Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2642/11 (ZZ „Ratar“ Brka)

Odluka donesena 17. 07. 2014.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Imovina
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2642/11

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2642/11, rješavajući apelaciju ZZ „Ratar“ Brka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija ZZ „Ratar“ Brka podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta broj 96 0 Ps 00574410 Pž od 20. aprila 2011. godine i Presude Osnovnog suda Brčko distrikta broj 96 0 Ps 005744 10 Ps od 7. septembra 2010.

godine.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. ZZ „Ratar“ Brka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amer Ramić, advokat iz Brčkog, podnio je 28. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Ps 00574410 Pž od 20. aprila 2011. godine i Presude Osnovnog suda Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 Ps 005744 10 Ps od 7. septembra 2010. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda i Brčko distrikta kao suprotne strane u postupku (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 29. aprila 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Apelacioni sud je dostavio odgovor 8. maja, a Osnovni sud 12. maja 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Osnovni sud je donio Presudu broj 96 0 Ps 005744 10 Ps od 7. septembra 2010. godine kojom je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev koji je glasio: „Utvrđuje se prijelaz obaveze utvrđene pravosnažnom presudom Osnovnog suda Brčko distrikta broj Ps.19/00, od 24. aprila 2003. godine sa DP 'Bimeks' Brčko Gornji Rahić na tuženog Brčko distrikt BiH, što je tuženi dužan priznati i trpjeti da [apelant] na temelju ove presude podnese protiv tuženog prijedlog za dozvolu izvršenja na osnovu izvršne isprave – presude Osnovnog suda Brčko distrikta BiH, broj Ps.19/00 od 24. aprila 2003. godine“.

6. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je apelant podnio tužbu protiv tuženog radi utvrđenja prijelaza obaveze. U tužbi je naveo da je na osnovu izvršne isprave, pravosnažne Presude Osnovnog suda broj P.s. 19/00 od 24. aprila 2003. godine, pravni prednik tuženog DP „Bimeks“ Brčko Gornji Rahić obavezan da tužiocu isplati iznos zatezne kamate na iznos glavnog duga od 27.962,50 KM. Apelant je pokrenuo izvršni postupak označavajući tuženog kao izvršenika. Apelant je upućen da u parničnom postupku dokaže da je potraživanje DP „Bimeks“ Brčko Gornji Rahić prešlo na tuženog. Osnovni sud je naveo da je apelant u tužbi isticao da je DP „Bimeks“ Gornji Rahić pravni sljednik DP „Bimeks“ Brčko sa pravnim kontinuitetom od 1989. godine do danas, kao i da DP Brčko Gornji Rahić nije raspolagao imovinom koja se nalazi u Brčkom, već je tu imovinu preuzelo preduzeće ODP „Bimeks“ Brčko, koje je privatizirano od tuženog. Osnovni sud je naveo da apelant tužbeni zahtjev zasniva na Odluci o organiziranju i radu općinskih administracija, javnih ustanova, preduzeća i institucija Brčko distrikta u prijelaznom periodu od 29. maja 2000. godine i drugim relevantnim propisima. Tuženi je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka Osnovni sud je obrazložio da je apelant podnio prijedlog za dozvolu izvršenja protiv tuženog kao izvršenika, a pravosnažnom Presudom Osnovnog suda broj P.s. 19/00 označen je kao tuženi DP „Bimeks“ Gornji Rahić. Osnovni sud je naveo da tuženi nije učestvovao niti u poslovno-obligacionom odnosu, niti u postupku u predmetu broj P.s. 19/00.

8. Uvidom u zbirku isprava za DOO „Bimeks“, industrija mesa i konzervi sa hladnjačom Gornji Rahić, reg. uložak 1-210, Osnovni sud je utvrdio da je Rješenjem broj St.-25/90 od 4. decembra 1992. godine sjedište DP „Bimeks“ Brčko u stečaju iz Brčkog privremeno premješteno u Srebrenik, a zatim u Gornji Rahić, te da je kasnije (18. augusta 1995. godine) rješenjem suda izvršen upis promjene oblika preduzeća iz DP (društveno preduzeće) u DOO (društvo sa ograničenom odgovornošću). Dalje, utvrđeno je da preduzeće DOO „Bimeks“, industrija mesa i konzervi sa p.o. Gornji Rahić, nije uskladilo svoju organizaciju sa Zakonom o preduzećima Brčko distrikta u zakonom predviđenom roku, te je trebalo da se provede likvidacija po službenoj dužnosti, ali ona još nije provedena, tako da je DOO „Bimeks“, industrija mesa i konzervi sa hladnjačom sa p.o. Gornji Rahić, samostalni pravni subjekt odnosno pravno lice koje samostalno istupa u javnom prometu i vlastitom imovinom odgovara za svoje preuzete obaveze. Osim toga, na osnovu izvedenih dokaza Osnovni sud je zaključio da DOO „Bimeks“ Brčko Gornji Rahić ne polaže pravo na imovinu DP „Bimeks“ koji se nalazi u Brčkom i koja je bila predmet privatizacije 67% državnog kapitala, kao i da DOO „Bimeks“ Brčko Gornji Rahić posjeduje vlastitu imovinu na teritoriji Federacije BiH, u Tuzli i Tuzlanskom kantonu, iz koje se može tražiti namirenje apelantovog potraživanja i koja nije ušla u postupak privatizacije državnog kapitala ODP „Bimeks“ Brčko kao jedinog zakonom utvrđenog pravnog sljednika prijeratnog DP „Bimeks“ Brčko, što je utvrđeno iz dopisa Kantonalnog suda u Tuzli broj U/I-832/99 od 21. maja 1999. godine, koji se nalazi u zbirci isprava reg. uložak 1-210.

9. Osim toga, Osnovni sud se pozvao na relevantne propise o načinu privatizacije u Brčko distriktu, te je na osnovu izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da DOO „Bimeks“ Brčko Gornji Rahić, pravni sljednik DP „Bimeks“ Brčko Gornji Rahić, kao samostalni pravni subjekt još uvijek postoji u pravnom prometu i odgovara za svoje obaveze svojom imovinom i zbog toga sa njega na tuženog nije prenesena obaveza prema apelantu, niti ta obaveza prema navedenim nalozima supervizora Brčko distrikta može biti prenesena, zbog čega nije ni dokazana osnovanost apelantovog tužbenog zahtjeva, pa je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

10. Apelacioni sud je donio Presudu broj 96 0 Ps 00574410 Pž od 20. aprila 2011. godine kojom je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

11. U obrazloženju presude Apelacioni sud je naveo da prilikom donošenja prvostepene presude nije povrijeđen postupak, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Apelacioni sud je naveo da je tačno da je apelant svoj zahtjev zasnivao na Odluci o organiziranju i radu općinskih administracija, javnih ustanova, preduzeća i institucija Brčko distrikta u prijelaznom periodu i da prvostepeni sud sa aspekta primjene te Odluke nije ocijenio osnovanost tužbenog zahtjeva. Međutim, u skladu sa odredbom člana 318. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), relevantna povreda odredbi ZPP je samo ona koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke.

13. Imajući u vidu činjenično stanje koje je utvrdio prvostepeni sud, Apelacioni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da tuženi ne može odgovarati za obaveze preduzeća koje nije brisano iz sudskog registra jer je to preduzeće samostalni pravni subjekt i posjeduje imovinu van teritorije Brčko distrikta sa kojom Brčko distrikt ne raspolaže. Odredbom člana 1. navedene Odluke propisano je da je proglašavanjem Brčko distrikta i imenovanjem Vlade Brčko distrikta od 8. marta 2000. godine pravni sljednik općinskih administracija, svih javnih ustanova, preduzeća i institucija Brčko distrikta Vlada Brčko distrikta. Međutim, u smislu odredbe člana 2, svi javni subjekti nastavljaju sa radom i pružanjem usluga prema instrukcijama resornih šefova Odjeljenja, odnosno gradonačelnika, dok direktorima preduzeća zaključno sa 8. martom 2000. godine prestaje mandat, a zaposlenici do raspisivanja konkursa za popunu radnih mjesta imaju status neraspoređenih radnika, koji obavljaju poslove prema instrukcijama resornih ministara. Dalje, sud je naveo da osim što se apelant pozvao na Odluku, on ničim nije dokazao da je nakon njenog donošenja tuženi u skladu sa Odlukom organizirao rad preduzeća, odnosno da je u skladu sa Odlukom preuzeo obaveze nastale prije donošenja Odluke, preuzeo prava i obaveze putem svojih organa, niti je raspolagao imovinom tog preduzeća, što, u skladu sa zakonskim propisima, nije moguće jer se imovina nalazila na teritoriji Federacije BiH. Osim toga, prema mišljenju Apelacionog suda, iz sadržaja Odluke ne proizlazi da je obaveza tuženog da iz svoje imovine izmiruje obaveze preduzeća nastalih u poslovanju preduzeća, već je određen postupak rada preduzeća u periodu nakon donošenja odluke.

14. Slijedom navedenog, te utvrđenja prvostepenog suda da DOO „Bimeks“ sa sjedištem u Gornjem Rahiću (pravni sljednik DP „Bimeks“ koji je označen kao tuženi u izvršnoj ispravi) nije brisan iz sudskog registra i da posjeduje svoju imovinu koja se nalazi van teritorije Brčko distrikta, kao i da tuženi nije pravni sljednik preduzeća za konkretne obaveze tog preduzeća, jer se radi o samostalnom pravnom subjektu koji odgovara za obaveze cjelokupnom svojom imovinom sve dok se ne izbriše iz sudskog registra, odlučeno je kao u izreci.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant se žali da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U historijatu spora apelant zaključuje da su vlasti Brčko distrikta apsolutnim gospodstvom nad imovinom njegovog dužnika ostavile bez imovine dužnika, te su onemogućile apelanta da ostvari svoje potraživanje. Apelant je u parničnom postupku bazirao svoj tužbeni zahtjev na Odluci o organiziranju i radu općinskih administracija, javnih preduzeća i institucija Brčko distrikta, jer je, prema njegovom mišljenju, nesporan prijelaz obaveze na tuženog, u skladu sa tom Odlukom. Međutim, redovni sudovi su odbili apelantov zahtjev navodeći da DP „Bimeks“ nije brisan iz sudskog registra (što apelant priznaje da je tačno), ali je u pitanju isključivo formalni upis, kao i zbog činjenice da DP „Bimeks“ posjeduje imovinu izvan teritorije Brčko distrikta, što nije tačno, prema apelantovim navodima, jer su shodno politici raspolaganja javnom imovinom u Brčko distriktu sva državna preduzeća izgubila pravo raspolaganja svojom imovinom, dok je imovina koja se nalazi van teritorije Brčko distrikta isknjižena iz bilansa državnih preduzeća. Apelant zaključuje da zapravo sudovi nisu i ne mogu dati obrazloženje za odbijanje njegovog zahtjeva za utvrđenje prijelaza obaveze jer je do prijelaza obaveze nesporno došlo. To je zapravo jedini način da se, u situaciji kada su vlasti Distrikta shodno usvojenoj politici upravljanja javnom imovinom preuzele apsolutnu kontrolu nad upravljanjem državnim preduzećima, zaštite prava povjerilaca državnih preduzeća, između ostalih i apelantova prava. Odbijanjem apelantovog zahtjeva, njegovo pravo ostaje nerealizirano, a uzrok nerealiziranja je činjenica da je Brčko distrikt preuzeo prava ali ne i obaveze, čime je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu.

b) Odgovor na apelaciju

16. Apelacioni sud je naveo da nema potrebe da se posebno izjašnjava na navode iz apelacije jer je svoje pravno mišljenje iznio u Presudi broj 96 0 Ps 005744 10 Pž od 20. aprila 2011. godine.

17. Osnovni sud je naveo da ostaje pri svim navodima iz presude i smatra da nije osnovana apelantova tvrdnja da su mu prava povrijeđena, jer je postupak proveden uz poštivanja zakona i svih prava apelanta kao tužioca. Osnovni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi

18. Odluka o organiziranju i radu općinskih administracija, javnih ustanova, preduzeća i institucija Brčko distrikta u prijelaznom periodu broj 0-01-014-34/2000 od 29. maja 2000. godine („Službeni glasnik Brčko distrikta“ broj 3/00) u relevantnom dijelu glasi: Član 1.

Proglašenjem Brčko distrikta i imenovanjem Vlade Brčko distrikta od 8. marta 2000. godine pravni sljedbenik općinskih administracija, svih javnih ustanova, preduzeća i institucija Brčko distrikta je Vlada Brčko distrikta.

Član 2.

U smislu člana 1. ove Odluke svi javni subjekti gore navedeni nastavljaju rad i pružaju usluge prema instrukcijama resornih šefova Odjeljenja Vlade Distrikta, odnosno gradonačelnika.

19. U Dopuni Naloga supervizora o načinu privatizacije državnog kapitala preduzeća Brčko distrikta od 24. aprila 2002. godine član 2. stav 2. tačka 4. u relevantnom dijelu glasi: Prilikom korištenja podataka iz aktivnih podbilansa početnih bilansa stanja Ured za privatizaciju Brčko distrikta obezbijedit će da podaci ne uključuju imovinu (ili obaveze u vezi sa tom imovinom, ukoliko takve obaveze postoje) koja nije u vlasništvu ili fizičkoj kontroli Brčko distrikta. Ako podaci uključuju bilo kakvu imovinu (ili obaveze u vezi sa tom imovinom, ukoliko takve obaveze postoje) koja nije ni u vlasništvu niti fizičkoj kontroli Brčko distrikta, Ured za privatizaciju Brčko distrikta će osigurati da se ažurirani bilansi stanja (predviđeni članom 3. ovog naloga) revidiraju tako da isključe ovakvu imovinu (ili obaveze u vezi sa tom imovinom, ukoliko takve obaveze postoje) koja se nalazi u Brčko distriktu.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Apelacionog suda, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 12. maja 2011. godine, a apelacija je podnesena 28. juna 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

24. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da su mu tim presudama povrijeđena prava na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)

26. Nesporno je da se postupak tiče utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, s obzirom na to da se njegov tužbeni zahtjev odnosio na utvrđivanje prijenosa obaveze na tuženog, odnosno utvrđivanje da je tuženi dužan apelantu isplatiti iznos zatezne kamate.

27. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje se odnose na način na koji su redovni sudovi primijenili materijalno pravo. Konkretno, apelant smatra da su redovni sudovi bili dužni u njegovom slučaju primijeniti Odluku o organiziranju i radu općinskih administracija, javnih ustanova, preduzeća i institucija Brčko distrikta, odnosno utvrditi prijelaz obaveze sa DP „Bimeks“ Brčko Gornji Rahić na tuženog.

28. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

29. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, imajući u vidu apelantove navode, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.

30. Pogrešna primjena materijalnog prava, prema apelantovom mišljenju, između ostalog, ogleda se u činjenici da su redovni sudovi propustili dati valjano obrazloženje za odbijanje zahtjeva, jer je, kako ističe apelant, nesporna obaveza prijenosa imovine u skladu sa Odlukom o organiziranju i radu općinskih administracija, javnih ustanova, preduzeća i institucija Brčko distrikta. Osim toga, apelant je naveo da je tačno da egzistira pravno lice DOO „Bimeks“ Gornji Rahić, ali nije tačno da posjeduje imovinu, jer mu je imovina isknjižena iz bilansa državnih preduzeća.

31. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud odbio apelantov tužbeni zahtjev navodeći da lice koje je označeno u izvršnoj ispravi u predmetu broj P.s.19/00 – DP „Bimeks“ Brčko Gornji Rahić ima pravnog sljednika DOO „Bimeks“ Brčko Gornji Rahić, koji je upisan u sudski registar kao samostalni pravni subjekt, koji odgovara svojom imovinom za svoje obaveze i posjeduje imovinu koja se nalazi na teritoriji Federacije BiH, konkretno u Tuzli i Tuzlanskom kantonu, iz koje se apelant može naplatiti. Osim toga, ispitujući navode iz apelantove žalbe, u odnosu na primjenjivost Odluke o organiziranju i radu općinskih administracija, javnih ustanova, preduzeća i institucija Brčko distrikta na apelantov slučaj, drugostepeni sud je naveo da apelant, osim što se pozvao na Odluku, nije dokazao da je tuženi organizirao rad preduzeća u skladu sa Odlukom, odnosno da je tuženi preuzeo obaveze nastale prije donošenja Odluke, niti da je raspolagao imovinom preduzeća, što nije ni mogao jer se imovina nalazi na teritoriji Federacije BiH. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud, suprotno apelantovim navodima, razmotrio apelantove navode vezane za primjenjivost navedene Odluke u okolnostima konkretnog predmeta i dao razloge zašto ti navodi ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. Naime, drugostepeni sud je naveo da iz sadržaja same Odluke o organiziranju i radu općinskih administracija, javnih ustanova, preduzeća i institucija Brčko distrikta ne proizlazi da je obaveza tuženog da iz svoje imovine izmiruje obaveze tih preduzeća, nastalih u njihovom poslovanju, već je određen postupak rada preduzeća u periodu nakon donošenja Odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali jasne razloge za svoje odlučivanje, kao i da su se pozvali na relevantne odredbe materijalnog prava, koji se ne doimaju proizvoljnima, te osim apelantovog nezadovoljstva osporenim presudama, ništa ne upućuje na zaključak o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga, na istim materijalnopravnim propisima na kojima apelant „gradi“ svoje pravo redovni sudovi su bazirali svoje odluke, te su utvrdili da je apelantov tužbeni zahtjev neosnovan budući da nije došlo do prijelaza obaveza sa lica koje je označeno u apelantovoj izvršnoj ispravi na tuženog, za šta su dali konkretna obrazloženja koja zadovoljavaju sve standarde i garancije prava na pravično suđenje.

32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih presuda, u smislu primjene materijalnog prava, u cijelosti zadovoljavaju kriterije i standarde prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da su s tim u vezi apelantovi navodi o kršenju prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

33. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na imovinu

34. Apelant, također, navodi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelantove tvrdnje o kršenju ovog prava zasnivaju na navodima o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, koji su već detaljno razmotreni u okviru prava na pravično suđenje, odnosno zbog činjenice da je apelant nezadovoljan ishodom postupka, zbog čega Ustavni sud smatra i navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovanim.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi dali jasne razloge za svoje odlučivanje, pozivajući se na relevantne odredbe materijalnog prava.

36. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant ove navode dovodi u vezu sa navodima o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, a nije utvrđeno da je u postupku materijalno pravo proizvoljno primijenjeno.

37. Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2642/11 (ZZ „Ratar“ Brka) | Sudska praksa | Aktio