Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1993/11 (A. F.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1993/11
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1993/11, rješavajući apelaciju Adnana Felića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Adnana Felića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnim sudom u Bihaću broj 01 0 P 002195 09 Gž 4. septembra 2012.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Adnan Felić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 5. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 P 002195 09 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Kantonalnog suda je zatraženo 11. aprila 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 17. aprila 2012. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 9 oktobra 2006. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tuženog Ale Karajića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi predaje u posjed nekretnina pobliže označenih u tužbi.
6. Presudom Općinskog suda broj 023-0-P-06-000 733 od 3. aprila 2009. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev.
7. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu i prvostepeni predmet je dostavljen Kantonalnom sudu na postupak odlučivanja po žalbi 20. maja 2009. godine.
8. Kantonalni sud je 4. septembra 2012. godine donio Presudu broj 01 0 P 002195 09 Gž kojom odbio žalbu tuženog i potvrdio Presudu Općinskog suda broj 023-0-P-06-000 733 od 3. aprila 2009. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku po žalbi pred Kantonalnim sudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Kantonalnom sudu da bez odlaganja odluči o žalbi u konkretnom predmetu. Također, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete «zbog duševnih bolova koje je trpio zbog nedonošenja odluke u razumnom roku».
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju, Kantonalni sud je istakao da u postupku pred tim sudom nisu nastali razlozi za podnošenje apelacije, jer je drugostepena odluka donesena u roku koji se može smatrati razumnim.
V.Relevantni propisi
11. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
12. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
14. Dalje, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, iako u vrijeme podnošenja apelacije postupak nije bio okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum
15. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka po žalbi tuženog pred Kantonalnim sudom, prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi
18. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 9. oktobra 2006. godine pokrenuo parnični postupak koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 P 002195 09 Gž od 4. septembra 2012. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava dužinu postupaka pred prvostepenim sudom, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupaka pred Kantonalnim sudom po žalbi koju je podnio tuženi i koja je dostavljena Kantonalnom sudu 20. maja 2009. godine. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od dostavljanja žalbe Kantonalnom sudu do dana donošenja njegove odluke, dakle, drugostepeni postupak koji je trajao tri godine i tri mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja postupka
20. U konkretnom slučaju postupak se tiče predaje u posjed spornih nekretnina, te Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom postupku.
21. U vezi s ponašanjem suda, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud nakon tri godine i tri mjeseca odlučio o žalbi tuženog u konkretnom predmetu. U svom odgovoru na apelaciju od 17. aprila 2012. godine Kantonalni sud je istakao kako smatra da je odluku donio u roku koji se može smatrati razumnim, te stoga nije dao razloge kojima bi opravdao činjenicu da me je trebalo tri godine i tri mjeseca da konkretni predmet riješi. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. Stoga, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka odlučivanja o izjavljenoj žalbi, koji je trajao tri godine i tri mjeseca, može u cijelosti pripisati Kantonalnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina ovog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
23. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.
24. U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir predmet konkretnog sudskog postupka, njegov značaj za apelanta i činjenicu da je konačna odluka donesena, te imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda vezanu za kompenzaciju u ovakvim slučajevima (vidi, npr., Odluku Ustavnog suda broj AP 2524/09 od 19. jula 2012. godine objavljenu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 26), Ustavni sud smatra da je za apelanta dovoljna satisfakcija ova odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovih ustavnih prava.
VIII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku, kada je nadležni sud o blagovremeno izjavljenoj žalbi tek nakon tri godine i tri mjeseca donio konačnu odluku, a da pri tome nije ponudio razumno obrazloženje za ovako dugo trajanje postupka.
26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić