Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1271/13 (S. S.)

Odluka donesena 17. 07. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1271/13

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1271/13, rješavajući apelaciju S. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2, člana 62. stav 7. i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija S.S.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj GŽ- 960/04 od 29. januara 2009. godine vraćen Općinskom sudu u Bihaću na ponovni postupak.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 62.

stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 17 0 P 032461 11 P, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu S.

S., u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. S. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 23. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 P 032461 11 P. Apelant je svojim dopisima od 3. jula, 9. novembra i 31. decembra 2013. godine urgirao da Ustavni sud odluči o njegovoj apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 29. aprila 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 7. maja 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 7. aprila 2003. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv I. S., S. K., M. A., I. D. S., S. A., S. R., E. P., M. P., A. P., F. P., M. P., F. P., M. P., K. H. i H.Z. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja prava vlasništva. Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-269/03.

6. Presudom Općinskog suda broj P-269/03 od 10. juna 2004. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev i usvojen je protutužbeni zahtjev tuženih, pobliže označen u dispozitivu presude, te je obavezan apelant da tuženim naknadi troškove parničnog postupka.

7. Rješenjem Kantonalnog suda broj GŽ-960/04 od 29. januara 2009. godine uvažena je apelantova žalba, ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

8. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu koji je svojom odlukom u predmetu AP 1033/09 od 13. maja 2009. godine odbacio kao nedopuštenu apelaciju (apelacija preuranjena).

9. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant protiv drugostepene odluke izjavio reviziju koja je odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-09-001303 od 25. maja 2010. godine.

10. Nakon što je spis dostavljen Općinskom sudu na nadležno postupanje (16. marta 2011. godine) predmet je dobio novi poslovni broj (17 0 P 032461 11 P) i sud je više puta zakazivao pripremno ročište (21. novembra 2012. godine i 8. oktobra 2013. godine) koje je odgađano zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za vođenje postupka (smrti tuženih zbog čega je apelant nekoliko puta dopunjavao tužbu, te zbog neuredne dostave tuženom M. P.).

11. Općinski sud je pripremno ročište održao 29. oktobra 2013. godine i zakazao ročište na licu mjesta za 27. novembar 2013. godine, koje je zbog loših vremenskih uvjeta odgodio i održao tek 17. marta 2014. godine.

12. Nastavak pripremnog ročišta Općinski sud je održao 3. aprila 2014. godine dok je ročište za glavnu raspravu zakazano za 16. maj 2014. godine.

13. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je kratko iznio hronologiju postupka istaknuvši da u vrijeme podnošenja apelacije, iako je prošlo više od 10 godina od podnošenja tužbe, još uvijek nije donesena prvostepena odluka u ponovnom postupku. Također, apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud se osvrnuo na hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Sud je između ostalog naveo da su u ponovnom postupku održana pripremna ročišta i da je zakazano ročište za glavnu raspravu, te da je rješenjem od 10. aprila 2014. godine odbio kao neosnovan apelantov prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja. Također, navedeno je da je postupajući sudija predmetom zadužen od maja 2011. godine.

V. Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

20. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

21. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

23. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je parnični postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

26. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu 7. aprila 2003. godine, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste 11 godina i tri mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje prava vlasništva dok se protutužba tuženih odnosi na utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.

28. Ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u ovom postupku donio presudu nakon godinu dana i dva mjeseca (10. juna 2004. godine). Nakon toga, Kantonalni sud je tek nakon četiri godine i šest mjeseci odlučio o apelantovoj žalbi i donio rješenje (29. januara 2009. godine) kojim je uvažio žalbu, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Nakon toga Vrhovni sud je odbacio kao nedopuštenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv drugostepene odluke, dok prema stanju spisa Općinski sud u ponovnom postupku nije donio novu odluku. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju postupka istaknuvši da je u ponovnom postupku održao pripremna ročišta, te da je zakazao ročište za glavnu raspravu. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje 11 godina i tri mjeseca, te da prema stanju spisa još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom u skladu s relevantnim odredbama ZPP.

29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda postupak nalazi pred prvostepenim sudom na ponovnom postupku, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

32. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da postupak traje 11 godina i tri mjeseca, te da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.650,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak traje više od 11 godina i tri mjeseca i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a dužina postupka se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret redovnim sudovima koji nisu djelotvorno kontrolirali postupak i nisu preduzeli adekvatne mjere za ubrzanje postupka kako je to procesnim zakonom propisano.

34. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2, člana 62. stav 7. i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1271/13 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio