Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3029/11 (M. S.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3029/11
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3029/11, rješavajući apelaciju Milivoja Stankovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b) i člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Milivoja Stankovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 008678 10 Gž od 28. juna 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milivoje Stanković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trnova, kog zastupa Milenko Radović Vojo, advokat iz Foče, podnio je 25. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 P 008678 10 Gž od 28. juna 2011. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i tuženog MH "Elektroprivreda" RS, ZP "Elektrodistribucija" AD Pale (u daljnjem tekstu: tuženi), druge strane u sudskom postupku, zatraženo je 13. maja 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Tuženi je 27. maja 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju. Okružni sud nije u ostavljenom roku dostavio svoj odgovor.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Presudom Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 0 P 008678 09 P od 5. maja 2010. godine obavezan je tuženi da apelantu isplati na ime naknade štete, zbog manje isplaćenih pripadajućih plata za period od 1. marta 2008. do 31. januara 2010. godine, ukupan iznos od 883,15 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da su apelant i tuženi zaključili Ugovor o radu broj 04-3739-23-1- 415/08 od 18. aprila 2008. godine, prema kom je apelant raspoređen na radno mjesto čuvara u Hidroelektrani Bogatići, počevši od 1. marta 2008. godine, uz osnovnu platu koja se obračunava sa koeficijentom 2,80. Osnovni sud je naveo da je Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 21. aprila 2008. godine predviđeno jedno radno mjesto čuvara u Hidroelektrani Bogatići, te uslovi – drugi stepen stručne spreme, zanimanje PK radnik, treća grupa složenosti poslova. Osnovni sud je naveo da je članom 37 Pravilnika o radu tuženog propisano da je za treću grupu složenosti poslova određen koeficijent od 3,01 do 3,50, drugi stepen obrazovanja (PK radnik). Takođe, Osnovni sud je naveo da je članom 57 stav 1 tačka 3 Posebnog kolektivnog ugovora propisano da je za treću grupu složenosti poslova određen koeficijent od 3,01 do 3,50, drugi stepen stručne spreme. U vezi s tim, Osnovni sud je ukazao na to da je nadležna inspekcija rada, kojoj se apelant obratio radi zaštite prava iz radnog odnosa, donijela rješenje od 2. februara 2009. godine u kom je konstatovano da tuženi nije utvrdio apelantu koeficijent za obračun osnovne plate u skladu sa Posebnim kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu, te slijedom toga naložila tuženom da otkloni navedene nedostatke.
6. Osnovni sud je naveo da je tuženi nakon toga donio Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 1. aprila 2009. godine kojim je propisano da je za radno mjesto čuvara u Hidroelektrani Bogatići predviđen prvi stepen stručne spreme, zanimanje PK, te druga grupa složenosti poslova. Takođe, Osnovni sud je naveo da je tuženi donio Odluku o platama radnika od 1. aprila 2009. godine kojom su utvrđeni koeficijenti osnovne plate, te da je za drugu grupu složenosti poslova za radna mjesta PK radnika (prvi stepen) određen koeficijent od 2,80, dok je za treću grupu složenosti poslova za radna mjesta PK radnik (drugi stepen) određen koeficijent od 3,20. Prema ocjeni Osnovnog suda, navedena odluka o platama radnika je suprotna Posebnom kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu, budući da druga i treća grupa složenosti poslova tretiraju radna mjesta predviđena za PK radnika, s tim što je u drugoj grupi naveden prvi stepen obrazovanosti, a u trećoj grupi drugi stepen, ali da se radi o istom uslovu, tj. PK radniku. Naime, Osnovni sud je naveo da je tuženi u navedenoj odluci radna mjesta za koja je uslov PK radnik svrstao u dvije grupe složenosti i dva stepena obrazovanosti, što je suprotno članu 37 Pravilnika o radu. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je ukazao na to da je tuženi Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (od 1. aprila 2009. godine) apelantovo radno mjesto svrstao u niži rang složenosti poslova, kao i stepena obrazovanosti, od onog koji je predviđen Pravilnikom o radu i Posebnim kolektivnim ugovorom, te time odredio apelantu manja prava od onih koja su predviđena tim aktima. S obzirom na to, Osnovni sud je zaključio da je osnovan apelantov tužbeni zahtjev, te slijedom toga odlučio kao u izreci presude.
7. Odlučujući o žalbi tuženog protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 89 0 P 008678 10 Gž od 28. juna 2011. godine kojom je žalbu uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako što je odbio apelantov tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo, prije svega, da je odredbama člana 1 stav 2 Zakona o radu propisano da prava i obaveze iz radnog odnosa nastaju danom kada radnik na osnovu ugovora o radu stupi na rad kod poslodavca. Takođe, Okružni sud je naveo da su odredbama člana 19 Zakona o radu propisani forma i sadržina ugovora o radu, koji, između ostalog, sadrži podatke o radnom mjestu na koje se radnik zapošljava, te podatke o plati, novčanim naknadama i drugim primanjima radnika po osnovu rada. Okružni sud je ukazao na to da je u konkretnom slučaju Ugovorom o radu od 18. aprila 2008. godine apelant raspoređen na radno mjesto čuvara u Hidroelektrani Bogatići, te da je tim ugovorom određeno da apelant ostvaruje platu u skladu sa Posebnim kolektivnim ugovorom i Odlukom o platama radnika, s tim da mu je tim ugovorom utvrđena osnovna plata u koeficijentu od 2,80. Pri tome, Okružni sud je naglasio da je Posebnim kolektivnim ugovorom koeficijent za obračun plata od 2,41 do 3,00 predviđen za drugu grupu složenosti poslova (član 57 stav 1 tačka 2 Posebnog kolektivnog ugovora).
8. Okružni sud je naveo da je među strankama nesporno da su Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 21. aprila 2008. godine sistematizovana radna mjesta čuvara i svrstana u drugu grupu složenosti poslova, s tim da je samo radno mjesto čuvara u Hidroelektrani Bogatići svrstano u treću grupu složenosti poslova. Pri tome, Okružni sud je ukazao na to da je za treću grupu složenosti poslova predviđen koeficijent za obračun plata od 3,01 do 3,50 (član 57 stav 1 tačka 3 Posebnog kolektivnog ugovora). Međutim, Okružni sud je naveo da je tuženi tokom postupka, kao i u žalbi, isticao da je Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 21. aprila 2008. godine sistematizovano ukupno 28 radnih mjesta čuvara i da su sva ta radna mjesta sistematizovana u drugu grupu složenosti poslova, a da je jedino radno mjesto čuvara u Hidroelektrani Bogatići (greškom) svrstano u treću grupu složenosti poslova. Takođe, Okružni sud je ukazao na to da je nesporno da je tuženi donio novi Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 1. aprila 2009. godine kojim su sva radna mjesta čuvara svrstana u drugu grupu složenosti poslova, za koju je predviđena stručna sprema PK radnik (prvi stepen), te da je na osnovu tog pravilnika tuženi donio odluku o platama kojom je za drugi stepen složenosti poslova predviđen koeficijent za obračun plate od 2,80. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je ukazao na to da je, dakle, apelant u spornom periodu ostvarivao platu kao i svi drugi radnici tuženog zaposleni na radnom mjestu čuvara i to prema koeficijentu od 2,80, što je u skladu sa odredbama člana 90 stav 2 Zakona o radu (prema kojoj se radnicima garantuje jednaka plata za isti rad ili rad iste vrijednosti koju ostvaruje kod poslodavca). Stoga, prema mišljenju Okružnog suda, apelantu ne pripada pravo na isplatu razlike plate prema koeficijentu koji mu je utvrđen ugovorom o radu i koeficijenta koji je predviđen za poslove i zadatke trećeg stepena složenosti, pogotovo što je Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 1. aprila 2009. godine apelantovo radno mjesto svrstano u drugu grupu složenosti sa koeficijentom od 2,80. Sem toga, Okružni sud je naveo da se prvostepeni sud nije mogao upustiti u ocjenu pravne valjanosti opšteg akta tuženog, tj. Odluke o platama radnika, već, ako se u toku postupka postavilo pitanje pravne valjanosti određenog opšteg akta, to pitanje treba radi rješavanja proslijediti Ustavnom sudu Republike Srpske. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je odlučio kao u izreci presude, shodno odredbama člana 229 stav 1 tačka 4 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da su mu osporenom odlukom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da drugostepeni sud, odlučujući o žalbi tuženog, nije mogao bez održavanja rasprave pred tim sudom preinačiti prvostepenu presudu. Naime, apelant navodi da se drugostepeni sud upustio u ocjenu dokaza izvedenih pred prvostepenim sudom, te, pri tome, dao drugačiju ocjenu tih dokaza od ocjene prvostepenog suda. Apelant smatra da je drugostepeni sud takvim svojim postupanjem povrijedio procesno pravilo slobodnog sudijskog ubjeđenja pri ocjeni dokaza (član 8 ZPP), jer, prema apelantovom mišljenju, drugostepeni sud ne može u nejavnoj sjednici drugačije ocijeniti dokaze koji su neposredno izvedeni pred prvostepenim sudom. Dalje, apelant navodi da je drugostepeni sud, pri donošenju svoje odluke, proizvoljno tumačio odredbe člana 90 stav 2 Zakona o radu, te da je propustio da primijeni odredbe člana 13 i člana 90 st. 1 i 6 Zakona o radu, kao i odredbe člana 37 Pravilnika o radu, člana 57 Posebnog kolektivnog ugovora i člana 24 Opšteg kolektivnog ugovora. U vezi s tim, apelant navodi da je, za razliku od drugostepene presude, prvostepena presuda zasnovana na pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza i na pravilnoj primjeni materijalnog prava, te da se stoga poziva na obrazloženje prvostepenog suda u tom pogledu. Konačno, apelant navodi da drugostepeni sud ni u kom slučaju nije mogao preinačiti prvostepenu presudu u dijelu u kom je tuženi obavezan da mu isplati naknadu štete zbog manje isplaćenih pripadajućih plata za period od 1. marta 2008. do 1. aprila 2009. godine (tj. do donošenja novog Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta).
b) Odgovor na apelaciju
10. Tuženi je naveo da je odredbama člana 217 stav 2 ZPP propisano da će drugostepeni sud zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredbi parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom. U vezi s tim, tuženi je naveo da drugostepeni sud u konkretnom slučaju nije utvrđivao nove činjenice, niti izvodio nove dokaze, već da je preinačio prvostepenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako je to propisano odredbama člana 229 stav 1 tačka 4 ZPP. Dalje, tuženi je naveo da je drugostepeni sud u svojoj presudi ukazao na to da je apelant u konkretnom slučaju ostvarivao platu prema koeficijentu od 2,80 na osnovu Odluke o platama radnika, Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i Ugovora o radu, te da je ostvarivao platu kao i svi ostali radnici zaposleni na radnom mjestu čuvara, što je u skladu sa odredbama člana 90 stav 2 Zakona o radu. Pri tome, tuženi je naveo da je značajno istaći da je apelant zaključivanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme pristao da mu se plata određuje prema koeficijentu od 2,80, te kako je svojevoljno prihvatio visinu plate koju će primati, slijedi da su njegovi apelacioni navodi bespredmetni i neosnovani.
V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) relevantne odredbe glase:
Član 229. stav 1. tačka 4.
Drugostepeni sud će, u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave, presudom preinačiti prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:
4) ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo; (…)
12. U Zakonu o radu – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07) relevantne odredbe glase:
Član 90.
Radnik ostvaruje pravo na platu u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Radnicima se garantuje jednaka plata za isti rad ili rad iste vrijednosti koji ostvaruju kod poslodavca.
Pod radom iste vrijednosti podrazumijeva se rad za koji se zahtijeva isti stepen stručne spreme, ista radna sposobnost, odgovornost i fizički i intelektualni rad.
Odluka poslodavca ili sporazum sa radnikom koji nisu u skladu sa stavom 2. ovog člana – ništavni su.
U slučaju povrede prava iz stava 2. ovog člana, radnik ima pravo da pokrene postupak za naknadu štete.
Poslodavac ne može radniku isplatiti manju platu od one koja je utvrđena u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 89 0 P 008678 10 Gž od 28. juna 2011. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Apelacija protiv navedene presude je podnesena 25. jula 2011. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
17. Apelant osporava navedenu presudu tvrdeći da su mu tom presudom povrijeđena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije, te člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
18. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
19. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
20. Apelant smatra da je drugostepeni sud, pri donošenju svojih odluka, proizvoljno primijenio relevantne odredbe ZPP i Zakona o radu, što je za posljedicu imao kršenje njegovog prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminatorska.
21. U pogledu apelantovih navoda koji se odnose na proizvoljnu primjenu procesnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da je odredbama člana 229 stav 1 tačka 4) ZPP propisano da će drugostepeni sud, u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave, preinačiti prvostepenu presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, u skladu sa citiranim zakonskim odredbama, utvrdio da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio relevantne odredbe Zakona o radu, te slijedom toga preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio apelantov tužbeni zahtjev. Dovodeći u vezu odredbe člana 229 stav 1 tačka 4 ZPP sa odlučivanjem Okružnog suda, te obrazloženjem koje je dao u vezi s tim, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazalo na proizvoljno postupanje tog suda, tako da se apelantovi navodi, izneseni u tom smislu, pokazuju kao potpuno neosnovani.
22. Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelant postavljenim tužbenim zahtjevom tražio isplatu razlike plata za period od 1. marta 2008. do 31. januara 2010. godine, budući da je njegovo radno mjesto sistematizovano u treću grupu složenosti, a da mu je obračun plate u spornom periodu vršen prema koeficijentu koji je predviđen za drugu grupu složenosti poslova. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud jasno istakao da je Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 1. aprila 2009. godine apelantovo radno mjesto svrstano u drugu grupu složenosti poslova, sa koeficijentom za obračun plate od 2,80, što je u skladu sa članom 57 stav 1 tačka 2 Posebnog kolektivnog ugovora. Takođe, Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud ukazao na to da je ranijim Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 21. aprila 2008. godine bilo sistematizovano ukupno 28 radnih mjesta čuvara, te da su sva ta radna mjesta, izuzev apelantovog radnog mjesta, sistematizovana u drugu grupu složenosti poslova. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud jasno obrazložio da je apelant u spornom periodu ostvarivao platu kao i svi drugi radnici tuženog zaposleni na radnom mjestu čuvara prema koeficijentu od 2,80, što je u skladu sa odredbama člana 90 stav 2 Zakona o radu, te da mu stoga ne pripada pravo na isplatu plata ni za taj period. Imajući u vidu odredbe člana 90 stav 2 Zakona o radu, te detaljno i jasno obrazloženje drugostepenog suda koje je dao u tom pogledu, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi proizvoljnost u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredbi na predmetnu situaciju.
23. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je drugostepeni sud u obrazloženju svoje odluke dao zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredbi na predmetnu situaciju, te da je na taj način ispoštovao garancije prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
24. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koje je istakao u vezi sa pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani.
VIII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, niti prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer je drugostepeni sud, pri donošenju svoje odluke, postupio u skladu sa relevantnim odredbama ZPP, te detaljno i jasno obrazložio svoju odluku u pogledu primjene Zakona o radu na predmetnu situaciju, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
26. Na osnovu člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić