Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1601/12 (E. T.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršenje
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 27
- Zakon o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopuni Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar
- Ispravka Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1601/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1601/12, rješavajući apelaciju Envera Tuzovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Envera Tuzovića, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 60 0 I 083717 11 Gž od 1. februara 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 083717 05 I-stari broj I-6757/05 od 11. marta 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Enver Tuzović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sead Gajević advokat iz Sarajeva, podnio je 30. aprila 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 60 0 I 083717 11 Gž od 1. februara 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 083717 05 I-stari broj I-6757/05 od 11. marta 2011. godine. Apelant je dostavio dopunu apelacije 11. maja 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Privrednog društva „Umjetnički zanati“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 11. aprila 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Izvršenik je dostavio odgovor 22. aprila 2014. godine, Općinski sud 5. maja 2014. godine, a Kantonalni sud 29. maja 2014. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Općinskog suda broj PR-319/02 od 18. aprila 2003 godine obavezan je „Mesing enterijer“ d.j.l. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu uspostavi sva prava iz radnog odnosa i utvrđene su ništavim odluka o upućivanju apelanta na čekanje i odluke o nastavku upućivanja na čekanje, kao i odluke kojim su odbijene apelantove žalbe protiv odluka o upućivanju na čekanje, sve precizirane u presudi, te obavezan tuženi da apelanta vrati na posao na radno mjesto komercijalnog referenta, koje poslove je obavljao prije upućivanja na čekanje ili poslove radnog mjesta ekonomskog tehničara sa završenom SSS, u skladu s aktima tuženog kao i da apelantu na ime potraživanja izgubljenog ličnog dohotka, toplih obroka i ostavih davanja iz radnog odnosa, isplati ukupan iznos od 15.551,13 KM za periode precizirane u presudi.
6. Nakon što je navedena presuda postala pravosnažna, Općinski sud je Rješenjem broj I- 6757/05 od 10. februara 2006. godine, donesenom po apelantovom prijedlogu protiv tuženog kao izvršenika, odredio izvršenje navedene presude.
7. Na apelantov prijedlog od 24. juna 2009. godine i 27. novembra 2009. godine Općinski sud je rješenjem, isti broj od 17. septembra 2010. godine, stavio van snage rješenje o izvršenju od 10. februara 2006. godine u dijelu koji se odnosi na označenje izvršenika i u dijelu koji se odnosio na označeni predmet i sredstvo izvršenja tako što je umjesto tuženog kao izvršenik označen izvršenik - „Umjetnički zanati“ (u daljnjem tekstu: izvršenik), kao pravni slijednik tuženog, te određeno izvršenje na njegovim sredstvima. Navedeno je učinjeno zbog što je apelant u prijedlogu naznačio da posjeduje saznanja (Odluku Vlade Kantona Sarajevo) kojom se dozvoljava pripajanje tuženog (kao prvobitnog izvršenika) novooznačenom izvršeniku s naznakom da će navedena odluka stupiti na snagu upisom u sudski registar.
8. Protiv navedenog rješenja izvršenik je podnio prigovor Općinskom sudu koji je Rješenjem broj 65 0 I 083717 05 I-stari broj I-6757/05 od 11. marta 2011. godine usvojio navedeni prigovor, Rješenje broj 65 0 I 083717 05 I-stari broj I-6757/05 od 17. septembra 2010. godine stavio van snage, ukinuo sve provedene radnje i obustavio izvršni postupak. U obrazloženju je navedeno da je taj sud, cijeneći navode iznesene u prigovoru, utvrdio da odluka Vlade Kantona Sarajevo na osnovu koje je apelant označio novog izvršenika nikada nije provedena niti bilo gdje objavljena, te kako apelant nije kao dokaz svojim tvrdnjama dostavio izvod iz sudskog registra u kojem je upisana navedena promjena pripajanja i preuzimanja obaveza. Općinski sud je pri tome naveo da je odredbom člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku propisano da se izvršenje određuje protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik (što je u konkretnom slučaj) ako tražilac izvršenja javnom, ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom, dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili da je taj dug prema zakonu obavezan da izmiri te da ukoliko se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku. Imajući u vidu navedeno, te da apelant nije shodno odredbama Zakona o upisu u sudski registar dostavio izvod iz sudskog registra o brisanju tuženog iz tog registra i njegovom pripajanju izvršeniku, što bi prema obrazloženju Općinskog suda predstavljalo osnovan dokaz za provođenje izvršenja prema izvršeniku, taj sud je donio odluku kao u dispozitivu.
9. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je rješenjem broj 60 0 I 083717 11 Gž od 1. februara 2012. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju je navedeno da je apelant podnio prijedlog za promjenu izvršenika i sredstva izvršenja, tako da je umjesto tuženog zatražio izvršenje na imovini izvršenika tvrdeći da je odlukom Vlade Kantona Sarajevo tuženi prestao da postoji i da je pripojen izvršeniku koji je tako postao njegov pravni slijednik. S tim u vezi, navedeno je da je od apelanta zatraženo da dostavi javnu ili ovjerenu privatnu ispravu kao dokaz da je izvršenik na zakonit način preuzeo dug iz izvršne isprave - Presude Općinskog suda broj PR-319/02 od 18. aprila 2003 godine, ali da apelant to nije učinio nakon čega je doneseno osporeno rješenje od 11. marta 2011. godine. Kantonalni sud je nadalje obrazložio da je uvidom u sudski registar privrednih društava utvrđeno da navedena odluka Vlade Kantona Sarajevo nikada nije provedena u tom registru, da tuženi još uvijek egzistira kao privredni subjekat te da nije bilo njegovog pripajanja izvršeniku jer tuženi nije postupio prema uputama registarskog suda pa je njegov zahtjev za registraciju odbačen. S tim u vezi Kantonalni sud je zaključio da, kao i provostepeni sud, shodno odredbama člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, smatra da apelant u konkretnom slučaju mora u parničnom postupku dokazati da je treće lice-izvršenik, preuzeo obavezu iz izvršne isprave budući da je izvršenik tu obavezu osporio, te da je pravilna odluka prvostepenog suda koja je žalbom osporena budući da apelant navedeno nije dokazao.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant navodi da su mu osporenim odlukama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Smatra da je nesporno da je izvršenik pravni slijednik tuženog, te da je odluka Vlade Kantona Sarajevo dovoljan dokaz da je izvršeno pripajanje. U dopuni apelacije apelant navodi da je osnivač tuženog grad Sarajevo, te da je shodno odredbama Zakona o privrednim društvima tuženi silom zakona kao d.j.l. prestao postojati ukidanjem ovog oblika organizacije, te da činjenica da nije u sudskog registru provedena preregistracija nema uticaja na pravno sljedništvo izvršenika. Smatra da su mu navedena prava prekršena jer je trebao biti izvršen postupak privatizacije tuženog i apelant, zajedno sa svim povjeriocima, biti pozvan da prijavi svoja potraživanja od tuženom ali da to nije učinjeno. Navodi da je zbog ovakvih odluka prinuđen da se hrani u javnoj kuhinji jer nema drugih sredstava za život.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je naveo da je postupak vođen u skladu sa zakonom i da nije bilo kršenja prava na koja se apelant poziva.
12. Općinski sud je ponovio hronologiju predmeta te naveo da, kako apelant nije dokazao da je izvršenik preuzeo dug tuženog putem javne isprave, to je prema odredbama Zakona o izvršnom postupku doneseno osporeno rješenje i apelant upućen na parnicu zbog čega smatra da nije bilo kršenja prava na koja se apelant poziva.
13. U odgovoru na apelaciju izvršenik je istakao da je nakon donošenja navedene odluke Vlade Kantona Sarajevo tuženog registarski sud pozivao da dostavi potrebnu dokumentaciju za program privatizacije i pripajanje izvršeniku kako bi se registracija obavila, ali da tuženi po tom nalogu suda nije postupio zbog čega navedena odluka nikada nije ni provedena i tuženi je ostao da i dalje egzistira kao privredni subjekt i nikada nije brisan iz sudskog registra. Izvršenik smatra da je zbog navedenog apelacija neosnovana i da je treba odbiti, pogotovo što apelant, prema njegovom mišljenju, u apelaciji ponavlja navode iz žalbe podnesene Kantonalnom sudu na koje je taj sud dao odgovore.
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine F BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 30. stav 2.
Prijelaz potraživanja ili obaveze (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
15. U Zakonu o upisu u sudski registar („Službene novine F BiH“ br. 4/00, 19/00, 49/00, 32/01, 13/03, 19/03, 29/03 i 50/03) Član 25.
Prijava za upis u sudski registar podnosi se u roku od 15 dana od dana kad su se stekli zakonski uvjeti za upis: osnivanja, spajanja, pripajanja, podjele, promjene oblika i prestanak subjekta upisa, kao i drugih činjenica koje se po zakonu upisuju u sudski registar, ako drugim federalnim zakonom nije određen drugi rok.
Član 26.
Kad subjekt upisa prestaje uslijed spajanja, pripajanja ili podjele, podnosilac prijave je dužan da istovremeno podnese prijavu za upis novog subjekta i prijavu za brisanje subjekta upisa koji prestaje.
Član 27.
Subjekt upisa prestaje na dan upisa prestanka u sudski registar.
16. U Zakonu o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/05, 68/05 i 43/09) relevantne odredbe glase: Član 18.
Registracija pripajanja jednog ili više subjekata upisa drugom subjektu upisa (1) Podaci koji se obavezno unose u glavnu knjigu registra u slučaju registracije pripajanja jednog ili više poslovnih subjekata drugom poslovnom subjektu su:
1) firma i sjedište subjekta upisa koji se pripaja drugom subjektu upisa;
2) broj i datum rješenja o registraciji kojim je registriran subjekt upisa koji se pripaja; 3) naziv, broj i datum akta o pripajanju subjekta upisa; i 4) firma i sjedište subjekta upisa kojem se pripaja subjekt upisa sa novim općim podacima.
(2) U rješenju o registraciji subjekta upisa koji prestaje postojati pripajanjem drugom subjektu upisa, pored činjenice prestanka postojanja - brisanja, upisuje se i činjenica pripajanja odnosno broj rješenja o registraciji subjekta upisa kojem je pripojen. (3) U rješenju o registraciji postojećeg subjekta upisa upisuje se činjenica pripajanja kao i novi opći podaci.
VI. Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda broj 60 0 I 083717 11 Gž od 1. februara 2012. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 7. marta 2012. godine a apelacija je podnesena 27. aprila 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima prekršena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o postupku izvršenja pravosnažne sudske presude, a izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio „suđenja“ u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 40/05), te je zbog toga član 6. Evropske konvencije primjenljiv.
25. Apelant tvrdi da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene prava je izvršni postupak obustavljen budući da su redovni sudovi smatrali da nije dokazao da je izvršenik pravni slijednik tuženog. S tim u vezi Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
26. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati jesu li pobijane odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.
27. Ustavni sud zapaža da je apelant izdejstvovao pravosnažnu sudsku presudu kojom je naloženo tuženom da mu uspostavi radno-pravni status i isplati naknadu na ime neisplaćenih plaća i ostalih primanja vezanih za radni odnos, u vezi s čim je doneseno i rješenje o izvršenju. Nakon toga je apelant dostavio sudu prijedlog za promjenu izvršenika i sredstva izvršenja tako što je umjesto tuženog označio izvršenika, smatrajući da je Odluka Vlade Kantona Sarajevo dovoljan dokaz da je izvršenik preuzeo prava i obaveze tuženog pa tako i u vezi sa predmetnom izvršnom presudom. Nakon što je izvršenik osporio postojanje duga i apelantov prijedlog, redovni sudovi su rješenje o izvršenju stavili van snage, ukinuli sve provedene izvršne radnje, obustavili izvršni postupak i apelanta uputili na parnicu radi dokazivanja njegovih tvrdnji pozivajući se na odredbe člana 30. stav
2. Zakona o izvršnom postupku budući da apelant osim sporne odluke Vlade nije dostavio izvod iz sudskog registra iz kojeg bi bilo vidljivo da je tuženi pripojen izvršeniku i da je na taj način izvršenik preuzeo obaveze tuženog.
28. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku propisano da se izvršenje određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri, a ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku. S obzirom na navedeno, kao i na činjenicu da apelant nije dostavio dokaz da je izvršenik preuzeo dug nego da je, naprotiv, iz izvoda iz sudskog registra utvrđeno da je tuženi i dalje upisan u taj registar i da faktički postoji, Ustavni sud ne nalazi ništa proizvoljno u odlučenjima redovnih sudova koja se temelje na odredbi člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da obrazloženja redovnih sudova u tom pogledu sadrže jasne i precizne argumente koji su u skladu sa standardima člana 6. Evropske konvencije, pa apelantove navode o proizvoljnoj primjeni prava i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju smatra neosnovanim. Ustavni sud pri tom ima u vidu da su neosnovani i argumenti koje je u apelaciji iznio apelant u korist svojih tvrdnji jer predstavljaju argumente koji se mogu vezati samo za eventualni parnični postupak koji bi apelant u skladu sa odredbama člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku trebao da vodi. Naime, u konkretnom izvršnom postupku je nesporno da apelant nije dostavio ispravu kojom bi dokazao osnovanost svoje tvrdnje da je tuženi pripojen izvršeniku te da je time izvršenik preuzeo sva prava i obaveze tuženog, pa tako i obavezu na izvršenje Presude Općinskog suda broj PR-319/02 od 18. aprila 2003 godine, te da prema odredbama zakona o registraciji privrednih subjekata takvu ispravu može predstavljati samo izvod iz upisa u sudski registar.
29. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
30. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima prekršeno i pravo na imovinu. Ustavni sud zapaža da apelant navode o kršenju ovog prava vezuje za navode o proizvoljnoj primjeni prava i proizvoljno utvrđenim činjenicama, odnosno za kršenje prava na pravično suđenje. Imajući u vidu navedeno kao i elaboraciju iz prethodnih tačaka ove odluke u kojima je zaključeno da nije bilo kršenja prava na pravično suđenje u navedenim segmentima, to Ustavni sud smatra neosnovanim i navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciji.
VIII. Zaključak
31. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi odluku o stavljanju van snage rješenja o izvršenju, ukidanju svih provedenih izvršnih radnji, obustavi izvršnog postupka i upućivanju apelanta na parnicu prema odredbama člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku jer apelant nije dokazao da je izvršenik preuzeo obaveze tuženog.
32. Nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant kršenje ovog prava vezuje za primjenu prava i utvrđeno činjenično stanje, odnosno kršenje prava na pravično suđenje, a Ustavni sud je utvrdio da nije bilo kršenja prava na pravično suđenje.
33. Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić