Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3771/11 („Dubrovačka trgovina“ d.d. Dubrovnik)

Odluka donesena 17. 07. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pristup sudu
  • Prekid postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3771/11

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3771/11, rješavajući apelaciju „Dubrovačke trgovine“ d.d. Dubrovnik, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b) i člana 59 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije „Dubrovačke trgovine“ d.d.

Dubrovnik.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje-pravo na pristup sudu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 62 0 Ps 007834 11 Pž od 14. jula 2011. godine i Rješenje Okružnog privrednog suda u Trebinju broj 62 0 Ps 007834 04 Ps od 3. novembra 2010. godine.

Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Trebinju da hitno nastavi postupak u predmetu broj 62 0 Ps 007834 04 Ps.

Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Trebinju da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. „Dubrovačka trgovina“ d.d. Dubrovnik (daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnijela je 23. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 62 0 Ps 007834 11 Pž od 14. jula 2011. godine i Rješenja Okružnog privrednog suda Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 62 0 Ps 007834 04 Ps od 3. novembra 2010. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 27. decembra 2013. godine i 5. juna 2014. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda koja su ranije važila, («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Višeg privrednog suda, Okružnog privrednog suda i BTS „Mediteran“ d.o.o. Trebinje (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 6. decembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Viši privredni sud i Okružni privredni sud su dostavili odgovor na apelaciju 12. i 30. decembra 2013. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 62 0 Ps 007834 04 Ps od 3. novembra 2010. godine prekinut je postupak koji je pokrenut po apelantkinjinoj tužbi podnesenoj protiv tuženog 1. juna 2004. godine u kojoj je apelantkinja navela da je pravni sljednik preduzeća „Dušan Todorović“ iz Dubrovnika i da je pravni prednik apelantkinje kupio tri poslovna prostora u Trebinju. Apelantkinja je navela da se u posjedu poslovnih prostora nalazi tuženi iako je apelantkinja vlasnik nepokretnosti. Predložila je da se tužbeni zahtjev usvoji kao osnovan a tuženi obaveže na naknadu troškova postupka.

6. U obrazloženju prvostepenog rješenja se navodi da je u ponovnom postupku apelantkinja ostala pri tužbi i preciziranom tužbenom zahtjevu i predložila da sud postupi u skladu sa odlukom Vrhovnog suda Republike Srpske i Okružnog suda koji su eksplicitno uputili prvostepeni sud da utvrdi postojanje određenog prava a to je pravo svojine na osnovu Zakona o stvarnim pravima kao prethodno pitanje za podnošenje zahtjeva iz člana 3 Odluke Savjeta ministara BiH o sprovođenju Aneksa „G“ Sporazuma o pitanju sukcesije na teritoriji BiH. Tuženi je u odgovoru na tužbu predložio da se postupak prekine do zaključenja odgovarajućih ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa između BiH i država koje su nastale raspadom SFRJ.

7. Istaknuto je da je odredbom člana 4 Zakona o sprovođenju Aneksa „G“ Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske propisano da se sudski i drugi postupci koji za predmet imaju rješavanje imovinskopravnih odnosa imovine pravnih lica sa sjedištem na teritoriji neke od država koje su nastale raspadom SFRJ, a koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske prekidaju u svim fazama. Stavom 2 navedenog zakona je propisano da će prekid postupka iz stava 1 navedenog člana trajati do zaključenja odgovarajućih ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa između Bosne i Hercegovine i država koje su nastale raspadom SFRJ.

8. Protiv prvostepenog rješenja apelantkinja je podnijela tužbu koju je Viši privredni sud Rješenjem broj 62 0 Ps 007834 11 Pž od 14. jula 2011. godine odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Odbijen je apelantkinjin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

9. U obrazloženju drugostepenog rješenja se navodi da je predmet spora apelantkinjin zahtjev za utvrđenje valjanosti kupoprodajnog ugovora. Predmet navedenog ugovora su bile nepokretnosti koje se nalaze u Trebinju, kao i zahtjev da se na osnovu valjanog pravnog osnova apelantkinja uknjiži u javne registre nepokretnosti sa 1/1 dijela, kao i zahtjev za predaju ovih nepokretnosti apelantkinji u posjed i na slobodno raspolaganje.

10. Istaknuto je da je prvostepeni sud u ponovljenom postupku koji je sproveden nakon korišćenja i redovnih i vanrednih pravnih lijekova od parničnih stranaka donio rješenje ne prihvatajući upute višestepenih sudova u dijelu u kojem je navedeno da je prvostepeni sud nadležan za utvrđivanje postojanja određenog prava, konkretno prava svojine na poslovnom prostoru koji je bio predmet ugovora o kupoprodaji, smatrajući da se na tok postupka, kao relevantan propis koji privremeno zaustavlja tok parnice, ima primijeniti Zakon o sprovođenju Aneksa „G“ Sporazuma o pitanju sukcesije na teritoriji Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 71/10) na osnovu kojeg je doneseno pobijano rješenje.

11. Istaknuto je da se, prema odredbi člana 4 pomenutog zakona, sporovi koji se vode između pravnih lica koja imaju sjedište na teritoriji neke od država koje su nastale raspadom SFRJ a u vezi sa imovinom koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske (a oba ova uslova su ispunjena) prekidaju u svim fazama postupka s tim što je stavom 2 navedenog člana predviđeno u kom slučaju će prekinuti postupak biti nastavljen.

12. Stoga je, po mišljenju drugostepenog suda, prvostepeni sud pravilno primijenio navedenu zakonsku odredbu na čiju primjenu upućuje i odredba 378 stav 1 tačka 6 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) koja predviđa da se postupak prekida kada je to drugim zakonom određeno.

13. Dalje je navedeno da se za uređivanje odnosa u svakoj državi zahtijeva postojanje niza različitih propisa i pravnih pravila u čijem sprovođenju sudovi imaju značajnu ulogu pa pošto je postupanje sudova po zakonu ustavni i zakonski princip koji je imperativni zahtjev koji se postavlja pred organe sudske vlasti, to znači da se postupanje u skladu sa važećim zakonom ne može dovesti u sumnju, jer je zakon poslije Ustava najviši pravni akt na hijerahijskoj ljestvici pravnih akata u pravnom poretku i Bosne i Hercegovine i Republike Srpske kao njenog entiteta i takav zakon obavezuje na primjenu.

14. Da li postoji usklađenost ovog zakona sa najvišim pravnim aktom (Ustavom) to nije stvar ocjene ovog suda, nego se radi o nadležnosti ustavnih sudova koji utvrđuju da li je zakon ili neka njegova odredba u skladu sa Ustavom. Stoga je, po mišljenju drugostepenog suda, zaključeno da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 4 navedenog zakona, što je u direktnoj vezi sa odredbama člana 1 navedenog zakona koji određuje koja pitanja se uređuju sprovođenjem Aneksa „G“ Sporazuma o pitanju sukcesije a jedno od tih pitanja je i ostvarenje zaštite imovine koja je predmet ovog spora i koja, prema navodima tužbe, pripadaju apelantu. Dalje, pravilnost pobijanog rješenja, po mišljenju drugostepenog suda, proizilazi i iz odredbe člana 378 stav 1 tačka 6 ZPP koja prekid postupka propisuje i u slučajevima koji su predviđeni drugim zakonom. Upravo navedena odredba upućuje na primjenu tog „drugog zakona“ a to je Zakon o sprovođenju Aneksa „G“ Sporazuma o pitanju sukcesije na teritoriji Republike Srpske, kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav . Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da su sudovi donijeli odluke o prekidu postupka na osnovu neustavnog i nezakonitog Zakona o sprovođenju Aneksa „G“ Sporazuma o pitanju sukcesije na teritoriji BiH. Ukazuje da za predmetnu materiju nisu nadležni entiteti, nego Bosna i Hercegovina.

b) Odgovor na apelaciju

16. U svom odgovoru na apelaciju Viši privredni sud je naveo da su i prvostepeni i drugostepeni sud imali obavezu da primijene zakonsku normu onako kako ona glasi u vrijeme primjene (kako je to i učinjeno) a da li je ta zakonska norma usklađena sa najvišim zakonodavno-pravnim aktom (Ustavom), to nije stvar ocjene tog suda. Stoga, u predmetnom postupku nije došlo do kršenja apelantkinjinih ustavnih prava.

17. U svom odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud je naveo da je predmetni postupak vođen u skladu sa zakonom, te da nije došlo do kršenja apelantkinjinih ustavnih prava.

V. Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 49/09) relevantne odredbe glase:

Prekid postupka Član 378. stav 1. tačka 6.

Postupak se prekida:

6) kad je to drugim zakonom određeno.

Član 381. stav 3.

(3) U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

Član 382. stav 1.

(1) Žalba protiv rješenja kojim se utvrđuje (član 378.) [...] prekid postupka ne zadržava izvršenje rješenja.

U Zakonu o sprovođenju Aneksa „G“ Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 71/10) relevantna odredba glasi:

Član 4.

(1) Sudski i drugi postupci, koji za predmet imaju rješavanje imovinsko-pravnih odnosa imovine pravnih lica sa sjedištem na teritoriji neke od država koje su nastale raspadom SFRJ, a koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske, prekidaju se u svim fazama.

(2) Prekid postupaka iz stava 1. ovog člana će trajati do zaključenja odgovarajućih ugovora o uređenju imovinsko-pravnih odnosa između Bosne i Hercegovine i država koje su nastale raspadom SFRJ.

VI. Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Višeg privrednog suda Banja Luka broj 62 0 Ps 007834 11 Pž od 14. jula 2011. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantkinja je primila 25. jula 2011. godine, a apelacija je podnesena 23. septembra 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

VII. Meritum

23. Apelantkinja navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

24. Odgovor na pitanje da li je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenljiv ili ne nalazi se u zaključku da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Taktőrer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41, kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Dakle, ukoliko je posljedica procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6 stav 1 Evropske konvencije se smatra primjenjivim, a ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6 stav 1 Evropske konvencije se smatra neprimjenjivim.

25. U konkretnom slučaju predmetni postupci se odnose na utvrđivanje valjanosti kupoprodajnog ugovora i predaju u posjed nepokretnosti, dakle, na predmete građanskopravne prirode. Dalje, apelantkinja pobija rješenja kojima je prekinut parnični postupak i na taj način privremeno onemogućeno utvrđivanje građanskih prava i obaveza, te je ishod takvog postupka odlučujući za utvrđivanje apelantkinjinih građanskih prava. Dakle, u konkretnom slučaju član 6 stav 1 Evropske konvencije je primjenjiv.

26. Iako apelantkinja eksplicitno ne ukazuje na povredu prava na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da predmetni postupak pokreće pitanje kršenja ovog prava. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da pravo pristupa sudu, zajemčeno u članu 6 stav 1 Evropske konvencije, nije apsolutno pravo i ono može biti predmet ograničenja. Međutim, ta ograničenja ne mogu biti tolikog obima da «je sama suština prava umanjena» (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Guerin protiv Francuske, presuda od 29. jula 1998. godine, 1998-V). Dalje, ograničenje neće biti u skladu sa članom 6 stav 1 Evropske konvencije ako ne služi legitimnom cilju i ako ne postoji razuman odnos ravnomjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Bellet protiv Francuske, presuda od 20. novembra 1995. godine, serija A, tom 333).

27. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi osporene odluke o prekidu postupka donijeli na osnovu člana 378 stav 1 tačka 6 ZPP. Naime, u predmetnom postupku je bilo neophodno utvrditi postojanje određenog prava, odnosno svojine na predmetnim nepokretnostima koje se nalaze na teritoriji Republike Srpske. Budući da se radi o zahtjevu za rješavanje imovinskopravnih odnosa, odnosno o zahtjevu apelantkinje koja ima sjedište na teritoriji druge države (Republika Hrvatska) koja je nastala raspadom SFRJ, predmetni postupci su prekinuti rješenjima redovnih sudova donesenim na osnovu člana 4 Zakona o sprovođenju Aneksa „G“ Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske.

28. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je Odlukom Ustavnog suda broj U 16/11 od 13. jula 2012. godine utvrđeno da Zakon o sprovođenju Aneksa „G“ Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske u cijelosti nije saglasan odredbama člana III/1e), člana III/3b), člana IV/4b) i člana V/4a) Ustava Bosne i Hercegovine. Istom odlukom, u skladu sa članom 63 stav 2 Pravila Ustavnog suda, navedeni zakon je stavljen van snage. Ustavni sud je, takođe, 6. decembra 2012. godine u predmetu broj AP 3850/09 donio odluku kojom je utvrdio da je „predmetni postupak, nakon podnošenja apelacije, 2010. godine prekinut rješenjem Okružnog privrednog suda donesenim na osnovu člana 4 Zakona o sprovođenju Aneksa „G“ Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske za koji je Ustavni sud Odlukom broj U 16/11 od 13. jula 2012. godine utvrdio da u cijelosti nije saglasan sa Ustavom Bosne i Hercegovine“, te je, s tim u vezi, zaključio „da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3850/09 od 6. decembra 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 1/13). Dalje, Ustavni sud je u svojoj Odluci broj AP 5657/10 od 15. januara 2014. godine, takođe, utvrdio povredu prava na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje budući da su odluke redovnih sudova o prekidu postupka bile utemeljene na odredbi člana 4 Zakona o sprovođenju Aneksa „G“ Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5657/10 od 15. januara 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 19/14).

29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su i u konkretnom slučaju osporena rješenja o prekidu postupka utemeljena na odredbi člana 4 Zakona o sprovođenju Aneksa „G“ Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske. Slijedeći svoju praksu u ovim predmetima, Ustavni sud smatra da je neophodno naložiti Okružnom privrednom sudu da bez daljnjeg odgađanja nastavi i okonča predmetni postupak.

30. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjima prekršeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ostali navodi

31. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati apelantkinjine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje o kojim je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim tačkama ove odluke.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično u odnosu na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, budući da su redovni sudovi osporene odluke o prekidu postupka zasnovali na odredbi člana 4 Zakona o sprovođenju Aneksa „G“ Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske za koji je Ustavni sud u svojoj Odluci broj U 16/11 utvrdio da u cijelosti nije saglasan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

33. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3771/11 („Dubrovačka trgovina“ d.d. Dubrovnik) | Sudska praksa | Aktio