Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1413/13 (S. S.)

Odluka donesena 17. 07. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1413/13

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 07. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1413/13, rješavajući apelaciju Svjetlane Savić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Svjetlane Savić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 I 024839 07 I (stari broj I-129/95).

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 71 0 I 024839 07 I (stari broj I-129/95) u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Svjetlani Savić u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 5.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Svjetlana Savić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Milan Romanić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 3. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 024839 07 I (stari broj I-129/95).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 22. aprila 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. maja 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Osnovni sud je rješavajući u izvršnom postupku povjerioca mldb. I. J., koju zastupa otac i zakonski zastupnik Željko Jokić (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) protiv apelantice kao dužnice, po službenoj dužnosti donio Rješenje broj I-129/95 od 27. juna 1995. godine, kojim je na osnovu pravosnažne Presude tog suda broj P-I-434/93 od 1. juna 1995. godine, dozvolio izvršenje protiv apelantice i to popisom i prodajom pokretnih stvari radi namirenja potraživanja na ime izdržavanja u iznosu od 50% od prosječne plate koja se ostvaruje u privredi Republike Srpske od 12. augusta 1994. godine pa dalje, dok za to budu postojali uslovi ili do druge odluke suda.

6. Apelantica je 1. novembra 2001. godine izjavila prigovor protiv rješenja o izvršenju.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj I-129/95 od 18. januara 2002. godine odbačen je kao neuredan apelantičin prigovor.

8. Rješenjem Osnovnog suda broj I-129/95 od 25. februara 2002. godine odbačena je kao neuredna, odnosno nepotpuna, apelantičina žalba podnesena protiv rješenja od 18. januara 2002. godine.

9. Apelantica je 26. februara 2002. godine podnijela žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 25. februara 2002. godine.

10. Kako apelantica nije imala pokretnih stvari radi namirenja novčanog potraživanja Osnovni sud je, odlučujući o prijedlogu tražioca izvršenja od 13. aprila 2005. godine, donio Rješenje broj I- 129/95 od 27. aprila 2005. godine kojim je odredio izvršenje na novom sredstvu izvršenja, i to na apelantičinim nekretninama upisanim u PL. br. 896/2 k.o. Slatina i zk. ul. br. 234 k.o. Slatina sa ½ dijela, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 40.071,73 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 31 decembra 2004. godine do konačne isplate, te troškova izvršenja koliko budu iznosili. Istim rješenjem je naloženo zk. uredu suda Katastru SO Laktaši da izvrši zabilježbu spora.

11. Apelantica je 9. maja 2005. godine izjavila prigovor protiv rješenja o izvršenju od 27. aprila 2005. godine.

12. Rješenjem Osnovnog suda broj I-129/95 od 4. oktobra 2005. godine odbijen je kao neosnovan apelantičin prigovor protiv rješenja od 27. aprila 2005. godine.

13. Apelantica je 10. oktobra 2005. godine podnijela žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 4. oktobra 2005. godine.

14. Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-06- 000141 od 29. augusta 2006. godine uvažena je apelantičina žalba, rješenja Osnovnog suda broj I- 129/95 od 4. oktobra 2005. godine i broj I-129/95 od 27. aprila 2005. godine ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

15. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-I-06-004442 od 23. februara 2007. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog tražioca izvršenja da se dozvoli izvršenje na novom sredstvu izvršenja, i to na apelantičinim nekretninama.

16. Tražilac izvršenja je 14. marta 2007. godine podnijela žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 23. februara 2007. godine.

17. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001154 od 31. oktobra 2007. godine uvažena je žalba tražioca izvršenja i rješenje Osnovnog suda od 23. februara 2007. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

18. Osnovni sud je Zaključkom broj 71 0 I 024 839 07 I od 5. februara 2010. godine odredio da vještak finansijske struke izvrši vještačenje, te mu naložio da utvrdi ukupan iznos duga s kamatom, tako što će utvrditi 50% prosječne plate koja se ostvaruje u privredi RS počev od 12. augusta 1994. godine pa nadalje, a shodno rješenju o izvršenju od 27. juna 1995. godine.

19. Na nalaz vještaka koji je dostavljen Osnovnom sudu 12. februara 2010. godine, kao i na izvještaj o dopunskom finansijskom vještačenju od 20. maja 2010. godine, apelantica je izjavila prigovor 1. i 6. marta 2010. godine.

20. Osnovni sud je donio Zaključak broj 71 0 I 024839 07 I od 5. maja 2010. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju apelantičinih pokretnih stvari za 28. maj 2010. godine.

21. Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 024839 07 I od 13. oktobra 2010. godine kojim je, na osnovu Rješenja Osnovnog suda broj I-129/95 od 27. juna 1995. godine kojim je djelimično naplaćen dug u iznosu od 455,00 KM, odredio izvršenje na novom predmetu i sredstvu izvršenja i to prodajom apelantičinih nekretnina, što u naravi predstavlja porodičnu kuću, do potpunog namirenja tražioca izvršenja u iznosu od 40.351,85 KM. Istim rješenjem je naloženo zk. uredu suda da izvrši zabilježbu spora na apelantičinim nekretninama.

22. Apelantica je 28. oktobra 2010. godine podnijela prigovor protiv rješenja Osnovog suda od 13. oktobra 2010. godine.

23. Apelantica je 9. novembra 2010. godine podnijela zahtjev za izuzeće sudije Nebojše Pejovića.

24. Osnovni sud je Rješenjem broj 071-0-Su-11-000471 od 28. marta 2011. godine odbacio kao neblagovremen apelantičin zahtjev za izuzeće sudije Nebojše Pejovića.

25. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 024839 07 I od 31. augusta 2011. godine odbijen je kao neosnovan apelantičin prigovor izjavljen protiv rješenja tog suda od 13. oktobra 2010. godine.

26. Apelantica je 8. septembra 2011. godine podnijela žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 31. augusta 2011. godine.

27. Osnovni sud je donio Zaključak broj 71 0 I 024839 07 I od 17. oktobra 2011. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju apelantičinih nekretnina javnim nadmetanjem koje će se održati 22. novembra 2011. godine. Osim toga, u zaključku je navedeno da je vrijednost predmetne nekretnine 139.805,20 KM.

28. Na ročištu za prodaju apelantičinih nekretnina, koje je održano 22. novembra 2011. godine, tražiteljica izvršenja je za apelantičinu nekretninu ponudila cijenu u iznosu od 69.902,60 KM. Osnovni sud je nakon toga donio zaključak o prodaji predmetne nekretnine tražiteljici izvršenja za cijenu u iznosu od 69.902,60 KM. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetna nepokretnost prodata tražiteljici izvršenja rješenjem o dosudi od 19. aprila 2012. godine.

29. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 047267 06 P od 16. jula 2012. godine ukinuta je apelantičina obaveza da doprinosi za izdržavanje tražioca izvršenja, koja je utvrđena Presudom Osnovnog suda broj P-I-434/93 od 1. juna 1995. godine. Istom presudom (stavom II) je odbijen kao neosnovan apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da tužena - tražilac izvršenja nije bila na redovnom školovanju za vrijeme od 1. oktobra 2002. godine do 23. marta 2006. godine. Također, tom presudom (stav III) je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

30. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 047267 12 Gž 2 od 8. februara 2013. godine djelimično je uvažena apelantičina žalba, presuda Osnovnog suda od 16. jula 2012. godine u dijelu kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka je ukinuta i predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu apelantičina žalba, kao i žalba tražioca izvršenja – tužene, odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

31. Okružni sud je svojim dopisom broj 71 0 I 024839 12 Gž od 20. februara 2013. godine vratio Osnovnom sudu spis broj 71 0 I 023839 07 I radi otklanjanja niza nedostataka vezanih za izvršni predmet broj I-129/95 sa zahtjevom da se izvrši rekonstrukcija predmetnog spisa, da se razjasni šta je bio osnov za izvršenje, da li je predmetno rješenje o izvršenju postalo pravosnažno i slično.

32. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud proizilazi da je u toku ponovna rekonstrukcija spisa po uputama drugostepenog suda, jer je spis već tri puta bio na drugostepenom sudu a rekonstrukcija koja je urađena 2005. godine nije urađena valjano, pa bi se u ovoj fazi, u vezi s podnesenom žalbom, morala ponovo izvršiti.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

33. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela hronologiju postupanja u predmetu, između ostalog, istaknuvši da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku zbog toga što ni nakon skoro 18 godina (do podnošenja apelacije) nije okončan izvršni postupak. Apelantica je predložila da Ustavni sud utvrdi povredu njenog prava na pravično suđenje, a Osnovnom i Okružnom sudu naredi da odmah – hitno riješe njenu žalbu od 8. septembra 2011. godine, te da joj naknade nematerijalnu štetu u iznosu od 300,00 KM godišnje, kao i da joj naknade troškove sastava apelacije u iznosu od 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

34. Postupajući sudija Osnovnog suda je u odgovoru na apelaciju istaknuo da je predmet preuzeo 15. juna 2008. godine, te da je izvršio prodaju pokretnih stvari i djelimično naplatio navedeno potraživanje, a zatim na prijedlog tražioca izvršenja odredio promjenu predmeta i sredstva izvršenja i to na apelantičinim nekretninama. Pored toga, Osnovni sud je naveo da je u toku ponovna rekonstrukcija spisa po uputstvima drugostepenog suda, jer je spis već tri puta bio na drugostepenom sudu a rekonstrukcija koja je urađena 2005. godine nije urađena valjano, pa bi se u ovoj fazi, u vezi s podnesenom žalbom, morala ponovo izvršiti.

V.Relevantni propisi

35. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

36. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

37. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

38. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

39. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom prijedloga za izvršenje pravosnažne presude tražioca izvršenja, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

40. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

41. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

42. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

43. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

44. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud okončao ovaj izvršni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantičinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

a)Period koji se uzima u obzir

45. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti 27. juna 1995. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Iako apelantica u navodima apelacije ukazuje na dužinu izvršnog postupka počevši od njegovog pokretanja u junu 1995. godine, Ustavni sud podsjeća da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud dužinu postupka cijeniti od tog datuma.

46. S obzirom na naprijed navedeno Ustavni sud će, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 23/10 od 23. marta 2010. godine, tačka 31), u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni dužine postupka, premda predmet još uvijek nije okončan, cijeniti period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 14. decembar 1995. godine do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda. Dakle, Ustavni sud zapaža je postupak traje više od 19 godina, a relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od 18 godina i šest mjeseci.

b)Analiza dužine trajanja postupka

47. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem postupku.

48. Analizirajući postupak Ustavni sud kao prvo primjećuje da on ukupno traje više od 19 godina, od toga od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda traje 18 godina i šest mjeseci, što je samo po sebi neprihvatljivo dug period. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a.

49. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud po službenoj dužnosti donio rješenje o izvršenju od 27. juna 1995. godine, nakon čega je veoma brzo rješenjima od 18. januara i 25. februara 2002. godine odbacio apelantičin prigovor, odnosno žalbu kao neuredne. Nakon toga je Osnovni sud, odlučujući o prijedlogu tražioca izvršenja od 13. aprila 2005. godine, donio rješenje od 27. aprila 2005. godine kojim je odredio izvršenje na apelantičinim nekretninama, te je nakon izjavljenog prigovora veoma brzo o njemu odlučio svojim rješenjem (4. oktobra 2005. godine). Međutim, odlukom drugostepenog suda (29. augusta 2006. godine) ukinuto je navedeno rješenje kojim je odlučeno o prigovoru. Nakon toga, Osnovni sud je u ponovljenom postupku donio rješenje (23. februara 2007. godine) kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog tražioca izvršenja da se dozvoli izvršenje na apelantičinim nekretninama. Okružni sud je ponovo rješenjem od 31. oktobra 2007. godine ukinuo rješenje Osnovnog suda od 23. februara 2007. godine i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. Nakon toga, Osnovni sud je održao više ročišta i donio nekoliko zaključaka (5. februara 2010. godine, 5. maja 2010. godine i 17. oktobra 2011. godine), te donio rješenje od 13. oktobra 2010. godine kojim je odredio izvršenje na apelantičinoj nekretnini (porodičnoj kući). Osnovni sud je rješenjem od 31. augusta 2011. godine odbio kao neosnovan apelantičin prigovor izjavljen protiv rješenja tog suda od 13. oktobra 2010. godine, protiv kojeg je apelantica 8. septembra 2011. godine podnijela žalbu o kojoj, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučeno. Ustavni sud zapaža da je u konačnici predmetna nekretnina prodata tražiteljici izvršenja rješenjem o dosudi od 19. aprila 2012. godine. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je u toku ponovna rekonstrukcija spisa po uputama drugostepenog suda, jer je spis već tri puta bio na drugostepenom sudu a rekonstrukcija koja je urađena 2005. godine nije urađena valjano, pa bi se u ovoj fazi, u vezi s podnesenom žalbom, morala ponovo izvršiti. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Osnovni sud nije ni nakon 18 godina i šest mjeseci okončao ovaj izvršni postupak.

50. Također, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Osnovni sud obavijestio apelanticu da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. Iz navedenog proizlazi da Osnovni sud nije djelotvorno kontrolirao postupak niti je iskoristio ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku i, dosljedno tome, da li su se stekli uvjeti za okončanje izvršnog postupka ili ne.

51. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina izvršnog postupka a priori nerazumna i ona bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka, koji traje 18 godina i šest mjeseci, može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu.

52. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da izvršni postupak neopravdano dugo traje i da je prešao granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantičino pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

53. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

54. Prilikom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da postupak traje 18 godine i šest mjeseci i da još uvijek nije okončan, te da su izvršni predmeti hitne prirode, Ustavni sud smatra da apelantici treba, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 5.400,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

55. S druge strane, Ustavni sud smatra da je neosnovan apelantičin zahtjev za naknadu troškova za sastav apelacije, s obzirom da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava apelacije, te da stoga troškovi sastava apelacije padaju isključivo na teret apelanata.

VIII.Zaključak

56. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak traje više od 19 godina, od toga od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 18 godina i šest mjeseci, i neizvjesno je kada će se okončati premda se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.

57. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

58. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1413/13 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio