Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3656/11 (A. T. i J. T.)

Odluka donesena 17. 07. 2014.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Naknada
  • Eksproprijacija
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3656/11

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3656/11, rješavajući apelaciju Ante Tokića i Joze Tokića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak 2. točka b) i članka 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 17. srpnja 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Ante Tokića i Joze Tokića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 V 005666 10 Rev od 10. svibnja 2011. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 V 005666 10 Gz2 od 16. srpnja 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 V 5666 09 V 2 od 12. travnja 2010. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ante Tokić i Jozo Tokić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Posušja podnijeli su 12. rujna 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 V 005666 10 Rev od 10. svibnja 2011. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 V 005666 10 Gz2 od 16. srpnja 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 V 5666 09 V 2 od 12. travnja 2010. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i „Elektroprijenosa BiH“ a.d. Banjaluka, Operativno područje Mostar - predlagača u izvanparničnom postupku pred redovitim sudovima (u daljnjem tekstu: predlagač), zatraženo je 20. svibnja 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Predlagač je dostavio odgovor na apelaciju 23. svibnja 2014. godine, Vrhovni sud 27. svibnja 2014. godine, Kantonalni sud 29. svibnja 2014. godine, a Osnovni sud 5. lipnja 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Rješenjem Općinskog suda broj 64 0 V 5666 09 V 2 od 12. travnja 2010. godine, donesenim u ponovnom postupku, određena je naknada apelantima kao vlasnicima - posjednicima na ime umanjenja tržišne vrijednosti za nepotpuno ekspropriranu nekretninu, označenu kao k.č. broj 3093 (eksproprirani dio 531 m²), k.č. broj 3784/1 (eksproprirani dio 302 m²) i k.č. broj 3092/1 (eksproprirani dio 561 m²) u iznosu od 8.842,00 KM (u daljnjem tekstu: predmetno zemljište), sukladno suvlasničkim dijelovima, dok je odbijen preostali dio zahtjeva apelanata za naknadu preko dosuđenog iznosa, kao i ostali istaknuti zahtjevi, te je predlagatelj obvezan naknaditi troškove postupka tom sudu u iznosu od 267,00 KM, a apelantima ukupan iznos od 1.040,00 KM.

6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je postupak u tom izvanparničnom predmetu pokrenut po službenoj dužnosti nakon što je pravomoćnim rješenjem Službe za imovinskopravne, geodetske poslove i katastar Općine Posušje (u daljnjem tekstu: Služba) od 1. prosinca 2005. godine usvojen prijedlog predlagača za nepotpunu eksproprijaciju - ustanovljenje prava služnosti za potrebe izgradnje i trajnog održavanja dalekovoda 2 x 220 kV Rama - Posušje prema planu i uvjetima uređenja prostora za gradnju navedenog dalekovoda na dijelu predmetnog zemljišta u vlasništvu - posjedu apelanata, jer stranke u roku od dva mjeseca od pravomoćnosti rješenja nisu postigle nagodbu o visini naknade. Navedeno je i da je u predmetnom postupku rješenjem Kantonalnog suda od 15. oktobra 2009. godine potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 24. travnja 2009. godine u odnosu na dosuđeni iznos od 8.819,00 KM, dok je u ostalom dijelu to rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak i odluku. Također, navedeno je da je sud u tijeku dokaznog postupka proveo dokaze uvidom u materijalne dokaze (bliže opisane u dispozitivu rješenja), te saslušanjem svjedoka Stipe Pavkovića i vještaka građevinske struke Nenada Krčuma, te da je nakon analize svih provedenih dokaza kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi odredio naknadu za nepotpuno eksproprirane nekretnine kao u izreci rješenja.

7. U svezi sa tim, Općinski sud se, prije svega, pozvao na odredbu članka 46. stavak 2. Zakona o eksproprijaciji kojom je propisano da je tržišna vrijednost izražena u cijeni na području gdje se vrši eksproprijacija, a koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja, te na odredbu članka 53. stavak 1. istog zakona kojom je propisano da se naknada za eksproprirano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje u novcu prema tržišnoj cijeni takvog zemljišta. Osim toga, sud se pozvao i na odredbu članka 56. tog zakona kojom je propisano da se, u slučaju ustanovljenja služnosti, naknada određuje u iznosu za koji je uslijed ustanovljene služnosti umanjena tržišna vrijednost nekretnine, kao i za nastalu štetu.

8. Iz provedenih dokaza Općinski sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju riječ o građevinskom zemljištu. Također, sud je konstatirao da, prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke, kao i prema njegovom iskazu, „naknada na ime umanjenja tržišne vrijednosti svih predmetnih nekretnina ukupno iznosi 17.661,00 KM, odnosno 10,00 KM po m² za stupno mjesto 21 KM po m²“. Konstatirajući da je vještak građevinske struke, nakon uviđaja na licu mjesta, izvršio vještačenje i tom prilikom je uzeo u obzir relevantne parametre koji opredjeljuju tržišnu vrijednost, odnosno njezino umanjenje uslijed ustanovljenja prava služnosti, između ostalih i lociranost predmetnih nekretnina, postojeću komunalnu infrastrukturu i pristup njoj, te vlastita saznanja u pogledu odnosa ponude i potražnje, podatke Povjerenstva za procjenu tržišne vrijednosti nekretnina Općine Posušje, na temelju kojih je obračunao predmetnu naknadu, Općinski sud je ocijenio nalaz i mišljenje tog vještaka kao stručan, objektivan i dan sukladno pravilima struke, pa mu je kao takvom poklonio vjeru i na temelju njega odredio visinu predmetne naknade, imajući u vidu već dosuđeni iznos.

9. Vezano za prigovore apelanata u odnosu na cijenu koju je iskazao vještak, Općinski sud je istaknuo da te prigovore nije ni razmatrao jer su paušalni i nisu ničim konkretizirani, zbog čega je i odbio njihov prijedlog da se provede novo vještačenje, a obzirom na to da su apelanti tijekom postupka tražili na ime naknade iznos od po 100 KM po m², odbio je preostali dio njihovog zahtjeva za naknadu preko dosuđenog iznosa. Također, odbio je i njihov zahtjev za naknadu izgubljene koristi, kao i zahtjev da se otkloni nanesena šteta - da se nekretnina vrati u prvobitno stanje, uz obrazloženje da to u konkretnom slučaju nije predmetom raspravljanja, da sami zahtjevi nisu opredijeljeni, niti su ponuđeni dokazi iz kojih bi proizlazila eventualna visina štete. Istaknuo je i da nije mogao prihvatiti kao dokaz o tržišnoj cijeni predmetnih nekretnina ugovore o stupnim mjestima, kao i podatke Porezne ispostave Posušje, konstatirajući da nisu mjerodavni za određivanje predmetne naknade zbog toga što su to cijene iz administrativnih postupaka koji služe u neke druge svrhe, a ne u svrhu određivanja tržišne cijene u smislu članka 46. stavak 2. Zakona o eksproprijaciji, odnosno da nisu realni pokazatelji tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina. Dalje, naveo je da iz dopisa Službe proizlazi da je na području Rakitna od ukupno 76 predmeta u 60 predmeta postignuta nagodba po cijeni od 5,5 KM po m², ali da je, obzirom na vrijednosti koje je utvrdio vještak koje su znatno veće od onih po kojima je postignuta nagodba i imajući u vidu da je svaki predmet individualan sam za sebe, naknadu odredio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a ne na temelju navedenih podataka. Također, istaknuo je da, zbog svega navedenog, nije posebice analizirao ostale dokaze na okolnost utvrđivanja visine predmetne naknade.

10. Kantonalni sud je Rješenjem broj 64 0 V 005666 10 Gz2 od 16. srpnja 2010. godine odbio prizive predlagača i apelanata podnesene protiv prvostupanjskog rješenja Općinskog suda i potvrdio to rješenje u cijelosti.

11. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je konstatirao da navodi priziva ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, te da je prvostupanjski sud, za razliku od neutemeljenih prizivnih navoda apelanata, pravilno primijenio materijalno pravo kada je na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke utvrdio naknadu za nepotpuno izvlaštene nekretnine, te da je za to dao valjane razloge koje prihvata i taj sud. Također, istaknuo je da je za utvrđeni iznos naknade umanjena tržišna vrijednost cijene nekretnine, pa su neutemeljeni prizivni navodi da je na opisani način umanjena tržišna vrijednost samo dijela nekretnine i da apelantima pripada naknada za cijelu nekretninu.

12. Apelanti su izjavili reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda, koju je Vrhovni sud odbio Rješenjem broj 64 0 V 005666 10 Rev od 10. svibnja 2011. godine uz obrazloženje da su nižestupanjski sudovi ocijenili izvedene dokaze na način propisan člankom 8. Zakona o parničnom postupku, odnosno pojedinačno i u međusobnoj vezi, te da su za svoje odluke dali jasne i potpune razloge, koje prihvata i taj sud, te da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjeno materijalno pravu, kao i da je drugostupanjski sud ocijenio prizivne navode koji su od odlučnog značaja.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti tvrde da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti smatraju da u postupku pred redovitim sudovima, uslijed proizvoljne ocjene dokaza i pogrešne primjene materijalnog prava, nije pravilno utvrđen iznos naknade na ime umanjenja tržišne vrijednosti za nepotpuno eksproprirano predmetno zemljište, jer nije pravilno utvrđena tržišna vrijednost predmetnog zemljišta i jer nije određena naknada za cijelu, već samo dio nekretnine. U svezi sa tim, navode da sud nije dovoljno ocijenio činjenicu kakav je lokalitet na kojem se predmetna nekretnina nalazi, što je sastavni dio tržišne cijene. Dalje, navode da iz predugovora o kupoprodaji sastavljenog 1. rujna 2004. godine proizlazi da je cijena predmetnih nekretnina bila 100 KM po m². Potom, navode da sudovi nisu ocijenili iskaz svjedoka Ljube Pavkovića, koji je naveo da cijene zemljišta na tom području iznose oko 100 KM po m², te ugovore za stupna mjesta 129, 130 i 131. Pored toga, navode da apelant Ante Tokić nije dobio naknadu za troškove postupka.

14. Apelanti navode i da su radovi koje je predlagatelj obavljao prije pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji obavljeni uz „zastrašivanje, nazočnost oklopnih i bornih kola, osiguranje od preko 100-ak specijalaca“, što je, kako navode, trajalo preko mjesec dana i u kojem razdoblju su apelanti i članovi njihovih obitelji sa strahom obavljali „dnevne obveze i potrebe za život“. Ističu i da je tom prilikom prostor devastiran i da nije saniran, odnosno vraćen u prethodno stanje u kojem je bio, što iziskuje dodatne troškove pristupa preostalom dijelu nekretnine koji nije ekspropriran i kojem prijeti erozija.

b) Odgovor na apelaciju

15. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da u cijelosti ostaje pri navodima i obrazloženju iznesenim u svojoj odluci, te da smatra da prilikom donošenja te odluke nisu povrijeđena prava na čiju povredu apelanti ukazuju u apelaciji i da predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.

16. Kantonalni sud je, također, naveo da u postupku pred tim sudom nije bilo kršenja prava na koje se apelanti pozivaju u apelaciji, pa je predložio da se ona odbije kao neutemeljena.

17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da u postupku pred tim sudom nisu prekršena prava na koja su se apelanti pozvali u apelaciji. U svezi sa tim, naveo je da je u konkretnom slučaju naknada određena kao naknada tržišne vrijednosti za eksproprirano građevinsko zemljište sukladno nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke, koji je ocijenjen stručnim i sukladim pravilima struke, obzirom na to da je vještak na temelju svih nužnih pokazatelja utvrdio tržišnu vrijednost nekretnine kao građevinskog zemljišta i umanjenje vrijednosti uslijed ustanovljenja služnosti. Također, naveo je da je donošenjem predmetne odluke u cijelosti ispoštovao pravo na imovinu apelanata, jer naknada nije isplaćena u iznosu koji je predlagao predlagatelj, te je istaknuo da je iznos od 100 KM/m², koji su tražili apelanti, bio apsolutno neutemeljen. Pored toga, Općinski sud je naveo da je prvostupanjsko rješenje doneseno sukladno odredbama Zakona o eksproprijaciji i na temelju činjenica i dokaza utvrđenih u postupku, a ne kao rezultat proizvoljne i pogrešne primjene materijalnog prava, kako to tvrde apelanti.

18. Predlagač je u odgovoru na apelaciju naveo da su apelanti u svim pravnim lijekovima ponavljali iste navode, koji, uglavnom, spadaju u utvrđivanje činjeničnog stanja, a da u predmetnom postupku nije povrijeđeno niti jedno ustavno pravo apelanata.

V. Relevantni propisi

19. Zakon o eksproprijaciji („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 77/7 i 36/10) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 46. stavak 2.

Tržišna vrijednost je izražena u cijeni na području gdje se vrši eksproprijacija, a koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.

Članak 53. stavak 1.

Naknada za eksproprirano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje se u novcu prema tržišnoj cijeni takvog zemljišta.

Članak 56.

U slučaju ustanovljenja služnosti naknada se određuje u iznosu za koji je uslijed ustanovljene služnosti umanjena tržišna vrijednost nekretnine, kao i za nastalu štetu.

20. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na temelju slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

VI. Dopustivost

21. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj 64 0 V 005666 10 Rev od 10. svibnja 2011. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje apelant Ante Tokić je primio 14. srpnja 2011. godine, a apelant Jozo Tokić 15. srpnja 2011. godine, a apelacija je podnesena 12. rujna 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

25. Apelanti osporavaju navedene odluke redovitih sudova tvrdeći da su im tim odlukama povrijeđena prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

27. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

28. Ustavni sud primjećuje da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog toga što su, po njihovom mišljenju, u predmetnom postupku proizvoljno ocijenjeni dokazi, te pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom utvrđivanja naknade na ime umanjenja tržišne vrijednosti za nepotpuno eksproprirano predmetno zemljište, te što apelant Ante Tokić nije dobio naknadu za troškove postupka.

29. U svezi sa ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Dalje, Ustavni sud podsjeća na to da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitetu zaključaka sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redoviti sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Također, Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redoviti sudovi vjeruju dokazima jedne strane u postupku na temelju sudačke slobodne procjene (vidi, Europski sud, Doorson protiv Nizozemske, presuda od 6. ožujka 1996. godine, objavljena u Izvješćima broj 1996-II, stavak 78). Ustavni sud naglašava da, pri tome, redoviti sud nije vezan ni ograničen posebnim formalnim dokaznim pravilima, ali da slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazloženje kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih provedenih dokaza u uzajamnu logičnu vezu.

30. Međutim, s druge strane, zadatak Ustavnog suda jeste da, u okviru svoje apelacione nadležnosti, preispita način na koji su utvrđene činjenice, odnosno primijenjeni relevantni propisi u postupku pred redovitim sudovima u slučaju kada odluka redovitog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan, ili kada je došlo do povrede temeljnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).

31. U svezi sa tim, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud proveo dokazni postupak sukladno relevantnom procesnom zakonu i da je u tom smislu saslušao svjedoka i vještaka i izvršio uvid u materijalne dokaze. Dalje, Ustavni sud zapaža da, nasuprot tvrdnjama apelanata, iz osporenih odluka proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio sve dokaze provedene u postupku pred tim sudom kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te da je dao jasno obrazloženje za svoj zaključak da pokloni vjeru nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke koji je utvrdio tržišnu vrijednost predmetnog zemljišta i da naknadu za umanjenje tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta odredi sukladno tom nalazu i mišljenju sukladno odredbama čl. 46. st. 2, 53. st. 1. i 56. Zakona o eksproprijaciji, kao i za svoj zaključak da ne pokloni vjeru drugim dokazima. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, suprotno navodima apelanata, dosudio troškove postupka i apelantu Anti Tokiću, što je jasno vidljivo iz izreke prvostupanjskog rješenja. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud jasno obrazložio zašto je odlučio da odbije zahtjev apelanata za naknadu izgubljene koristi i zahtjev da im se otkloni nanesena šteta - da se nekretnina vrati u prvobitno stanje. Zaključke prvostupanjskog suda su prihvatili i Kantonalni i Vrhovni sud kako u pogledu ocjene dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, tako u pogledu primjene materijalnog prava, te je Kantonalni sud posebice obrazložio zašto su neutemeljeni navodi apelanata da im pripada naknada za cijelu nekretninu. Dakle, imajući u vidu navedeno, a naročito stav Ustavnog suda naveden u ovoj odluci, tj. da zadatak ovog suda nije da preispituje zaključke redovitih sudova o činjenicama i pravu, niti da se miješa u način na koji su redoviti sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu, Ustavni sud smatra da su obrazloženja osporenih odluka jasna i logična i da u njima nema ništa što ukazuje na to da je činjenično stanje proizvoljno utvrđeno ni da je proizvoljno primijenjeno materijalno pravo, niti ima elemenata koji bi ukazivali na to da je redoviti sud zloupotrijebio dokazni postupak. Pri tome Ustavni sud zapaža da navodi apelanata vezani za radove koje je predlagatelj obavljao prije pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji nisu relevantni za predmetni izvanparnični postupak u kojem se sud isključivo bavi utvrđivanjem naknade za eksproprirane nekretnine. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da su navodi apelacije o kršenju prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije neutemeljeni. Pravo na imovinu

32. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama redovitih sudova povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Obzirom na to da apelanti nisu posebice obrazložili svoje navode o kršenju tog prava, odnosno da se oni u suštini zasnivaju na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, kao i na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanja i proizvoljnoj ocjeni dokaza, što je Ustavni sud već razmotrio u prethodnim točkama ove odluke u okviru prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra neutermeljenim i navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Ostali navodi

33. U svezi sa navodima apelanata da im je osporenim rješenjima povrijeđeno i pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se garancije tog prava ni u kojem slučaju ne mogu dovesti u kontekst sa predmetnim postupkom, zbog čega Ustavni sud ove navode apelanata neće razmatrati.

VIII. Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada u osporenim presudama ne postoji ništa što bi ukazivalo na proizvoljnost u utvrđivanju činjeničnog stanja, odnosno ocjeni izvedenih dokaza, te primijeni materijalnog prava, pri čemu su redoviti sudovi u obrazloženju odluka, na tri sudske instance, za svoje stavove dali jasne i logične razloge.

35. Na temelju članka 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3656/11 (A. T. i J. T.) | Sudska praksa | Aktio