Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2808/13 (I. K.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2808/13
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2808/13, rješavajući apelaciju Ibrahima Kličića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2, člana 62. stav 7. i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ibrahima Kličića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj 20 0 P 003833 05 P (stari broj P- 21/05), a koji se povodom izjavljene revizije protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 003833 14 Gz od 21. februara 2014. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 003833 14 Gz od 21. februara 2014. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Ibrahimu Kličiću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.350,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav 5.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ibrahim Kličić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina podnio je 26. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 20 0 P 003833 05 P (stari broj P-21/05).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 19. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 5. juna 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 24. januara 2005. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv MUP-a Unsko-sanskog kantona, PU-2 PS Cazin, I. H., E. H., A. S., E. M., M. N. i S. T. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete. Tužba je u Općinskom sudu primljena u rad pod brojem P-21/05.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je sud svojim rješenjima od 4. decembra 2012. godine i 23. januara 2013. godine vratio apelantu tužbu na ispravku i dopunu, a nakon što je apelant postupio prema nalogu suda tužba je rješenjem Općinskog suda od 7. februara 2013. godine dostavljena tuženim na odgovor.
7. S obzirom na to da su svi tuženi, osim E. M., primili tužbu i odgovorili na nju, Općinski sud je rješenjem od 19. marta 2013. godine ponovo zatražio od apelanta da ispravi tužbu, nakon čega je apelant u odnosu na tuženog E. M. povukao tužbu.
8. Općinski sud je 28. marta 2013. godine donio rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na tuženog E. M. Nakon toga je rješenjem od 10. maja 2013. godine zakazano pripremno ročište za 19. juni 2013. godine, koje je odgođeno zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za vođenje postupka (neuredna dostava poziva svim strankama).
9. Iz stanja spisa proizlazi da su ročišta zakazana za 29. august i 26. septembar 2013. godine odgođena zbog apelantove bolesti i njegovog pismenog podneska, te podneska Pravobranilaštva Unsko-sanskog kantona.
10. Rješenjem Općinskog suda broj 20 0 P 003833 05 P od 6. novembra 2013. godine konstatirano je da se apelantova tužba u predmetnoj pravnoj stvari smatra povučenom.
11. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 003833 14 Gz od 21. februara 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje.
12. Apelant je 2. aprila 2014. godine protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji.
13. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je kratko iznio hronologiju postupka istaknuvši da u vrijeme podnošenja apelacije, iako je prošlo više od osam godina od podnošenja tužbe, još uvijek nije donesena prvostepena odluka. Također, apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud se osvrnuo na hronologiju postupka koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Sud je, između ostalog, naveo da je donio rješenje o povlačenju tužbe koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, odnosno da je postupak pravosnažno završen. Sud je naveo da je apelant protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju, te da će spis proslijediti Vrhovnom sudu na nadležno postupanje.
V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
21. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i
4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud o tome da li je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
26. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom, koja je u Općinskom sudu primljena 24. januara 2005. godine, pokrenuo parnični postupak koji, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od devet godina i pet mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju okolnost da je tužba podnesena protiv MUP-a Unsko-sanskog kantona, PU-2 PS Cazin i više lica (kao tuženih) objektivno doprinosi složenosti postupka, te se može govoriti o relativno složenom predmetu.
28. Ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku svoju prvu procesnu radnju preduzeo tek nakon sedam godina i deset mjeseci (4. decembra 2012. godine) kada je vratio tužbu na ispravku – dopunu. Nakon toga, Općinski sud je u 2013. godini još dva puta vraćao tužbu na ispravku – dopunu, nakon čega je zakazao tri ročišta koja su otkazana zbog nedostatka procesnih pretpostavki za vođenje postupka, dok je rješenje kojim je konstatirano da se apelantova tužba u predmetnoj pravnoj stvari smatra povučenom donio nakon osam godina i devet mjeseci (6. novembra 2013. godine). Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio rješenje 21. februara 2014. godine, kojim je odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje, protiv kojeg je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju postupanja u predmetu, dostavio je prvostepenu i drugostepenu odluku navodeći da je postupak okončan, te je naveo da je apelant izjavio reviziju protiv drugostepene odluke. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje devet godina i pet mjeseci, te da prema stanju spisa još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti. Pri tome, Ustavni sud zapaža da okolnost da je apelant podnio neurednu tužbu, koja mu je vraćana na ispravku – dopunu ne utječe značajno na dužinu postupka, budući da je apelant bez odlaganja postupio prema nalogu suda, te svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Općinski sud, koji nije djelotvorno i efikasno kontrolirao i upravljao postupkom u skladu sa relevantnim odredbama ZPP.
29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (op. cit., AP 2915/07, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje devet godina i pet mjeseci, te da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.350,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni nakon devet godina i pet mjeseci, pri čemu se dužina postupka može, u odlučujućoj mjeri, pripisati ponašanju Općinskog suda koji nije djelotvorno i efikasno kontrolirao i upravljao postupkom, kako je propisano procesnim zakonom.
34. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2, člana 62. stav 7. i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić