Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2330/13 (M. P.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2330/13
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2330/13, rješavajući apelaciju Marijana Pavlovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak 2. točka (b), članka 59. st. 1. i 2. i članka 62. stavak 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 17. srpnja 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Marijana Pavlovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u ovršnome postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 203152 11 I.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, sukladno članku 62.
stavak 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča ovršni postupak u predmetu broj 65 0 I 203152 11 I, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6.
stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, sukladno članku 72.
stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Marijan Pavlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Žepča, kojega zastupa Franjo Marjanović, odvjetnik iz Žepča, podnio je 27. svibnja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ovršnog postupka u Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 I 203152 11 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 25. travnja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 9. svibnja 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 6. srpnja 2011. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na temelju pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda u Kiseljaku broj P-146/04 od 27. travnja 2012. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 P 005720 11 Gž od 22. travnja 2011. godine. Apelant je u prijedlogu tražio da sud dopusti ovrhu protiv tužene Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ovršenik) radi vraćanja apelanta na njegovo ranije radno mjesto ili drugo odgovarajuće radno mjesto.
6. Zaključkom od 14. srpnja 2011. godine Općinski sud je naložio apelantovom punomoćniku uređenje prijedloga za izvršenje. Apelantov punomoćnik je Općinskom sudu 25. srpnja 2011. godine dostavio uređeni prijedlog za izvršenje.
7. Općinski sud je Rješenjem o ovrsi broj 65 0 I 203152 11 I od 9. rujna 2011. godine odredio predloženo izvršenje.
8. Zaključcima od 18. studenoga 2011. godine, 24. veljače 2012. godine, 28. lipnja 2012. godine i 6. ožujka 2013. godine Općinski sud je naložio ovršeniku da u roku od osam dana dostavi dokaz da je postupio sukladno rješenju o ovrsi od 9. rujna 2011. godine, uz upozorenje da će u slučaju nepostupanja prema zaključku suda Općinski sud pristupiti novčanom kažnjavanju, shodno članku 17. Zakona o ovršnome postupku FBiH.
9. Zakonski zastupnik ovršenika je podnescima od 7. ožujka 2012. godine i 16. srpnja 2012. godine obavijestio Općinski sud kako smatra da je rješenje o ovrsi neprovedivo jer je za obveze Federalnog ministarstva obrane nastale do 1. siječnja 2006. godine odgovorna Vlada Federacije Bosne i Hercegovine.
10. Apelant je 7. ožujka 2013. godine podnio prijedlog za naknadu plaće, a ovršenikov zakonski zastupnik je 25. travnja 2013. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje sa zahtjevom za ukidanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti rješenja o ovrsi, o kojima nije riješeno.
11. Prema stanju spisa, ovršni postupak je u tijeku u Općinskom sudu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je u ovršnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je ukratko izložio tijek ovršnoga postupka, te istakao da mu je zbog sporosti u odlučivanju uskraćeno pravo na pravično saslušanje i pravo na pristup sudu u građanskim stvarima. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te utvrdi povredu navedenih prava.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo kronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine FBiH“ 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 5.
Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.
(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
VI.Dopustivost
15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.
16. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Prema članku 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da ovršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravomoćne presude, u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, traje nerazumno dugo.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovome dijelu, u smislu članka 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovome dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja ovršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnome dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
22. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud prvenstveno smatra da je nužno podsjetiti na to da su apelanti, u smislu članka 21. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnome slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud je li u međuvremenu Općinski sud okončao ovršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Razdoblje koje se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelant 6. srpnja 2011. godine pokrenuo ovršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste razdoblje od tri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U konkretnome slučaju se radi o ovršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Europskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obvezu suda da ovršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na njegovu dužinu.
26. Što se tiče ponašanja redovitih sudova, Ustavni sud zapaža da Općinski sud ovršni postupak nije okončao ni nakon tri godine. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u ovršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Europski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stavak 23, 2000. godina), što je i regulirano člankom 5. ZOP-a.
27. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u veoma kratkom roku odredio predloženu ovrhu (9. rujna 2011. godine). Nakon toga, a što proizlazi iz odgovora na apelaciju, Općinski sud je u nekoliko navrata zaključcima (od 18. studenoga 2011. godine, 24. veljače 2012. godine, 28. lipnja 2012. godine i 6. ožujka 2013. godine) naložio ovršeniku da u roku od osam dana dostavi dokaz da je postupio sukladno navedenome rješenju. Međutim, iako je Općinski sud dostavljao upozorenje da će sud pristupiti novčanom kažnjavanju, shodno članku 17. Zakona o ovršnom postupku, on nije postupio prema navedenim odredbama kojima je upravo cilj ubrzanje ovršnoga postupka. Nasuprot tome, Općinski sud je tolerirao ovršeniku odugovlačenje postupka, što je na odlučujući način doprinijelo dužini samog ovršnog postupka. Također, Ustavni sud primjećuje da je apelant 7. ožujka 2013. godine podnio prijedlog za naknadu plaće, te da je punomoćnik tražitelja ovrhe 25. travnja 2013. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, o čemu Općinski sud ni nakon proteka više od godinu dana nije odlučio. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud podsjeća na to da se, u sukladno članku 64. ZOP-a, ovršni postupak smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provođenjem ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe. U konkretnome slučaju, imajući u vidu sve predočeno Ustavnom sudu, očito je da odluka čijom bi se pravomoćnošću ovršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
28. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očito da se ukupno razdoblje od tri godine u kojem nije okončan ovršni postupak ne može smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.
29. Ustavni sud zaključuje da je u ovome slučaju zbog dužine trajanja ovršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Ostali navodi
30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o povredi prava na pristup sudu, budući da se ti navodi također odnose na dužinu trajanja ovršnog postupka. VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada ovršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje pravomoćne presude traje tri godine i još uvijek nije okončan iako se, i prema domaćem zakonu i prema Europskoj konvenciji, ovršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret redovitim sudovima.
32. Na temelju članka 59. st. 1. i 2. i članka 62. stavak 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić