Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2009/13 (K. Z.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Ništavost
- Ugovor o poklonu
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2009/13
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2009/13, rješavajući apelaciju Kadira Zulića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2., člana 62. stav 7. i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Kadira Zulića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 002965 11 Gž od 5. septembra 2012. godine vraćen u jednom dijelu Općinskom sudu u Velikoj Kladuši na ponovni postupak.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu s članom 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 23 0 P 002965 12 P2, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Kadiru Zuliću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Kadir Zulić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 11. maja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 23 0 P 002965 12 P2.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 19. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 20. maja 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant, B. A., S. Z. i F. Z. su 26. februara 2002. godine pokrenuli parnični postupak protiv M. Z. (u daljnjem tekstu: tuženi), radi poništenja darovnih ugovora, vsp. 5.000,00 KM.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem Općinskog suda od 12. februara 2010. godine tužba vraćena na ispravku-dopunu, te da je nakon što je apelant dostavio dopunu tužbe ona je dostavljena tuženom na odgovor.
7. Također, iz stanja spisa proizlazi da je nakon dostavljanja odgovora na tužbu Općinski sud zakazao i održao pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu, obavio nekoliko vještačenja i nekoliko puta na zahtjev stranaka odlagao ročišta. Zatim, u toku postupka tužiteljica S. Z. je umrla, dok su tužitelji A. B. i F. Z. podneskom od 14. marta 2011. godine povukli tužbu.
8. Presudom Općinskog suda broj 23 0 P 002965 02 P od 12. oktobra 2011. godine djelimično je apelantov usvojen tužbeni zahtjev i poništeni su darovni ugovori zaključeni 16. i 23. marta 2001. godine između M. Z. i M. Z., koji su ovjereni kod Općinskog suda Ov. br. 104/2001 i 110/2001 od 16. i 23. marta 2001. godine. Istom presudom odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim je apelant tražio da sud utvrdi da je ništav darovni ugovor zaključen 27. januara 1992. godine između M.Z. i M.Z., koji je ovjeren kod Općinskog suda Ov. br. 24/92 od 27. januara 1992. godine, te je tuženi obavezan da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 955,00 KM.
9. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 002965 11 Gž od 5. septembra 2012. godine uvažena je žalba tuženog, ukinuta je prvostepena presuda u pobijanom (dosuđujućem) dijelu i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
10. Prema stanju spisa, u ponovnom postupku je zakazana glavna rasprava za 13. juni 2014. godine.
11. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je kratko iznio hronologiju postupka istaknuvši da u vrijeme podnošenja apelacije postupak traje preko 11 godina. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Također, apelant je zatražio da Ustavni sud «naredi prvostepenom sudu da odluči o tužbenom zahtjevu bez odlaganja».
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da se predmet nalazi na reversu kod vještaka i da može dati samo podatke iz CMS baze, te je dostavio podatke koji su navedeni u činjeničnom stanju. Općinski sud je istakao da je u ponovnom postupku predmet uzet u rad, da se spis predmeta nalazi kod vještaka medicinske struke i da je glavna rasprava zakazana za 13. juni 2014. godine.
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine » br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.
24. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant s ostalim tužiteljima podnio tužbu 26. februara 2002. godine, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste 12 godina i četiri mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na poništenje darovnih ugovora, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.
26. Ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u ovom postupku svoju prvu procesnu radnju poduzeo tek nakon nepunih osam godina (12. februara 2010. godine) kada je vratio tužbu na ispravku-dopunu. Nakon toga Općinski sud je održao pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu i donio presudu nakon devet godina i sedam mjeseci (12. oktobra 2011. godine) koja je rješenjem Kantonalnog suda ukinuta i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u ponovnom postupku odredio vještačenje vještaka medicinske struke i da je zakazao ročište za glavnu raspravu, međutim, prema stanju spisa proizlazi da Općinski sud u ponovnom postupku nije donio novu odluku. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju postupanja u predmetu, te je naveo da odluku o osnovanosti apelacije prepušta Ustavnom sudu. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje 12 godina i četiri mjeseca, te da prema stanju spisa još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Općinski sud, koji nije djelotvorno i efikasno kontrolirao i upravljao postupkom u skladu s relevantnim odredbama ZPP.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda postupak nalazi pred prvostepenim sudom na ponovnom postupku, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da traje 12 godina i četiri mjeseca, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.800,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak traje više od 12 godina i četiri mjeseca i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a dužina postupka se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka kako je to procesnim zakonom propisano.
32. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2., člana 62. stav 7. i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.