Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1827/13 (B. P.)

Odluka donesena 17. 07. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1827/13

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1827/13, rješavajući apelaciju B. P, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2. tačka b), člana 59 st. 1 i 2 i člana 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija B. P.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku povraćaja u posjed stana u Sarajevu po zahtjevu apelanta B. P. od 23. decembra 1998. godine, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Upravom za stambena pitanja Kantona Sarajevo.

Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo, u skladu s članom 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 23-04/III-23-63/03, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. B. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, Republika Srbija, kog zastupa Seka Popović, podnio je 25. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u postupku povraćaja u posjed stana.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 22. aprila 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Ministarstvo je dostavilo odgovor na apelaciju 7. maja 2014. godine, Uprava 5. maja 2014. godine, a Kantonalni sud 29. aprila 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 23. decembra 1998. godine podnio zahtjev Upravi za vraćanje u posjed stana u Sarajevu, u ulici Palimira Toljatija broj 142 (novi naziv: ulica Gradačačka broj 102; u daljnjem tekstu: sporni stan). Apelant je 24. maja 2002. godine Upravi podnio urgenciju za vraćanje u posjed spornog stana.

6. Apelant je 1. decembra 2003. godine podnio zahtjev za povraćaj stana – zahtjev za rekonstrukciju postupka, istaknuvši da je 23. decembra 1998. godine podnesen zahtjev za povraćaj spornog stana koji nije vraćen.

7. Postupajući po podnesenom zahtjevu Uprava je donijela Zaključak broj 23-04/III-23- 63/04 od 10. februara 2004. godine kojim je apelantov zahtjev odbačen kao neblagovremen.

8. Ministarstvo je Rješenjem broj 27/02-23-996/04 od 18. juna 2004. godine uvažilo apelantovu žalbu, osporeni zaključak poništilo i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.

9. Postupajući u ponovnom postupku, Uprava je donijela Rješenje broj 23-04/III-23-63/03 od 26. avgusta 2005. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za rekonstrukciju postupka po zahtjevu za vraćanje u posjed spornog stana.

10. Ministarstvo je Rješenjem broj 27/02-23-19314/05 od 17. oktobra 2005. godine odbilo apelantovu žalbu.

11. Presudom Kantonalnog suda broj U-2694/05 od 23. aprila 2008. godine uvažena je apelantova tužba, osporeno rješenje Ministarstva, prvostepeno rješenje Uprave poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

12. Postupajući u ponovnom postupku Uprava je donijela Rješenje broj 23-04/III-23-63/03 od 15. septembra 2009. godine kojim je tačkama I, II i III potvrđeno da je apelant nosilac stanarskog prava na spornog stanu i utvrđeno da mu pripada pravo na vraćanje stana u posjed. Istim rješenjem, tačkama III, IV, V i VI utvrđeno je da S. K. koristi spornog stan kao privremeni korisnik, da mu prestaje pravo privremenog korišćenja, te je određeno da je privremeni korisnik dužan da napusti stan, kao i da nema pravo na alternativni smještaj.

13. Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 27/02-23-4545/09 od 2. novembra 2009. godine kojim je odbijena žalba privremenog korisnika S.K., kao neosnovana.

14. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 04950 09 U od 20. maja 2013. godine uvažena je tužba privremenog korisnika S. K., osporeno rješenje Ministarstva poništeno i predmet vraćen tuženom organu na ponovni postupak.

15. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavilo Ministarstvo proizilazi da je, postupajući po presudi Kantonalnog suda od 20. maja 2013. godine, Ministarstvo donijelo Rješenje broj 27/02-234545/09 od 30. maja 2013. godine kojim je poništeno rješenje Uprave od 15. septembra 2009. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

16. Prema stanju u spisu, postupak po apelantovom zahtjevu je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da je, zbog trajanja postupka povraćaja u posjed spornog stana, duže od 15 godina (do podnošenja apelacije) povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao hronologiju postupka, te istaknuo da još od 23. decembra 1998. godine pokušava pred državnim organima BiH da povrati u posjed imovinu koja mu je pripadala, a koju sada koristi treće lice.

b) Odgovor na apelaciju

18. Uprava je u odgovoru na apelaciju navela da u provedenim postupcima nije bilo kršenja navedenih apelantovih prava.

19. Ministarstvo je u svom odgovoru na apelaciju navelo hronologiju postupka od donošenja rješenja Uprave od 15. septembra 2009. godine do donošenja rješenja od 30. maja 2013. godine. Ministarstvo je predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana i preuranjena.

20. Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupka istaknuvši da se apelant u ovom upravnom sporu, službenim putem – pismenim podneskom nije obratio sudu, kao zainteresovano lice, on nije bio stranka u predmetnom upravnom sporu, zbog čega mu sud nije dostavio presudu. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je presudom od 20. maja 2013. godine uvažena tužba zainteresovanog lica S. K., osporeno rješenje poništeno i predmet vraćen tuženom na ponovni postupak, nakon čega će apelant, kao podnosilac zahtjeva za povraćaj u posjed stana, biti učesnik postupka pred nadležnim organom uprave.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 244. stav 1.

(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

22. U Zakonu o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantna odredba glasi:

Član 9.

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu.

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

23. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost

24. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu s članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. U skladu s članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

27. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, shodno članu 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka povodom njegovog zahtjeva za vraćanje predmetnog stana u posjed, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

30. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Primjenjivost člana 6 stav 1 Evropske konvencije

32. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje prava na povraćaj stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi s ovim pitanjem potpadaju pod pojam «građanskih prava i obaveza» (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv. b)Period koji se uzima u obzir

33. Ustavni sud prevashodno smatra da je neophodno da podsjeti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Uprava donijela odluku u ponovnom postupku, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

34. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za povraćaj spornog stana u posjed započeo 23. decembra 1998. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još uvijek u toku pred Upravom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje 15 godina i šest mjeseci i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati. c)Analiza razumnosti trajanja postupka

35. U konkretnom slučaju se radi o postupku za povraćaj u posjed stana u kom je trebalo da se utvrdi da li je apelant blagovremeno podnio zahtjev za povraćaj stana i da li je bio nosilac stanarskog prava na spornog stanu, te da li mu, u zavisnosti od te odlučne činjenice, pripada pravo na vraćanje spornog stana u posjed. Iako su, radi utvrđivanja ovih činjenica izvedeni brojni dokazi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom, tako i u pravnom aspektu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se ovim postupkom traži povraćaj u posjed stana za koji apelant smatra da je njegov, može da se izvede zaključak da je ovaj postupak za apelanta značajan.

36. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 23. decembra 1998. godine i koji još uvijek nije okončan, Ustavni sud primjećuje da je Upravi trebalo više od pet godina da donese prvu odluku u ovom postupku (10. februara 2004. godine), dok je naredne odluke donijela nakon jedne godine i dva mjeseca (26. avgusta 2005. godine), odnosno nakon jedne godine i četiri mjeseca (15. septembra 2009. godine). Takođe, Ministarstvo je svoje odluke donijelo u relativno kratkim periodima (prvu odluku - nakon četiri mjeseca, drugu

- nakon jednog mjeseca, treću – nakon jednog mjeseca i četvrtu – nakon 10 dana) kojima je u dva slučaja odbilo apelantovu žalbu, dok je u preostala dva slučaja poništavalo prvostepene odluke i predmet vraćalo na ponovni postupak. Dalje, Ustavni sud zapaža da je i Kantonalni sud u konkretnom postupku prvu odluku donio tek nakon dvije godine i šest mjeseci (23. aprila 2008. godine), kojom je poništio rješenje Ministarstva i prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak, dok je drugu odluku donio tek nakon tri godine i šest mjeseci (20. maja 2013. godine), kojom je poništio rješenje Ministarstva i predmet vratio tom organu na ponovni postupak. Ustavni sud primjećuje da su prvostepene odluke Uprave dva puta poništavane odlukama Ministarstva i da je predmet vraćan Upravi na ponovni postupak zbog nedostataka u tim odlukama i zbog nepostupanja po primjedbama i uputama Ministarstva i suda, kao i da su odluke Ministarstva dva puta poništene odlukama Kantonalnog suda i da je predmet vraćan Ministarstvu, odnosno prvostepenom organu na ponovni postupak. Shodno stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi pred Upravom radi odlučivanja u ponovnom postupku, nakon što je Ministarstvo svojim rješenjem od 30. maja 2013. godine poništilo rješenje Uprave i predmet vratilo tom organu na ponovni postupak, dakle, nešto više od jedne godine i jednog mjeseca, pri čemu mora da se ima u vidu da apelant još uvijek čeka prvostepenu odluku o svome zahtjevu.

37. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje upravnih organa, posebno ako se uzme u obzir da je Ministarstvo u dva navrata odbilo apelantovu žalbu, a u dva navrata poništavalo odluke Uprave i predmet vraćalo na ponovni postupak, kao i činjenicu da je i Kantonalni sud svojim odlukama poništavao rješenja Ministarstva (i rješenje prvostepnog organa) i predmet vraćao Ministarstvu, odnosno prvostepenom organu na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora da naglasi da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snosi prevashodno prvostepeni upravni organ, koji nije postupao u periodu od više od pet godina da bi donio prvu odluku u predmetnom postupku, dok je naredne odluke donio nakon jedne godine i dva mjeseca, odnosno nakon jedne godine i četiri mjeseca, te je u nastavku postupka, zajedno sa drugostepenim organom, počinio propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.

38. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da dužina postupka koji traje 15 godina i šest mjeseci i koji još uvijek nije okončan može u odlučujućem dijelu da se pripiše organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

39. Stoga, pošto je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda, nakon rješenja Ministarstva broj 27/02-234545/09 od 30. maja 2013. godine, predmet proslijeđen na nadležno postupanje Upravi, Upravi je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odlaganja u konkretnom predmetu.

Ostali navodi iz apelacije

40. Apelant se u apelaciji pozvao i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, navodi o povredi prava na imovinu identični su navodima o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije o čemu je Ustavni sud dao detaljno obrazloženje u prethodnom dijelu odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno da se posebno ispituje da li je došlo do kršenja prava na imovinu. VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak povodom zahtjeva za vraćanje stana u posjed nije završen ni nakon 15 godina i šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka može da se pripiše ponašanju isključivo nadležnim organima uprave i Kantonalnom sudu, jer apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka, a organi javne vlasti nisu iznijeli obrazloženja koja bi mogla da budu dovoljna i razumna za ovako dugo trajanje postupka.

42. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 i člana 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1827/13 (B. P.) | Sudska praksa | Aktio