Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1922/12 (Š. D.)

Odluka donesena 17. 07. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Ostavina
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1922/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1922/12, rješavajući apelaciju Šerife Dizdarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Šerife Dizdarević, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 006788 08 P.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Šerifa Dizdarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Danko Mamontov, advokat iz Bihaća, podnijela je 22. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 P 006788 08 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. tada važećih Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Općinskog suda je zatraženo 30. maja 2012. godine i 2. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 6. juna 2014. godine zatraženo da dostavi spis broj 17 0 P 006788 08 P (6788 CMS).

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. juna 2012. godine i 18. oktobra 2013. godine. Općinski sud je 16. juna 2014. godine dostavio na uvid traženi spis.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 13. juna 2008. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženih: Adise Alijagić, Saliha Alijagića, Fikreta Derviševića, Rasima Alijagića, Ale Alijagića i Rifeta Alijagića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi izdvajanja nekretnina iz ostavine i utvrđenja prava vlasništva. Apelantica je u tužbi navela da je rješenjem Općinskog suda broj 017-0-O-08-000044 od 9. aprila 2008. godine upućena na parnicu protiv tuženih, a u kojem parničnom postupku je sud trebao utvrditi da je, u dijelu 1/1 katastarska parcela broj 255 „Ograda“ njiva u površini od 1.500 m upisana u posjedovnom listu broj 168 k.o. Bihać-grad, apelantičino vlasništvo. Predmetna tužba je registrirana pod poslovnim brojem 17 0 P 006788 08 P.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 017-0-P-08-001144 od 2. jula 2008. godine tužba je dostavljena tuženima na odgovor. Iz stanja spisa proizlazi da dostava nije bila uredna za Adisu Alijagić i za Saliha Alijagića. Drugo i trećetuženi su dostavili odgovor na tužbu 14. augusta 2008. godine.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 P 006788 08 P od 1. aprila 2009. godine tužba je ponovo dostavljena tuženima na odgovor. Prvotužena je dostavila odgovor na tužbu 29. juna 2009. godine.

8. Općinski sud je dnevnom naredbom od 1. februara 2010. godine obnovio dostavu tužbe s prilozima za tužene Alu Alijagića i Rifeta Alijagića, s napomenom – lično uručiti.

9. Apelantica je podnescima od 10. februara 2011. godine i 10. maja 2012. godine urgirala kod Općinskog suda uzimanje predmeta u rad, odnosno zakazivanje ročišta u ovoj stvari.

10. Općinski sud je dnevnom naredbom od 12. juna 2012. godine zakazao pripremno ročište za 5. septembar 2012. godine. Općinski sud je na ročištu od 5. septembra 2012. godine donio rješenje kojim je pripremno ročište, na zahtjev prvotužene, odgođeno za 16. oktobar 2012. godine.

11. Apelantica je na ročištu održanom 16. oktobra 2012. godine predložila da sud ročište odloži za duži period, kako bi mogla dopuniti tužbu tuženih. Apelantica je pored već označenih tuženih, kao tužene označila i Vasviju Pašalić rođ. Agrarević, Džehvu Zjakić rođ. Alagić, Fatu Alagić, Azizu Mehića rođ. Lonić, Ibrahima Midžića, Mehmeda Alagića, Mersada Alagića i Aziza Alagića.

12. Apelantica je 8. januara 2013. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženih: Adise Alijagić, Saliha Alijagića, Fikreta Derviševića, Rasima Alijagića, Ale Alijagića, Rifeta Alijagića, Vasvije Pašalić rođ. Agrarević, Džehve Zjakić rođ. Alagić, Fate Alagić, Azize Mehić rođ. Lonić, Ibrahima Midžića, Mehmeda Alagića, Mersada Alagića i Aziza Alagića radi izdvajanja nekretnina iz ostavine i utvrđenja prava vlasništva.

13. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 P 006788 08 P od 31. januara 2013. godine tužba je dostavljena tuženima na odgovor.

14. Rješenjem JU Centra za socijalni rad Bihać (u daljnjem tekstu: Centar za socijalni rad) broj 010-35-187-15-UP1-V/13-28 od 25. februara 2013. godine tuženi Vasvija Pašalić rođ. Agrarević, Fata Alagić, Aziza Mehić rođ. Lonić i Ibrahim Midžić su stavljeni pod starateljstvo za poseban slučaj privremeno, te im je za privremenog staratelja imenovan Šerif Hasanbegović, advokat iz Bihaća. Istim rješenjem je odbijen zahtjev za imenovanje staratelja za poseban slučaj tuženoj Džehvi Zjakić rođ. Alagić, zbog nepostojanja zakonskih uvjeta.

15. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj 17 0 P 006788 08 P od 7. marta 2013. godine kojim je prekinut postupak zbog smrti stranke Džehve Zjakić rođ. Alijagić. Istim rješenjem je odlučeno da će se prekinuti postupak nastaviti kada nasljednici preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

16. Apelantica je preko punomoćnika Općinskom sudu 29. januara 2014. godine dostavila podatke o nasljednicima tužene Džehve Zjakić rođ. Alijagić, te kao nasljednike navela: Huseina Zjakića, Rizvana Zjakića, Irfana Zjakića i Himzu Zjakića.

17. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 P 006788 14 P2 od 14. februara 2014. godine nastavljen je postupak koji je prekinut Rješenjem suda broj 17 0 P 006788 08 P od 7. marta 2013. godine. Istim rješenjem su pozvani nasljednici umrle Džehve Zjakić rođ. Alijagić, Husein Zjakić, Rizvan Zjakić, Irfan Zjakić i Himzo Zjakić, da preuzmu postupak.

18. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 P 006788 08 P od 20. februara 2014. godine tužba je dostavljena tuženima na odgovor.

19. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 P 006788 14 P 2 od 4. aprila 2014. godine vraćena je tužba apelantici, radi ispravke i dopune, radi dostave tačne adrese za tuženog Mehmeda Alagića. Istim rješenjem je apelantica upozorena da će se, ako ne postupi po nalogu suda, smatrati da je tužba povučena. Apelantica je postupila po nalogu suda 9. aprila 2014. godine.

20. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 P 006788 14 P 2 od 27. maja 2014. godine tužba je vraćena apelantici, radi ispravke i dopune, radi dostave tačne adrese za tuženog Irfana Zjakića. Istim rješenjem je apelantica upozorena ako ne postupi po nalogu suda da će se smatrati da je tužba povučena. Apelantica je postupila po nalogu suda 28. maja 2014. godine.

21. Iz predočenih dokumenata proizlazi da prvostepeni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Općinskog suda o njenom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je istaknula da je tužbu u toj pravnoj stvari podnijela 13. juna 2008. godine, te da Općinski sud do dana podnošenja apelacije nije zakazao ročište, niti preduzeo bilo koju radnju u postupku. Konačno, apelantica zahtijeva i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

23. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 14. juna 2012. godine naveo da su tačni apelantičini navodi koji se odnose na početak parničnog postupka, ali da je sud postupao u skladu s mogućnostima i stvarnim brojem predmeta, nakon čega je ukratko opisao hronologiju postupka, između ostalog, istaknuvši da je 5. septembra 2012. godine zakazao pripremno ročište u predmetnoj pravnoj stvari.

24. U odgovoru na apelaciju od 18. oktobra 2013. godine Općinski sud je naveo da je donio Rješenje broj 17 0 P 006788 08 P od 7. marta 2013. godine kojim je prekinut postupak zbog smrti stranke Džehve Alijagić, te da će se prekinuti postupak nastaviti kada nasljednici preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

V.Relevantni propisi

25. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 378.

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici; [...] Član 380.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

Član 381.

(1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staralac ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

[...] VI.Dopustivost

26. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

28. Prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

29. Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog dužine trajanja parničnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da postupak nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga je, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelacija bila dopustiva. U međuvremenu, prema informacijama i dokumentaciji koje je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud, parnični postupak je prekinut rješenjem od 7. marta 2013. godine. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

31. Apelantica navodi da joj je zbog nepostupanja Općinskog suda prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

32. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

34. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao ovaj postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu ovog postupka cijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

a)Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 13. juna 2008. godine pokrenula parnični postupak koji, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od šest godina.

b)Analiza dužine trajanja postupka

36. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju, s obzirom na okolnost da je tužba podnesena protiv više lica (kao tuženih), a da adrese nekih od tuženih nisu poznate, odnosno nisu bile tačne, te da je bilo problema s dostavom tužbe na odgovor i na poznate adrese nekih od tuženih, kao i da je Centar za socijalni rad postavljao staratelja za poseban slučaj za pojedine tužene, odnosno odbio zahtjev za imenovanje staratelja za poseban slučaj tuženoj Džehvi Zjakić rođ. Alagić, objektivno doprinosi složenosti postupka, te se može govoriti o relativno složenom predmetu. Osim toga, kako se radi o postupku u kojem je sud bio u obavezi da utvrdi da li je apelantica ispunila uvjete propisane Zakonom o vlasničkopravnim odnosima, odnosno da li je apelantica savjestan i zakonit držalac ili samo savjestan držalac predmetne nekretnine, Ustavni sud zaključuje da je postupak za apelanticu značajan.

37. Zatim, Ustavni sud zapaža da je apelantica postupak pokrenula tužbom od 13. juna 2008. godine, da je Općinski sud rješenjima od 2. jula 2008. godine i 1. aprila 2009. godine dostavljao tužbu tuženima na odgovor, da je apelantica 16. oktobra 2012. godine dopunila tužbu protiv tuženih, nakon čega je Općinski sud ponovo 31. januara 2013. godine dopunjenu tužbu dostavio tuženima na odgovor. Također, Ustavni sud zapaža da je Centar za socijalni rad svojim rješenjem od 25. februara 2013. godine odbio zahtjev za imenovanje staratelja za poseban slučaj tuženoj Džehvi Zjakić rođ. Alagić, nakon čega je Općinski sud donio rješenje o prekidu postupka od 7. marta 2013. godine. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio rješenje od 24. februara 2014. godine kojim je postupak nastavljen, pošto je apelantica dostavila podatke o nasljednicima umrle Džehve Zjakić rođ. Alagić, nakon čega je Općinski sud rješenjem od 20. februara 2014. godine tužbu ponovo dostavio tuženima na odgovor. Nakon toga, Općinski sud je rješenjima od 2. aprila i 27. maja 2014. godine vraćao apelantici tužbu na ispravku i dopunu radi dostave tačnih adresa za pojedine tužene. Ustavni sud smatra da okolnost što je apelantica podnijela nepotpunu i neurednu tužbu, koja nije sadržavala tačne adrese tuženih, u značajnoj mjeri utiče na dužinu postupka. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je postupak prekidan (od 7. marta 2013. godine do 14. februara 2014. godine, dakle period od 11 mjeseci), što je Općinski sud objektivno sprečavalo da u tom periodu postupa u predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku propisano da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može preduzimati nikakve procesne radnje. Dakle, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka u periodu od 11 mjeseci postojala objektivna okolnost zbog koje sud nije mogao da postupa, te da je, s druge strane, u periodima „aktivnosti“ predmeta sud evidentno preduzimao određene procesne radnje, te da u tom periodu nisu uočljivi neki posebno neprihvatljivo dugi periodi neaktivnosti suda.

38. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina postupka zadovoljava zahtjev «razumnosti», te da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

39. U smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, pošto je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantičinog prava na suđenje u "razumnom roku" u predmetu Općinskog suda, apelantici ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelanticinog prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pored okolnosti što predmetni postupak nije okončan ni nakon šest godina, jer se radi o složenom predmetu, jer apelantica nije dostavila urednu tužbu, kao i jer je predmetni postupak bio prekinut odlukom suda u periodu od 11 mjeseci.

41. Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1922/12 (Š. D.) | Sudska praksa | Aktio