Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2416/11 (G. S. R.)

Odluka donesena 17. 07. 2014.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Uknjižba
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2416/11

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2416/11, rješavajući apelaciju Gorana Sića Ristića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b, člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Gorana Sića Ristića podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj 96 0 I 000734 11 Gž od 4. aprila 2011.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Goran Sić Ristić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kog zastupa Mirko Simić, advokat iz Brčkog, podnio je 13. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 I 000734 11 Gž od 4. aprila 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja apelacije, od Apelacionog suda, Pravobranilaštva Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine kao zakonskog zastupnika Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine zatraženo je 19. decembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Apelacioni sud je dostavio odgovor na apelaciju 13. januara 2014. godine, a Pravobranilaštvo 6. januara 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Presudom Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-630/04 I od 1. novembra 2005. godine utvrđeno je da je apelant jedini i isključivi vlasnik stana u Brčkom pobliže označenog kao u izreci presude, upisanog u p. l. broj 776 KO Brčko I, što prema zemljišnoknjižnom stanju odgovara dijelu k. č. broj 1/178 upisanog u zk. ul. broj 218 KO Brčko, što je tuženi Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik) dužan da prizna, trpi i dozvoli da se na osnovu ove presude izvrši upis odnosno ispravka katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka u Knjizi položenih ugovora broj 9 KO Brčko u poduložak broj 419, sve u roku od 15 dana nakon prijema prepisa presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

6. U obrazloženju presude Osnovni sud je istakao da je apelant sa izvršenikom zaključio Ugovor o otkupu predmetnog stana 27. juna 2003. godine, koji je ovjeren u tom sudu pod brojem Ov. 4950/03 od 8. jula 2003. godine. Na osnovu navedenog ugovora apelant se uknjižio kao vlasnik stana i to Rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda tog suda broj DN-KPU- 445/03 od 11. jula 2003. godine. Osnovni sud je na osnovu izvedenih dokaza, posebno ocjenjujući nalaz vještaka geometra, utvrdio da je nesporno da je članom 2 Ugovora o otkupu predmetnog stana prilikom identifikacije parcele na kojoj se nalazi stambena zgrada, u kojoj se nalazi predmetni stan u apelantovoj svojini, načinjena greška jer se katastarske i gruntovne parcele na kojima je izgrađena zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan ne slažu sa podacima iz člana 2 Ugovora o otkupu stana. Dalje je naveo da je apelant prije podnošenja tužbe sudu izjavio žalbu Odjelu za javne poslove, Kancelariji za privatizaciju stanova tuženog pod brojem 03-372-548/04 od 5. jula 2004. godine radi ispravke greške. O žalbi nije nikada odlučeno.

Izvršni postupak okončan osporenom odlukom

7. Apelant je kao tražilac izvršenja na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj P-630/04-1 od 1. novembra 2005. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja (radi činjenja – uknjižbe), kojim je zatražio izvršenje na način da se uknjiži kao jedini i isključivi vlasnik predmetnog stana, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na parceli pobliže označenoj kao u prijedlogu za dozvolu izvršenja, a što je izvršenik dužan da prizna, trpi i dozvoli da se izvrši upis odnosno ispravka katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka u Knjizi položenih ugovora k.o. Brčko, u podulošku broj 419.

8. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 096-0-I-09-004664 od 11. septembra 2009. godine dozvolio predloženo izvršenje.

9. Apelacioni sud je, odlučujući o prigovoru izvršenika izjavljenom protiv rješenja o izvršenju od 11. septembra 2009. godine, Rješenjem broj 96 0 I 000734 11 Gž od 4. aprila 2011. godine obustavio izvršenje dozvoljeno navedenim rješenjem i ukinuo sve sprovedene izvršene radnje.

10. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je naveo da je, odlučujući o prigovoru izvršenika izjavljenom protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda od 11. septembra 2009. godine, na koji je apelant odgovorio, a na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, utvrdio da je u predmetnom postupku izvršenje predloženo i dozvoljeno na osnovu pravosnažne presude tog suda od 1. novembra 2005. godine, kojom je utvrđeno da je tražilac izvršenja isključivi vlasnik predmetnog stana. Međutim, imajući u vidu odredbe čl. 24 i 26, odnosno člana 201 ZIP-a, Apelacioni sud je utvrdio da navedena presuda Osnovnog suda nema svojstvo izvršne isprave podobne za izvršenje, budući da njome izvršeniku nije naloženo ispunjenje obaveze na činjenje, niti obaveze na trpljenje. Naime, kako izreka navedene presude ne sadrži obavezu činjenja ili pak trpljenja tuženog, u ovom postupku izvršenika, a time ni vrijeme ispunjenja obaveze, takva presuda ne ispunjava uslove podobnosti izvršne isprave u smislu navedenih odredbi ZIP-a, odnosno presuda koja sadrži samo utvrđivanje svojstva ne smatra se ispravom podobnom za izvršenje jer izvršni naslov podoban za izvršenje podrazumijeva da u njemu moraju jasno biti označeni izvršenik, tražilac izvršenja, predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Dakle, Apelacioni sud je utvrdio da odluka suda na osnovu koje je u predmetnom slučaju dozvoljeno predloženo izvršenje ne sadrži nikakvu obavezu izvršenika, te da stoga ni potraživanje apelanta kao tražioca izvršenja nije utvrđeno kvalifikovanom izvršnom ispravom već ispravom koja nema dejstvo izvršnosti, na osnovu čega je zaključio da u postupku nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za dopustivost prinudnog izvršenja, pa je primjenom člana 57 st. 1 i 6 ZIP-a odlučio kao u izreci rješenja.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjem Apelacionog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Kršenja navedenih prava apelant obrazlaže pogrešnom primjenom materijalnog prava, konkretno odredbi ZIP-a, jer smatra apsolutno neosnovanim stav drugostepenog suda da prvostepena presuda nema svojstvo izvršne isprave podobne za izvršenje, jer se njome ne nalaže ispunjenje obaveze na činjenje niti obaveze na trpljenje u smislu čl. 24 i 26 ZIP-a. Naime, izrekom navedene presude, kako apelant navodi, jasno je utvrđeno da je apelant jedini i isključivi vlasnik stana pobliže opisanog izrekom navedene presude, što je izvršenik dužan da prizna, trpi i dozvoli da se na osnovu ove presude izvrši upis odnosno ispravka katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka u Knjizi položenih ugovora broj 9 KO Brčko u poduložak broj 419, sve u roku od 15 dana nakon prijema prepisa presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Dakle, apelant smatra da je stav drugostepenog suda izražen u osporenom rješenju apsolutno neodrživ i suprotan odredbama ZIP-a, zbog čega su mu takvim postupanjem Apelacionog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek.

b) Odgovor na apelaciju

12. Apelacioni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da prvostepena presuda nema svojstvo izvršne isprave podobne za izvršenje jer se njome ne nalaže ispunjenje obaveze na činjenje niti obaveze na trpljenje, stoga predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

13. Pravobranilaštvo u odgovoru na apelaciju ističe da je drugostepeni sud jasno i konkretno naveo razloge zbog kojih smatra da prvostepena presuda na osnovu koje je dozvoljeno izvršenje, rješenjem o izvršenju od 11. septembra 2009. godine, nema svojstvo izvršne isprave podobne za izvršenje, te da stoga nisu ispunjene procesne pretpostavke za dopustivost prinudnog izvršenja. Stoga, apelantove navode smatra neosnovanim i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o izvršnom postupku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“ br. 8/00, 1/01, 5/02, 8/03, 19/07 i 2/08) relevantne odredbe glase:

Izvršnost odluke Član 24.

(1)Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje, izvršna je ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje.

Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke izvršeniku ako zakonom nije drugačije određeno.

(2)Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko trpljenje ili nečinjenje (propuštanje) izvršna je ako je postala pravosnažna, osim ako je u izvršnoj ispravi određen poseban rok za usklađivanje ponašanja izvršenika s njegovom obavezom.

(3)Odluka donesena u upravnom postupku izvršna je ako je postala izvršna po pravilima koja uređuju taj postupak.

(4)Na osnovu izvršne odluke koja je postala izvršna u jednom dijelu, izvršenje se može odrediti samo u odnosu na taj dio.

(5)Izvršenje će se odrediti na osnovu sudske odluke koja nije postala pravosnažna i odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala konačna ako je zakonom propisano da žalba ili koji drugi pravni lijek ne zadržava izvršenje odluke.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje Član 26.

(1)Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

(2)Ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok određuje se rješenjem o izvršenju.

(3)U slučaju iz stava 2. ovog člana sud će predloženo izvršenje odrediti uz uslov da izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni svoju obavezu. Ovim zakonom uređuje se postupak po kojem sudovi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Distrikt) provode prinudno ostvarenje potraživanja na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava (u daljnjem tekstu: izvršni postupak) te obezbjeđenje potraživanja (u daljnjem tekstu: postupak obezbjeđenja), ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

15. U Zakonu o registru zemljišta i prava na zemljištima Distrikta Brčko („Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“ br. 11/01, 1/03, 14/03, 19/07 i 2/08) relevantne odredbe glase:

Član 54.

(1)Javne isprave na osnovu kojih se može dopustiti uknjižba su:

a) Isprave koje je o pravnim poslovima sastavio nadležni organ u granicama svojih ovlaštenja i u propisanom obliku, ako sadrže sve što se zahtijeva i za uknjižbu na osnovu privatnih isprava;

b) Odluke suda ili drugog nadležnog organa odnosno poravnanja zaključena pred njima koja se prema propisima o izvršenju smatraju izvršnim ispravama prikladnim za upis prava u zemljišnim knjigama.

(2)Posebnim propisom se određuje pod kojim pretpostavkama i na koji način se dopušta uknjižba na osnovu inostranih isprava koje su u mjestu gdje su sastavljena smatraju javnim ispravama.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Apelacionog suda broj 96 0 I 000734 11 Gž od 4. aprila 2011. godine, protiv kog nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 29. aprila 2011. godine, a apelacija je podnesena 13. juna 2011. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

20. Apelant ukazuje na to da su mu osporenim rješenjem Apelacionog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. Ustavni sud ukazuje na to da izvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda čini sastavni dio prava na pravično suđenje. U konkretnom slučaju, izvršenje pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda je bilo od odlučne važnosti za ostvarenje apelantovog prava svojine na predmetnom stanu, koje je građansko pravo. Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenljiv, pa će ispitati da li je donošenjem osporenog rješenja Apelacionog suda povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje.

23. Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti je Ustavni sud nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza. To je, generalno, zadatak redovnih sudova, a zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je, eventualno, došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

24. Apelant osporava rješenje Apelacionog suda zbog proizvoljne primjene odredbi ZIP-a (čl. 24 i 26), koji je u konkretnom slučaju, postupajući prema prigovoru izvršenika izjavljenom protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda od 11. septembra 2009. godine, obustavio postupak izvršenja i ukinuo sve sprovedene radnje, navodeći da Presuda Osnovnog suda broj P-630/04-I od 1. novembra 2005. godine, na osnovu koje je dozvoljeno izvršenje, sadrži sve zakonom tražene uslove isprave podobne za izvršenje.

25. Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo izvršni postupak pred Osnovnim sudom na osnovu pravosnažne Presude tog suda broj P-630/04-I, kojom je utvrđeno da je apelant isključivi vlasnik stana koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na parceli pobliže označenoj izrekom presude, da je tuženi odnosno izvršenik dužan da prizna i trpi da se na osnovu ove presude izvrši upis i ispravka katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka u Knjizi položenih ugovora k.o. Brčko u roku od 15 dana nakon prijema prepisa presude, a to izvršenje je taj sud dozvolio. Međutim, Apelacioni sud je, odlučujući o prigovoru izvršenika i postupajući po službenoj dužnosti, obustavio izvršenje dozvoljeno rješenjem prvostepenog suda, te ukinuo sve sprovedene radnje primjenom čl. 24 i 26 ZIP-a. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da je navedenim odredbama ZIP-a propisana razlika između sudskih odluka, zavisno od toga šta je izvršeniku naloženo, tj. da li se radi o davanju ili činjenju ili pak o trpljenju ili nečinjenju (član 24), uslovi na osnovu kojih se ocjenjuje podobnost izvršne isprave, te postupanje suda u slučaju da izvršna isprava ne sadrži uslove podobnosti za izvršenje, tj. ukoliko njome nisu naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, predmet izvršenja, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja (član 26).

26. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Apelacioni sud na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da izreka presude Osnovnog suda od 1. novembra 2005. godine, koja sadrži samo utvrđenje da je apelant jedini i isključivi vlasnik predmetnog stana, odnosno kojom se ne nalaže ispunjenje obaveze na činjenje, niti obaveze na trpljenje izvršenika, nema svojstvo isprave podobne za izvršenje u smislu čl. 24 i 26 ZIP-a, budući da tuženom kao izvršeniku predmetnom presudom nije naloženo nikakvo činjenje. Naime, Apelacioni sud je ukazao na to da se, prema navedenim odredbama ZIP-a, presuda koja sadrži samo utvrđenje svojstva, a ne i činjenje, ne smatra ispravom podobnom za izvršenje, jer izvršni naslov podoban za izvršenje podrazumijeva da njime moraju jasno biti naznačeni izvršenik, tražilac izvršenja, predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze, što presuda na osnovu koje je dozvoljeno izvršenje u predmetnom postupku ne sadrži. Prema tome, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u zaključku Apelacionog suda da takva presuda, shodno navedenim odredbama ZIP-a, budući da njome nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za dopustivost prinudnog izvršenja, nije mogla biti ni okvalifikovana kao izvršna isprava podobna za izvršenje. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da je Apelacioni sud dao detaljno i jasno obrazloženje, tako da Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Apelacionog suda u pogledu primjene relevantnih odredbi ZIP-a na predmetnu situaciju budući da je upravo apelant, kako je naznačeno u prijedlogu za dozvolu izvršenja, podnio prijedlog (radi činjenja – uknjižbe) a nesporno je da to nije u nadležnosti izvršenika. Pri tome, Ustavni sud takođe podsjeća na to da je odredbama Zakona o registru zemljišta i prava na zemljištima Distrikta Brčko propisan postupak uknjižbe prava u zemljišnim knjigama na osnovu javnih isprava, među koje spadaju i odluke suda koje su prikladne za upis prava u zemljišnim knjigama. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju svoje odluke dao zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge u pogledu primjene navedenih odredbi ZIP-a, te da je na taj način ispoštovao garancije prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

27. Prema tome, Ustavni sud smatra da osporenom odlukom Apelacionog suda nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

28. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koje je apelant istakao u vezi sa pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani.

Pravo na djelotvoran pravni lijek

29. Član 13 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Svako čija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom, narušena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima […].

30. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije eksplicitno naveo u vezi s kojim pravima smatra da postoji kršenje prava iz člana 13 Evropske konvencije. Međutim, iz apelacije se može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu s pravom na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost i da je koristio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju, budući da iz činjenica predmeta proizilazi da je, u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a, odgovorio na prigovor izvršenika. Činjenica da je Apelacioni sud, rješavajući o izvršenikovom prigovoru, donio odluku kojom apelant nije zadovoljan, pri čemu je za takvo odlučivanje dao iscrpne razloge, ne može voditi zaključku o tome da pravni lijekovi ne postoje ili da nisu djelotvorni. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjem Apelacionog suda nisu povrijeđeni apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer način na koji je Apelacioni sud protumačio i primijenio pozitivnopravne propise ne može se smatrati proizvoljnim, odnosno razlozi izneseni u osporenim presudama koji se odnose na primjenu procesnog prava, čl. 24 i 2. ZIP-a, obrazloženi su jasno, precizno i argumentovano.

32. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije budući da je apelant koristio pravna sredstva koja su mu stajala na raspolaganju, u skladu sa relevantnim odredbama procesnog prava.

33. Na osnovu člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2416/11 (G. S. R.) | Sudska praksa | Aktio