Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2751/11 (E. K.)

Odluka donesena 17. 07. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2751/11

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2751/11, rješavajući apelaciju Esme Kadić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Esme Kadić.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka o žalbi pred Kantonalnim sudom u Bihaću, koji je okončan Presudom broj 01 0 Rs 003994 06 Rsz od 19. oktobra 2011. godine.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantici Esmi Kadić, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Esma Kadić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Ibrahim Kadić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 6. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka o žalbi, koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Rs 003994 06 Rsz od 19. oktobra 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su bila na snazi u vrijeme podnošenja apelacije, od Kantonalnog suda zatraženo je 22. augusta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. augusta 2013. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj RS- 370/04 od 7. marta 2006. godine obavezan je Unsko-sanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantici prema osnovu prava iz radnog odnosa (sudije u općinskom sudu) isplati neisplaćene naknade na ime toplog obroka, regresa i dežurstva, u iznosima koji su precizirani u izreci presude.

6. Tuženi je protiv navedene presude izjavio žalbu 20. marta 2006. godine. Apelantica je dostavila odgovor na žalbu 20. aprila 2006. godine i predmet je dostavljen Kantonalnom sudu na rješavanje o žalbi u maju 2006. godine.

7. Kantonalni sud je donio Presudu broj 01 0 Rs 003994 06 Rsz od 19. oktobra 2011. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelantica ukazuje na to da joj je zbog dužine trajanja postupka o žalbi pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim je istakla da Kantonalni sud nije odlučio o žalbi tuženog pet godina, da je u tom periodu, prije podnošenja apelacije, pismenim urgencijama tražila od Kantonalnog suda da okonča postupak o žalbi i to u oktobru 2007. i u decembru 2008. godine, ukazujući na značaj donošenja odluke, jer nedonošenje odluke direktno utječe na pravosnažnost prvostepene odluke, a time i mogućnost ostvarenja njenog prava o kojem je odlučio sud. Apelantica je zatražila da Ustavni sud naloži Kantonalnom sudu donošenje odluke o žalbi, te je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu kašnjenja.

b) Odgovor na apelaciju

9. Kantonalni sud je naveo da je drugostepena presuda donesena nakon podnošenja apelacije i budući da se radi o predmetu iz 2006. godine, a da je drugostepena presuda donesena 2011. godine, Ustavnom sudu je ostavljeno da procijeni da li su povrijeđena prava na koja apelantica ukazuje. V.Relevantni propisi

10. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03 i 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. U konkretnom slučaju, apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku o žalbi pred Kantonalnim sudom, koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončan Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 Rs 003994 06 Rsz od 19. oktobra 2011. godine. Iako je podnesena prije nego što je donesena odluka o žalbi, odnosno prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

15. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

16. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)

Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

17. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

18. Iz dokumentacije je vidljivo da je žalba dostavljena Kantonalnom sudu u maju 2006. godine. Kantonalni sud je o žalbi odlučio u sjednici vijeća, bez održavanja rasprave, presudom od 19. oktobra 2011. godine. Dakle, postupak o žalbi trajao je pet godina i pet mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

19. U konkretnom slučaju, apelantica je pred redovnim sudom pokrenula parnični postupak radi isplate novčane naknade proistekle iz radnog odnosa. Ustavni sud primjećuje da je, iako je odredbom člana 420. ZPP propisano da će sud pri određivanju rokova i ročišta u parnicama iz radnih odnosa obratiti osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova, Kantonalnom sudu trebalo pet godina i pet mjeseci da donese odluku o žalbi tuženog. Pri tom, Ustavni sud je imao u vidu da je odluka o žalbi donesena u sjednici vijeća, a ne nakon održane rasprave, što, između ostalog, ukazuje na to da nije u pitanju složen predmet. Osim toga, u toku trajanja žalbenog postupka apelantica je dva puta, pismenim urgencijama iz oktobra 2007. godine i decembra 2008. godine, urgirala rješavanje predmeta, ukazujući na činjenicu da je usljed invalidnosti u međuvremenu penzionirana sa mjesta sudije općinskog suda i da nerješavanje žalbe direktno utječe na ostvarenje njenog prava utvrđenog prvostepenom presudom. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije naveo razloge zašto je postupak trajao pet godina i pet mjeseci, ostavljajući Ustavnom sudu da procijeni da li je ili nije došlo do kršenja navedenog prava.

20. Imajući u vidu navedene stavove, činjenicu da je predmet konkretnog tužbenog zahtjeva apelanticino novčano potraživanje proisteklo iz radnog odnosa a koje je za apelanticu značajno zbog razloga na koje je Kantonalnom sudu ukazala u svojim pismenim urgencijama, kao i činjenicu da odredba člana 420. ZPP ukazuje na potrebu hitnog rješavanja postupaka proisteklih iz radnih sporova, te da Kantonalni sud nije naveo niti jedan konkretan razlog zbog kojeg je postupak o žalbi trajao pet godina i pet mjeseci, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naknada nematerijalne štete

21. U smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

22. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost, kao što je konkretan predmet.

23. Međutim, apelantica je na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke o žalbi u razumnom roku zatražila iznos od 150,00 KM za svaku godinu kašnjenja. Stoga, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu, podsjeća na stav (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 70/10 od 28. februara 2013. godine, tačka 34, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) prema kojem, s obzirom na sadržaj zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, kojim je Ustavni sud vezan u smislu člana 31. Pravila Ustavnog suda, te usvojene kriterije Ustavnog suda, apelantici pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM koliko je apelacijom tražila za pet godina i pet mjeseci kašnjenja, bez obzira na to što je u pitanju predmet koji zahtijeva posebnu hitnost. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je postupak o žalbi pred Kantonalnim sudom trajao pet godina i pet mjeseci.

25. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2751/11 (E. K.) | Sudska praksa | Aktio