Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1967/13 (M. K.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Povrat stana
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 244
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-1967/13
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1967/13, rješavajući apelaciju Mileta Karanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mileta Karanovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku povrata u posjed stana u Bihaću po zahtjevu apelanta Mileta Karanovića od 16. jula 1998. godine, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Službom obnove i stambeno-komunalnih poslova Općine Bihać.
Nalaže se Službi obnove i stambeno-komunalnih poslova Općine Bihać, u skladu s članom 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 3/36-372-983/2, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Miletu Karanoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.250,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Službi obnove i stambeno-komunalnih poslova Općine Bihać i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav
5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mile Karanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ribića, Novo Naselje, kojeg zastupa Danko Mamontov, advokat iz Bihaća, podnio je 8. maja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u postupku povrata u posjed stana.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), Službe obnove i stambeno-komunalnih poslova Općine Bihać (u daljnjem tekstu: Služba) i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 22. aprila 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Ministarstvo je dostavilo odgovor na apelaciju 5. maja 2014. godine, Služba 5. maja 2014. godine, a Kantonalni sud 25. aprila 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 16. jula 1998. godine podnio zahtjev Službi za vraćanje u posjed stana koji se nalazi u naselju Ozmice I, SPO II, B, I sprat, stan broj 2 (u daljnjem tekstu: predmetni stan).
6. Služba je donijela Rješenje broj 3/36-372-983 od 29. septembra 1999. godine kojim je apelantov zahtjev odbijen kao neosnovan.
7. Rješenjem Ministarstva broj 11/1-31-959-UP-2/00 od 14. septembra 2000. godine poništeno je rješenje Službe od 29. septembra 1999. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
8. Postupajući u ponovnom postupku, Služba je donijela Rješenje broj 3/36-372-983/2 od 18. juna 2001. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana.
9. Apelant je 22. marta 2002. godine podnio Službi zahtjev za povrat u pređašnje stanje.
10. Zaključkom Službe broj 04-23-1407/2 od 28. marta 2002. godine odbijen je apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštanja dostave rješenja broj 3/36-372-983 od 18. juna 2001. godine.
11. Rješenjem Ministarstva broj 11/1-31-959-UP-2/00 od 17. februara 2004. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka Službe od 28. marta 2002. godine.
12. Presudom Kantonalnog suda broj U-50/04 od 30. novembra 2005. godine uvažena je apelantova tužba, osporeno rješenje Ministarstva, zaključak Službe poništen i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
13. Postupajući u ponovnom postupku, Služba je donijela Zaključak broj 04/23-1407 od 20. jula 2007. godine kojim je odbačen kao neblagovremen apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje.
14. Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 11/2-23-729-UP-2/07 od 15. jula 2008. godine kojim je odbijena apelantova žalba kao neosnovana.
15. Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 U 000015 08 U od 18. maja 2010. godine uvažena je apelantova tužba, osporeno rješenje Ministarstva, zaključak Službe poništen i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
16. Postupajući u ponovnom postupku, Služba je ponovo donijela Zaključak broj 04-23-1407/02 od 21. septembra 2010. godine kojim je odbačen kao neblagovremen apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje.
17. Ministarstvo je Rješenjem broj 11/2-23-522-UP-2/10 od 4. novembra 2010. godine uvažilo apelantovu žalbu, osporeni zaključak poništilo i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
18. Postupajući u ponovnom postupku, Služba je ponovo donijela Zaključak broj 04-23-1407/02 od 6. maja 2011. godine kojim je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje.
19. Ministarstvo je Rješenjem broj 11/2-23-264-UP-2/11 od 15. maja 2012. godine uvažilo apelantovu žalbu, osporeni zaključak poništilo i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
20. Nakon toga, Služba je donijela Zaključak broj 04-23-1407/02 od 15. juna 2012. godine kojim je usvojen apelantov prijedlog i dopušten povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštanja dostavljanja rješenja u predmetu povrata stana, odnosno roka za podnošenje žalbe, te je odlučeno da se apelantova žalba podnesena Službi 22. marta 2002. godine smatra pravovremeno podnesenom i kao takva dostavlja Ministarstvu na nadležno postupanje.
21. Ministarstvo je Rješenjem broj 11/2-23-196-UP-2/12 od 13. augusta 2012. godine odbilo apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Službe od 18. juna 2001. godine.
22. Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 U 007080 12 U od 7. januara 2014. godine uvažena je apelantova tužba, osporeno rješenje Ministarstva od 13. augusta 2012. godine kao i prvostepeno rješenje Službe od 18. juna 2001. godine poništeni i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Ministarstvo je 21. februara 2014. godine prvostepeni spis premeta vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
23. Prema stanju u spisu, postupak po apelantovom zahtjevu je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
24. Apelant smatra da je, zbog trajanja postupka povrata u posjed predmetnog stana duže od 15 godina povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je opisao hronologiju postupka, te istaknuo da nema nikakvih prihvatljivih razloga da se postupak vodi 15 godina, a radi se o pravu na stan. Konačno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Vladi Unsko-sanskog kantona da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 5.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
25. Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju istaknuo da su odluke donesene u razumnom roku i da Kantonalni sud nije odgovoran za dužinu trajanja postupka pred nadležnim upravnim organima, radi čega je predložio da se apelacija, u odnosu na sud, ocijeni neosnovanom.
26. Služba je u odgovoru na apelaciju ukratko opisala hronologiju postupka istaknuvši da je u razumnim rokovima donosila rješenja, odnosno zaključke nakon donošenja drugostepenih rješenja, odnosno presuda suda.
27. Ministarstvo je u svom odgovoru na apelaciju također navelo hronologiju postupka od 28. juna 2012. godine kada je zaprimljen spis predmeta i apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe od 18. juna 2001. godine do 21. februara 2014. godine kada je spis vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Pored toga, Ministarstvo je navelo da nije u značajnoj mjeri, prilikom donošenja drugostepenog rješenja, povrijedilo pravo apelanta, pravdajući prekoračenje roka odsustvom državnih službenika zbog korištenja godišnjeg odmora. Konačno, Ministarstvo je predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
28. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 216.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.
Član 244. stav 1.
(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
29. U Zakonu o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantna odredba glasi:
Član 9.
Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
30. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
31. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
32. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
33. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
34. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
36. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka povodom njegovog zahtjeva za vraćanje stana u posjed, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
38. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
39. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje prava na povrat stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi s ovim pitanjem potpadaju pod pojam «građanskih prava i obaveza» (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
b)Period koji se uzima u obzir
40. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Služba donijela odluku u ponovnom postupku, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
41. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za povrat stana u posjed započeo 16. jula 1998. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još uvijek u toku pred Službom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje 15 godina i 11 mjeseci i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.
c)Analiza razumnosti trajanja postupka
42. U konkretnom slučaju se radi o postupku za povrat u posjed stana u kojem je trebalo utvrditi da li je apelant blagovremeno podnio zahtjev za povrat stana i da li je bio nosilac stanarskog prava na tom stanu, te da li mu, u zavisnosti od te odlučne činjenice, pripada pravo na vraćanje stana u posjed. Iako su, radi utvrđivanja ovih činjenica, izvedeni brojni dokazi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom, tako i u pravnom aspektu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se ovim postupkom traži povrat u posjed stana za koji apelant smatra da je njegov, može se izvesti zaključak da je postupak za apelanta značajan.
43. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 16. jula 1998. godine i koji još uvijek nije okončan, Ustavni sud primjećuje da je Službi trebalo više od jedne godine i dva mjeseca da donese prvu odluku u ovom postupku, dok je narednu odluku donijela nakon devet mjeseci. Nakon toga Služba je, postupajući po apelantovom zahtjevu za povrat u pređašnje stanje, donijela četiri zaključka u periodu od 28. marta 2002. godine do 6. maja 2011. godine kojima je odbijala kao neosnovan, odnosno odbacivala kao neblagovremen apelantov zahtjev, a koji zaključci su u dva navrata poništavani rješenjima Ministarstva i predmet vraćan prvostepenom organu na ponovni postupak, a u dva navrata potvrđivani rješenjima Ministarstva, nakon čega je Kantonalni sud svojim presudama u dva navrata poništavao i rješenja Ministarstva i zaključke Službe i predmet vraćao prvostepenom organu na ponovni postupak. Nakon toga, Služba je 15. juna 2012. godine donijela zaključak kojim je usvojen apelantov zahtjev za povrat u pređašnje stanje, nakon čega je Ministarstvo, rješavajući o apelantovoj žalbi protiv rješenja od 18. juna 2001. godine, donijelo rješenje kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana. Ustavni sud primjećuje da je nakon podnošenja apelacije Kantonalni sud donio presudu od 7. januara 2014. godine kojom je uvažena apelantova tužba, te rješenje Ministarstva od 13. augusta 2012. godine i rješenje Službe od 18. juna 2001. godine poništeni i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Prema stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi pred Službom radi odlučivanja u ponovnom postupku, nakon što je Kantonalni sud presudom od 7. januara 2014. godine uvažio apelantovu tužbu i poništio rješenje Ministarstva od 13. augusta 2012. godine i prvostepeno rješenje Službe od 18. juna 2001. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak, pri čemu se mora imati u vidu da apelant još uvijek čeka prvostepenu odluku o svome zahtjevu.
44. Posmatrajući ovaj postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje upravnih organa, posebno ako se uzme u obzir da je Ministarstvo u tri navrata odbijalo apelantovu žalbu, a u tri navrata poništavalo odluke Službe i predmet vraćalo na ponovni postupak, kao i činjenicu da je i Kantonalni sud u tri navrata svojim odlukama poništavao rješenja Ministarstva (i rješenje prvostepenog organa) i predmet vraćao Ministarstvu, odnosno prvostepenom organu na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave, koji su u postupku počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.
45. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 15 godina i 11 mjeseci i koji još uvijek nije okončan može u odlučujućem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
46. Stoga, pošto je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda, nakon Presude Kantonalnog suda broj 01 0 U 007080 12 U od 7. januara 2014. godine, predmet proslijeđen na nadležno postupanje prvostepenom organu, Službi je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odlaganja u konkretnom predmetu.
Pitanje naknade nematerijalne štete
47. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
48. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150 KM. Imajući u vidu da navedeni postupak traje 15 godina i 11 mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini od 2.250,00 KM, koju mu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
49. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak povodom zahtjeva za vraćanje stana u posjed nije završen ni nakon 15 godina i 11 mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju isključivo nadležnim organima uprave i Kantonalnom sudu, jer apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka, a organi javne vlasti nisu iznijeli obrazloženja koja bi mogla biti dovoljna i razumna za ovako dugo trajanje postupka.
50. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.