doprinosa po osnovu penzijsko-invalidskog i zdravstvenog osiguranja kod nadležnog PIO Mostar, počev od 1. maja 2005. godine do 10. aprila 2008. godine.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je Federalno pravobranilaštvo 20. maja 2008. godine izjavilo žalbu protiv presude Općinskog suda od 10. aprila 2008. godine, koja je kod Kantonalnog suda zaprimljena pod brojem 01 0 Rs 004107 08 Rsž, dok je apelantica u odgovoru na žalbu za tuženu označila Bosnu i Hercegovinu - Ministarstvo odbrane BiH, kao pravnog sljednika FBiH - Federalnog ministarstva odbrane.

10. Rješenjem Općinskog suda broj 022-0-P-07-000 464 od 25. augusta 2008. godine ispravljena je Presuda Općinskog suda broj 022-0-P-07-000 464 od 10. aprila 2008. godine na način da se, umjesto očigledno pogrešno navedenog naziva tužene „Federacije BiH - Federalno ministarstvo odbrane“, stavlja „Bosna i Hercegovina - Ministarstvo odbrane BiH“.

11. Iz odgovora na apelaciju, također, proizlazi da je cijeli spis „[...] prvi put dostavljen Kantonalnom sudu 22. septembra 2008 godine, koji je 28. marta 2012 godine vratio cijeli spis iz razloga dostavljanja presude Pravobranilaštvu BiH. Općinski sud je 19. aprila 2012 godine vratio cijeli spis uz dopis u kojem osnovano navodi očekivanja da se predmetna presuda ukine i vrati Općinskom sudu na ponovni postupak. Međutim, Kantonalni sud je predmetni spis vraćao Općinskom sudu u još tri navrata sa zahtjevom da se osporena presuda dostavi Pravobranilaštvu BiH u Sarajevu. Nakon drugog vraćanja postupajući sudija je uz dopis Pravobranilaštvu BiH Sarajevo dostavila presudu, nakon čega je imenovano Pravobranilaštvo dostavilo podnesak u kojem se navodi da ne postoji objektivna mogućnost za postupanje Pravobranilaštva BiH u predmetnoj pravnoj stvari. Nakon toga, 5. novembra 2012 godine, cijeli spis je ponovno dostavljen Kantonalnom sudu, koji je 28. februara 2013. godine, ponovno vratio cijeli spis Općinskom sudu sa uputom da sud ocijeni da li se podnesak Pravobranilaštva BiH ima smatrati žalbom, pa ukoliko to Općinski sud ocijeni, da se ocjeni blagovremenost i potpunost iste i da se postupi u skladu sa relevantnim odredbama ZPP koje se odnose na postupanje prvostepenog suda u pogledu izjavljene žalbe“.

12. Također, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud posebnim rješenjem od 17. aprila 2013. godine pozvao apelanticu da uredi tužbu od 18. marta 2005. godine i odgovor na žalbu od 4. augusta 2008. godine na način da opredijeli tačan naziv tužene, kao i da posebnim rješenjem podnesak Pravobranilaštva BiH od 10. oktobra 2012. godine smatra zahtjevom tužene za povrat u prijašnje stanje.

13. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Kantonalni sud proizlazi da je Općinski sud dopisom od 15. maja 2013. godine obavijestio Kantonalni sud da je „u međuvremenu odlučivao o zahtjevu za povrat u prijašnje stanje tužene BiH - Ministarstva odbrane BiH [...], te istom zahtjevu udovoljio, radi čega se odlučivanje o žalbi Federalnog pravobranilaštva u Sarajevu od 20. maja 2008. godine od strane Kantonalnog suda [...] ukazalo nepotrebnim“.

14. Prema stanju spisa i raspoloživim informacijama kojima Ustavni sud raspolaže, predmetni postupak još uvijek nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je navela hronologiju predmetnog postupka, istaknuvši da je Općinski sud donio presudu od 10. aprila 2008. godine, te rješenje o ispravci presude od 25. augusta 2008. godine kojom je usvojen njen tužbeni zahtjev, a protiv koje presude je tuženi izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Apelantica je istaknula da je 28. juna 2011. godine i 24. januara 2012. godine urgirala kod Kantonalnog suda, ali da Kantonalni sud do dana podnošenja apelacije nije riješio konkretni predmet iako se radi o radnom sporu čije rješavanje je hitne prirode. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, obaveže Kantonalni sud na hitno rješavanje predmeta i apelantici dosudi nematerijalnu štetu u iznosu od 2.000,00 KM, te naknadu troškova sastava apelacije po opunomoćeniku u iznosu od 900,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je konkretni predmet završen pred tim sudom ne donošenjem odluke, već vraćanjem spisa prvostepenom sudu radi otklanjanja određenih nepravilnosti kada je prvostepeni sud [dopisom] od 15. maja 2013. godine [...] obavijestio Kantonalni sud da je „odlučivanje po žalbi Federalnog pravobranilaštva u Sarajevu od 20. maja 2008. godine od Kantonalnog suda ukazalo se nepotrebnim“.

17. U odgovoru na apelaciju Općinskog suda je detaljno navedena hronologija predmetnog postupka, te istaknuto da se predmetni postupak trenutno nalazi u fazi zakazivanja pripremnog ročišta, jer je [apelantica] tek 5. maja 2014. godine dostavila podnesak u kojem kao tuženu označava i Federaciju Bosne i Hercegovine, Vladu Federacije Bosne i Hercegovine, koje zastupa Federalno pravobranilaštvo u Sarajevu zbog postavljenog zahtjeva za isplatu, temeljem člana 72. Zakona o odbrani BiH, kojim je propisano da su vlade entiteta odgovorne za dugove, zaduženja i ostale obaveze nastale do 31. decembra 2005. godine u entitetskim ministarstvima odbrane. V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da radni spor, koji je po svojoj prirodi hitan, još uvijek nije okončan ni nakon devet godina i tri mjeseca, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

23. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

24. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

27. Ustavni sud zapaža da je apelantica 18. marta 2005. godine tužbom pokrenula parnični postupak koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste devet godina i tri mjeseca.

b)Analiza dužine trajanja postupka

28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kojeg je apelantica tražila poništenje odluke o otkazu i naknade plaće, pa se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu. Osim toga, budući da apelantica traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je postupak za apelanticu značajan, a i po zakonu je hitne prirode.

29. Sumirajući ovaj parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelantica 18. marta 2005. godine pokrenula radni spor koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud (u periodu od 2005. do 2008. godine) zakazao dva pripremna ročišta, nakon čega je donio presudu (10. aprila 2008. godine), odnosno rješenje o ispravci presude (25. augusta 2008. godine). Pored toga, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak prekinut u periodu od 12. juna 2006. godine do 25. decembra 2007. godine (jednu godinu i šest mjeseci), što je Općinski sud objektivno sprečavalo da nakon donošenja rješenja o prekidu postupa u predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je u više navrata dostavljao cio spis Kantonalnom sudu, ali da je Kantonalni sud predmetni spis vraćao Općinskom sudu sa zahtjevom da se presuda Općinskog suda od 10. aprila 2008. godine dostavi i Pravobranilaštvu BiH s obzirom na to da je apelantica u odgovoru na žalbu kao tuženu označila Bosnu i Hercegovinu - Ministarstvo odbrane BiH, kao pravnog sljednika FBiH - Federalnog ministarstva odbrane. Također, iz odgovora na apelaciju Ustavni sud zapaža da je Općinski sud podnesak Pravobranilaštva BiH od 10. oktobra 2012. godine tretirao kao zahtjev za povrat u prijašnje stanje, te [da] je tom zahtjevu udovoljeno zbog čega se odlučivanje o žalbi Federalnog pravobranilaštva u Sarajevu od 20. maja 2008. godine od Kantonalnog suda pokazalo nepotrebnim. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Općinski sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon devet godina i tri mjeseca još uvijek nije okončao radni spor, koji je hitan, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Naime, pored nesporne činjenice da je prekid postupka trajao jednu godinu i šest mjeseci, činjenica je da se apelanticin predmet još uvijek nalazi pred Općinskim sudom, te da je krajnje neizvjesno kada će Općinski sud donijeti odluku o apelanticinoj tužbi. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, [...], na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

32. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno iznos od 300,00 KM u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao devet godina i tri mjeseca, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantici trebalo na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 2.700,00 KM.

33. Međutim, apelantica potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 3326/08 od 9. marta 2011. godine, tačka 61), smatra da apelantici, s obzirom na sadržaj njenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete kojim je Ustavni sud vezan u smislu člana 31. Pravila, te usvojene kriterije Ustavnog suda, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM, koliko je apelantica apelacijom i tražila. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

34. S druge strane, Ustavni sud smatra da je neosnovan apelanticin zahtjev za naknadu troškova za sastav apelacije s obzirom na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava apelacije, te da stoga troškovi sastava apelacije padaju isključivo na teret apelanata.

Ostali navodi

35. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se i ovi navodi odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka, koje je Ustavni sud razmatrao u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak u sporu iz radnog odnosa, koji je prema zakonu hitan, traje devet godina i tri mjeseca i koji još uvijek nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu predmetnog postupka snose isključivo redovni sudovi koji nisu djelotvorno kontrolirali i upravljali postupkom na način kako je procesnim zakonom propisano.

37. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-828/13 (Z. H.) | Sudska praksa | Aktio