Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3340/11 (D. M.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Smetanje posjeda
- Materijalna šteta
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građevinsko zemljište
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
Predmeti (1)
AP-3340/11
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3340/11, rješavajući apelaciju Davida Mandića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b, člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Davida Mandića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 050191 12 Rev od 10. januara 2013. godine.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 153413 10 P koji se po izjavljenoj žalbi nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da hitno okonča postupak po izjavljenoj žalbi u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 153413 10 P.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti u kojem je Rješenje Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo broj 05-23-2898/06 od 16. maja 2007. godine ukinuto Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 003263 07 U od 7. oktobra 2011. godine i u kojem nije još uvijek donijeto novo rješenje.
Nalaže se Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo da hitno okonča postupak u predmetu broj 05-23- 2898/06.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o pravu korištenja u svrhu izgradnje objekta u kojem je Federalna uprava za geodetske i imovinskopravne poslove Rješenjem broj 05-31-2-405/08 od 30.
marta 2012. godine Općinskoj službi za imovinskopravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novi Grad Sarajevo naložila da donese novu odluku.
Nalaže se Općinskoj službi za imovinskopravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novi Grad Sarajevo da hitno okonča postupak po Rješenju Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove broj 05-31-2-405/08 od 30. marta 2012.
godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu, Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo i Općinskoj službi za imovinskopravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novi Grad Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. David Mandić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 19. augusta 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetima Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-62/02 (novi broj 65 0 P 050191) i P-115/05 (novi broj 65 0 P 153413 10 P), u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 002304 08 U, te u postupku odlučivanja o urbanističkoj saglasnosti.
2. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se Federalnoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava), te Općini Novi grad Sarajevo naložilo da se suzdrže od svih daljnjih radnji i radova na zemljištu označenom kao k.č. br. 4067/3, 4066/3, 4068/2, 4069/2, 4070/2, 4070/3 k.o. Novo Sarajevo IV novog premjera, a što odgovara k.č. br. 460/7, 448/28, 448/29, 448/30, 449/5, 449/6 k.o. Dolac po starom premjeru (u daljnjem tekstu: sporno zemljište) a na kojem mu je Rješenjem broj 06-361-14/85 od 2. septembra 1985. godine dato odobrenje za izgradnju pansiona.
3. Od apelanta je zatraženo da dopuni apelaciju, što je on i učinio 8. septembra 2011. godine. U dopuni apelacije apelant se pozvao na Odluku Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 372/07 od 17. septembra 2009. godine (objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 85/09), kao i na dokumentaciju priloženu u ovom predmetu.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
4. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 3340/11 od 6. decembra 2011. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
5. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. prethodnih Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik BiH“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), te člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava), te Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo prostornog uređenja) zatraženo je u periodu od 14. oktobra 2011. godine do 25. aprila 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
6. Kantonalni sud, Općinski sud, Federalna uprava i Ministarstvo prostornog uređenja su dostavili odgovore u periodu od 17. novembra 2011. godine do 19. maja 2014. godine.
7. Ustavni sud je 25. aprila 2014. godine od Općinskog suda zatražio da mu na uvid dostavi spise broj P-62/02 (novi broj 65 0 P 050191) i P-115/05 (novi broj 65 0 P 153413 10 P), a što je i učinjeno 7. maja 2014. godine. Nakon ostvarenog uvida, spisi su vraćeni Općinskom sudu 26. juna 2014. godine.
III. Činjenično stanje
8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Postupak za naknadu štete (stari broj P-62/02, novi broj 65 0 P 050191 02 P)
9. „Minasko“ d.o.o. Sarajevo je 10. januara 2002. godine tužbom pokrenuo sudski postupak protiv apelanta pred Općinskim sudom. Predmet je zaveden pod brojem P-62/02. U toku postupka na ročištu održanom 22. marta 2004. godine apelant je podnio protivtužbu.
10. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 372/07 od 17. septembra 2009. godine utvrdio da je apelantu i D.M. povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u postupku pred Općinskim sudom u predmetu broj P-62/02.
11. Ustavni sud je rješenjem od 9. jula 2010. godine utvrdio da Općinski sud u Sarajevu nije izvršio Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 372/07 od 17. septembra 2009. godine.
12. Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 050191 02 P (novi broj) od 12. novembra 2010. godine obavezao apelanta da „Minasku“ d.o.o. Sarajevo na ime naknade uloženih sredstva za objekt u Sarajevu, u Ul. Džemala Bijedića broj 179, nadoknadi iznos od 1.190,08 KM uz zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe do isplate. Apelantov protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da se „Minasku“ d.o.o. naloži da mu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 86.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom je odbijen kao neosnovan.
13. Protiv presude Općinskog suda apelant je 14. decembra 2010. godine izjavio žalbu. Spis je po izjavljenoj žalbi dostavljen na odlučivanje Kantonalnom sudu 9. juna 2011. godine.
14. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 050191 11 Gž od 23. novembra 2011. godine odbio kao neosnovane apelantovu i žalbu „Minaska“ d.o.o. Sarajevo i potvrdio prvostepenu presudu.
15. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda uložio reviziju 23. decembra 2011. godine.
16. Vrhovni sud Federacije BiH je Presudom broj 65 0 P 050191 12 Rev od 10. januara 2013. godine apelantovu reviziju odbio kao neosnovanu.
Smetanje posjeda (stari broj P-115/05, novi broj 65 0 P 153413 10 P)
17. Apelant i njegov sin G.M. su 13. januara 2005. godine tužbom pokrenuli sudski postupak protiv I.M., vlasnika „Minaska“ d.o.o., radi smetanja posjeda na spornim parcelama. Predmet je zaveden pod brojem P-115/05.
18. Općinski sud je donio Rješenje broj P-115/05 od 23. novembra 2007. godine kojim je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev apelanata.
19. Protiv rješenja tuženi i umješač „Minasko“ d.o.o. su izjavili žalbe.
20. Kantonalni sud je Rješenjem broj 009-0-Gž-08-001918 od 21. maja 2008. godine žalbe uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
21. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 372/07 od 17. septembra 2009. godine utvrdio da je apelantu i D.M. povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u postupku pred Općinskim sudom u predmetu broj P-115/05.
22. Ustavni sud je rješenjem od 9. jula 2010. godine utvrdio da Općinski sud u Sarajevu nije izvršio Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 372/07 od 17. septembra 2009. godine.
23. Općinski sud je zakazao i održao ročišta 15. septembra, te 4. i 29. oktobra 2010. godine.
24. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 P 153413 10 P od 2. decembra 2010. godine apelantov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
25. Apelant je protiv ovog rješenja izjavio žalbu 5. januara 2011. godine.
26. Spis je, po izjavljenoj žalbi, dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje 15. marta 2011. godine.
27. U trenutku donošenja ove odluke Ustavnog suda o apelantovoj žalbi nije odlučeno. Postupak izdavanja urbanističke saglasnosti
28. Postupak izdavanja urbanističke saglasnosti apelant je pokrenuo zahtjevom od 29. decembra 2004. godine.
29. Ministarstvo je Rješenjem broj 05-23-2898/06 od 16. maja 2007. godine apelantu izdalo urbanističku saglasnost za izgradnju poslovnog objekta u Ulici Džemala Bijedića bb u Sarajevu na Planom utvrđenoj parceli broj 20 i na spornom zemljištu. U izreci rješenja je konstatirano, pored ostalog, da je apelant prije podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za građenje dužan dostaviti dokaz da su riješeni imovinskopravni odnosi i dokaz o plaćenoj naknadi za pogodnost – renta po osnovu rješenja nadležnog organa uprave. U obrazloženju rješenja je konstatirano da je apelant obavezan riješiti imovinskopravne odnose na svim parcelama, uključujući i parcele koje su u vlasništvu „Minaska“ d.o.o. Sarajevo.
30. Protiv ovog rješenja F.H., E.S. i L.H. su, kao zainteresirana lica, tužbom od 9. jula 2007. godine pokrenuli upravni spor. Tužba je dopunjena 12. jula 2010. godine.
31. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 372/07 od 17. septembra 2009. godine odbio kao neosnovanu apelantovu apelaciju u dijelu koji se odnosio na donošenje odluke u razumnom roku u upravnom postupku radi izdavanja urbanističke saglasnosti u kom je Ministarstvo prostornog uređenja donijelo Rješenje broj 05-23-2898/06 od 16. maja 2007. godine. Ustavni sud je zaključio da navedeni postupak (dvije godine i šest mjeseci) nije bio neopravdano dug.
32. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 003263 07 U od 7. oktobra 2011. godine tužbu zainteresiranih lica uvažio, osporeno rješenje poništio i predmet vratio na ponovno odlučivanje.
33. Prema informaciji Ministarstva prostornog uređenja od 14. maja 2014. godine, u ponovnom postupku još uvijek nije doneseno rješenje.
Pravo građenja na gradskom građevinskom zemljištu (predmet Kantonalnog suda broj 09 0 U 002304 08 U)
34. Općinska komisija za urbanizam, građenje, imovinskopravne poslove i katastar nekretnina Općine Novi grad je Rješenjem broj 06-364-1365/84 od 27. septembra 1984. godine apelantu izdala urbanističku saglasnost za izgradnju pansiona na bliže označenom građevinskom zemljištu (u daljnjem tekstu: predmetno zemljište). Ugovorom o davanju na korištenje od 3. decembra 1984. godine izvršen je prenos predmetnog zemljišta sa Zavoda za izgradnju grada Sarajeva na apelanta. Na osnovu ovog ugovora izvršen je upis prava korištenja u apelantovu korist u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sarajevu 20. decembra 1984. godine. Rješenjima Općinskog sekretarijata za stambene, imovinskopravne poslove i katastar Općine Novi Grad od 15. i 19. oktobra 1984. godine predmetno zemljište je izuzeto uz naknadu iz posjeda bivših vlasnika, odnosno ranijih korisnika. Rješenjem iste službe od 13. oktobra 1984. godine sporno građevinsko zemljište je dodijeljeno Zavodu za izgradnju grada, ali u njemu nije navedeno da se ima dostaviti i apelantu. Rješenjem Općinske komisije za urbanizam, građenje i komunalne poslove Općine Novi grad od 2. septembra 1985. godine apelantu je, kao investitoru, izdato odobrenje za građenje navedenog objekta na predmetnom zemljištu s tim da ovim rješenjem nisu utvrđene obaveze u kojem roku apelant, kao investitor, treba da započne i završi izgradnju objekta. Najzad, prema izvještaju urbaniste od 7. marta 2006. godine utvrđeno je da je na navedenom zemljištu bio izgrađen objekt.
35. Općinska služba za imovinskopravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novi Grad je Rješenjem broj 07-31-11716/05 od 24. aprila 2006. godine, odlučujući po službenoj dužnosti a na inicijativu Z.K. i drugih (u daljnjem tekstu: zainteresirana lica), utvrdila da ne postoje zakonski uvjeti za gubitak apelantovog prava korištenja u svrhu izgradnje objekta na spornom građevinskom zemljištu.
36. Federalna uprava je Rješenjem broj 05-31-3-686/06 od 4. oktobra 2006. godine, rješavajući po žalbi zainteresiranih lica, poništila Rješenje Općinske službe za imovinskopravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novi Grad Sarajevo broj 07-31-11716/05 od 24. aprila 2006. godine i predmet vratila prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.
37. Općinska služba za imovinskopravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novi Grad Sarajevo u pismenoj obavijesti broj 07-31-11716/05 od 10. aprila 2008. godine obavijestila je advokata zainteresiranih lica da je, postupajući u skladu sa Rješenjem Federalne uprave broj 05-31- 3-686/06 od 4. oktobra 2006. godine i uputama drugostepenog organa sadržanim u navedenom rješenju, provela ponovni postupak. Dalje, u obavijesti je navedeno da ne postoje zakonom predviđeni uvjeti za utvrđivanje gubitka prava korištenja na gradskom građevinskom zemljištu (sporne parcele). Najzad, konstatirano je da se imenovani obavještavaju o navedenom s obzirom na to da ne posjeduju status stranke u postupku.
38. Federalna uprava je Rješenjem broj 05-31-3-686/06 od 3. jula 2008. godine utvrdila da je apelant izgubio pravo korištenja zemljišta radi građenja na predmetnom zemljištu. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je prvostepenom organu Rješenjem ove uprave broj 05-31-3-686/06 od 4. oktobra 2006. godine naloženo da postupi po ovom rješenju bez odgađanja a najkasnije u roku od 15 dana, a kako se to nije desilo ni nakon 17 mjeseci, zainteresirana lica su podnijela žalbu zbog šutnje administracije, koju je ovaj organ ocijenio osnovanom. Dalje, imajući u vidu odredbe Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), Federalna uprava je utvrdila da apelant nije postupio u skladu sa Rješenjem Općine Novi Grad broj 07/2-475-6/84 od 13. oktobra 1984. godine, te nije završio gradnju predviđenog objekta u roku od tri godine, a nije, u skladu sa članom 53. Zakona o građevinskom zemljištu („Službeni list SRBiH“ broj 34/86), najdalje u roku od šest godina dovršio izgradnju i podnio zahtjev radi odobrenja upotrebne dozvole objekta, pa je shodno navedenom zaključeno da je apelantu prestalo ranije dodijeljeno pravo po sili zakona.
39. Apelant je protiv ovog rješenja pokrenuo upravni spor 4. septembra 2008. godine. Apelant je tužbu dopunio 25. jula 2011. godine.
40. S obzirom na to da je apelant zatražio da se održi javna rasprava, Kantonalni sud ju je zakazao za 16. februar 2012. godine.
41. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 002304 08 U od 16. februara 2012. godine uvažio apelantovu tužbu, osporeno rješenje poništio i predmet vratio na ponovni postupak.
42. Prema obavijesti Federalne uprave od 30. aprila 2014. godine, Rješenjem ove uprave broj 05-31-2-405/08 od 30. marta 2012. godine, u izvršenju presude Kantonalnog suda, Općinska služba za imovinskopravne poslove obavezana je da u roku od 15 dana od dana prijema ovog rješenja postupi i donese odluku po Rješenju ove uprave broj 05-31-3-686/06 od 4. oktobra 2006. godine. Navedenim rješenjem poništeno je prvostepeno rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak.
43. Iz predočenih dokumenata Ustavnom sudu nije moguće zaključiti da li je ovaj postupak i okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
44. Apelant tvrdi da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u pobrojanim postupcima, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Pri tome apelant posebno ukazuje da postupak po njegovom tužbenom zahtjevu za naknadu štete traje više od devet godina, a postupak po tužbi zbog smetanja posjeda, koji je zakonom određen kao hitan, više od šest godina (u trenutku podnošenja apelacije, tj. 19. augusta 2011. godine). Također, apelant ukazuje i da je Ustavni sud u Odluci broj AP 372/07 od 17. septembra 2009. godine već utvrdio da mu je u ovim postupcima povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku, ali da oni do danas nisu okončani. Također, apelant se pozvao na dokumentaciju i navode iz predmeta broj AP 372/07 u kom su, izuzev postupka o utvrđivanju prava građenja na gradskom građevinskom zemljištu, razmatrani isti postupci.
45. Apelant je u dopuni apelacije, u suštini, ponovio identične navode, ističući i da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
46. U odgovorima na navode iz apelacije Općinski sud je istakao da je po apelantovoj žalbi spis broj 65 0 P 153413/10 (smetanje posjeda), odnosno spis broj 65 0 P 050191 02 P dostavljen na odlučivanje Kantonalnom sudu.
47. Kantonalni sud je u odgovoru na navode iz apelacije istakao da je po apelantovoj žalbi u predmetu broj 65 0 P 050191 02 P donio presudu 5. aprila 2012. godine. Dalje, Kantonalni sud je istakao da je donio presudu u upravnom sporu poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja kojim je apelantu dana urbanistička saglasnost 7. oktobra 2011. godine, a kojom je ovo rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Najzad, Kantonalni sud je istakao da je po apelantovoj tužbi u upravnom sporu protiv rješenja Federalne uprave (pravo građenja na gradskom građevinskom zemljištu) zakazana javna rasprava za 16. februar 2012. godine.
48. Ministarstvo prostornog uređenja u odgovoru je istaklo da je presudom Kantonalnog suda od 7. oktobra 2011. godine poništeno rješenje kojim je apelantu dana urbanistička suglasnost, te da u ponovnom postupku još uvijek nije doneseno rješenje.
49. Federalna uprava je u odgovoru na apelaciju istakla da je, nakon donošenja presude Kantonalnog suda od 16. februara 2012. godine, spis vratila Općinskoj službi za imovinskopravne poslove 19. decembra 2012. godine sa nalogom da u roku od 15 dana donese odluku po rješenju ove uprave od 4. oktobra 2006. godine.
V. Relevantni propisi
50. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku Član 424.
Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud ce uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakoga pojedinog slučaja. Pri tome, sud može odrediti i rokove kraće od onih predviđenih odredbama ovog zakona o redovnom postupku.
Član 425.
Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
51. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Načelo efikasnosti Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, sto obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Ekonomičnost postupka Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
VI. Dopustivost
52. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
53. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
54. U konkretnom slučaju apelant se poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži i pravo na „suđenje u razumnom roku“, zato što redovni sud i upravni organi nisu u dužem vremenskom periodu donijeli odluke u parničnom postupku, odnosno o tužbi u upravnom sporu, kao i o njegovom zahtjevu za utvrđivanje prava građenja na gradskom građevinskom zemljištu.
55. U skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
56. Iako je postupak u predmetu broj 65 0 P 050191 02 P (naknada štete) okončan nakon podnošenja apelacije presudom Vrhovnog suda FBiH od 10. januara 2013. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija bila dopustiva i u ovom dijelu u vrijeme podnošenja, shodno članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
57. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u sudskim i upravnim postupcima, povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
58. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom
59. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi
60. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka, bez obzira na to da li se radi o odlučivanju o postojanju krivičnih optužbi ili građanskom pravu, mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Postupak za naknadu štete (stari broj P-62/02, novi broj 65 0 P 050191 02 P) i smetanje posjeda (stari broj P-115/05, novi broj 65 0 P 153413 10 P)
61. Ustavni sud najprije podsjeća na to da je prilikom donošenja odluke o apelantovoj prethodnoj apelaciji, vezanoj za iste postupke, Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 372/07 od 17. septembra 2009. godine već utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Tom odlukom Ustavni sud je naložio Općinskom sudu da, bez daljnjeg odlaganja, donese odluke u navedenim predmetima. S obzirom na to da Općinski sud nije postupio po nalogu iz citirane odluke, Ustavni sud je 9. jula 2010. godine donio rješenje o neizvršenju.
a) Relevantni period Postupak za naknadu štete
62. Ustavni sud podsjeća da se u pogledu utvrđivanja građanskih prava i obaveza kao početak relevantnog perioda uzima trenutak u kojem je postupak koji je u pitanju pokrenut (vidi, Evropski sud, Katte Klitshe de la Grange protiv Italije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, stav 50), ili u kojem je, u okviru nekog drugog postupka, takvo pravo ili obaveza istaknuti u odbrani.
63. Postupak pred redovnim sudom pokrenut je po tužbi tužitelja od 10. januara 2002. godine na koju je apelant odgovorio 3. aprila 2002. godine. Apelant je u ovom postupku 22. marta 2004. godine podnio protivtužbu. U tom smislu, za početak relevantnog perioda uzima se 3. april 2002. godine, kao trenutak u kom je nastao spor o apelantovim pravima o kom je trebalo da odluči sud. Postupak u ovoj pravnoj stvari je pravosnažno okončan presudom Vrhovnog suda od 10. januara 2013. godine. Stoga, proizlazi da je u konkretnom slučaju postupak trajao deset godina, devet mjeseci i sedam dana.
64. Međutim, imajući u vidu Odluku broj AP 372/07, te podržavajući praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta - ocjene trajanja postupka nakon odluke Ustavnog suda - pokretali identična pravna pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1497/08 od 8. decembra 2010. godine, stav 43, dostupna na www.ustavnisud.ba), rukovodeći se pravilom ne bis in idem, Ustavni sud će razmotriti apelantove navode vezane za eventualnu povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u periodu od donošenja ove odluke Ustavnog suda, koja je dostavljena Općinskom sudu 27. oktobra 2009. godine, do donošenja presude Vrhovnog suda od 10. januara 2013. godine, a to je period od tri godine, dva mjeseca i tri dana. Parnični postupak zbog smetanja posjeda
65. Postupak zbog smetanja posjeda pred redovnim sudom apelant je pokrenuo tužbom od 13. januara 2005. godine. Na temelju uvida u spis utvrđeno je da ovaj postupak još uvijek nije okončan. Stoga, proizlazi da postupak u ovoj pravnoj stvari u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda traje devet godina, sedam mjeseci i 14 dana.
66. Imajući u vidu identične razloge kao i u predmetu broj P-62/02, novi broj 65 0 P 050191 02 P, apelantovi navodi o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku bit će razmotreni za period od 27. oktobra 2009. godine do trenutka donošenja ove odluke, a to su četiri godine, osam mjeseci i 20 dana.
b) Analiza dužine trajanja postupka Postupak za naknadu štete - Predmet broj P-62/02, novi broj 65 0 P 050191 02 P
67. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 372/07 već zaključio da se u konkretnom slučaju nije radilo o naročito složenom postupku koji bi opravdao njegovo trajanje.
68. Ustavni sud primjećuje da je prvostepena presuda donijeta nakon više od jedne godine od donošenja Odluke Ustavnog suda kojom je Općinskom sudu naloženo da postupak hitno okonča, odnosno nakon četiri mjeseca od donošenja rješenja Ustavnog suda o neizvršenju njegove odluke. Dalje, postupak odlučivanja o apelantovoj žalbi, koja je dostavljena drugostepenom sudu nakon šest mjeseci od izjavljivanja, trajao je nepune dvije godine. Najzad, o apelantovoj reviziji Vrhovni sud je odlučio nakon više od jedne godine.
69. Shodno navedenom, proizlazi da je postupku, nakon donošenja odluke Ustavnog suda, koji je trajao tri godine, dva mjeseca i tri dana, u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud propustom da postupi po nalogu Ustavnog suda i donese presudu bez odlaganja, te otkloni već utvrđenu povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku. Zbog toga, i pored činjenice da je ovaj postupak u relevantnom periodu koji je predmet razmatranja po ovoj apelaciji okončan, po mišljenju Ustavnog suda, bez značaja je za zaključak da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
Postupak zbog smetanja posjeda - predmet broj P-115/05, novi broj 65 0 P 153413 10 P
70. Ustavni sud podsjeća da se predmetni postupak tiče smetanja posjeda koji je zakon određen kao hitan. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je prvostepeno rješenje donijeto nakon više od jedne godine od donošenja odluke Ustavnog suda kojom je Općinskom sudu naloženo da postupak hitno okonča, odnosno nakon gotovo pet mjeseci od donošenja rješenja Ustavnog suda o neizvršenju njegove odluke. Dalje, postupak odlučivanja po apelantovoj žalbi izjavljenoj 5. januara 2011. godine još nije okončan.
71. Shodno navedenom, proizlazi da se trajanje postupka, nakon donošenja odluke Ustavnog suda, od četiri godine, sedam mjeseci i 20 dana i koji još uvijek nije okončan, u potpunosti može pripisati postupanju redovnih sudova, i to Općinskom sudu koji je propustio da postupi po nalogu Ustavnog suda i donese presudu bez odlaganja, te otkloni već utvrđenu povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, te Kantonalnom sudu koji o apelantovoj žalbi nije odlučio ni nakon više od tri godine.
72. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u sudskom postupku pred Općinskim sudom u predmetu broj P-62/02, novi broj 65 0 P 050191 02 P, i predmetu broj P-115/05, novi broj 65 0 P 153413 10 P. Urbanistička saglasnost
73. Ustavni sud najprije podsjeća na to da je prilikom donošenja odluke o apelantovoj prethodnoj apelaciji, vezanoj za isti postupak, Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 372/07 od 17. septembra 2009. godine utvrdio da nije povrijeđeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u upravnom postupku pred nadležnim upravnim organima po zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti.
a) Relevantni period
74. Postupak izdavanja urbanističke saglasnosti apelant je pokrenuo zahtjevom od 29. decembra 2004. godine. Presudom Kantonalnog suda od 7. oktobra 2011. godine ukinuto je drugostepeno rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak. Prema informaciji Ministarstva prostornog uređenja od 14. maja 2014. godine, u ponovnom postupku rješenje još uvijek nije doneseno. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari, u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda, još uvijek nije okončan i traje već devet godina, šest mjeseci i 18 dana.
75. Međutim, imajući u vidu Odluku broj AP 372/07, te rukovodeći se pravilom ne bis in idem, Ustavni sud će razmotriti apelantove navode vezane za eventualnu povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u periodu od donošenja ove odluke, tj. od 17. septembra 2009. godine, do donošenja ove odluke Ustavnog suda, a to je period od četiri godine i deset mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
76. Ustavni sud primjećuje da se u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti izdvaja period od 9. jula 2007. godine, kada su zainteresirana lica tužbom pokrenula upravni spor protiv drugostepenog rješenja kojim je apelantu izdata urbanistička saglasnost, a o kojoj je Kantonalni sud odlučio tek nakon četiri godine, tj. 7. oktobra 2011. godine. Također, nakon što je navedenom presudom ukinuto drugostepeno rješenje, prema informaciji Ministarstva prostornog uređenja, novo rješenje nije doneseno ni nakon gotovo tri godine. Pri tome u informaciji od 14. maja 2014. godine ovo ministarstvo ne navodi niti jedan razlog ili obrazloženje zbog čega je izostalo donošenje novog rješenja. Najzad, iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je apelant doprinio trajanju postupka.
77. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da period od gotovo pet godina nakon donošenja odluke Ustavnog suda, a u kom nije okončan postupak izdavanja urbanističke saglasnosti, ne zadovoljava standard donošenja odluke u razumnom roku u smislu prava na pravično suđenje.
78. Ustavni sud zaključuje da je u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti prekršeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo građenja na gradskom građevinskom zemljištu a)Relevantni period
79. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da se za početak relevantnog perioda u ovom postupku treba uzeti rješenje Federalne uprave od 3. jula 2008. godine kojim je utvrđeno da je apelant izgubio pravo korištenja zemljišta radi građenja i koje mu je i dostavljeno s obzirom na to da u dotadašnjem toku postupka apelantu nije ni bilo omogućeno da učestvuje. U trenutku donošenja ove odluke Ustavnog suda postupak još uvijek nije okončan i traje već šest godina i 14 dana.
b) Analiza dužine trajanja postupka
80. Ustavni sud primjećuje da je apelant protiv rješenja Federalne uprave tužbom od 4. septembra 2008. godine pokrenuo upravni spor a da je po ovoj tužbi odlučeno 16. februara 2012. godine, tj. nakon više od tri godine. Dalje, prema informaciji Federalne uprave od 30. aprila 2014. godine, proizlazi da nakon donošenja presude Kantonalnog suda, u ponovnom postupku, ni nakon više od dvije godine prvostepeni organ nije donio rješenje. Pri tome Federalna uprava nije ponudila niti jedan razlog ili obrazloženje koji bi opravdali ovakvo postupanje. Najzad, iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je apelant svojim ponašanjem doprinio trajanju postupka.
81. Ustavni sud smatra da postupak koji je trajao više od šest godina i u kom još uvijek nije donesena konačna odluka o apelantovom pravu građenja na spornom zemljištu ne zadovoljava standard donošenja odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje.
82. Ustavni sud zaključuje da je u postupku odlučivanja o apelantovom pravu građenja na predmetnom zemljištu povrijeđeno pravo na pravično suđenje kao segment prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
83. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je, i nakon donošenja odluke Ustavnog suda kojom je utvrđena povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku i nadležnom sudu izdat nalog da postupak okonča bez odlaganja, parnični postupak za naknadu štete okončan tek nakon tri godine, dva mjeseca i tri dana, a u okolnostima konkretnog slučaja ne može se zaključiti da se radilo o predmetu koji pokreće složena činjenična i pravna pitanja, niti su redovni sudovi ponudili razloge ili obrazloženja zbog kojih nisu postupili u skladu sa nalogom iz odluke Ustavnog suda.
84. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada, i nakon donošenja odluke Ustavnog suda kojom je utvrđena povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku i nadležnom sudu izdat nalog da postupak, koji je i zakonom određen kao hitan, okonča bez odlaganja, ovaj postupak nije okončan ni nakon četiri godine, osam mjeseci i 20 dana od donošenja odluke Ustavnog suda, a u okolnostima konkretnog slučaja ne može se zaključiti da se radilo o predmetu koji pokreće složena činjenična i pravna pitanja, niti su redovni sudovi ponudili razloge ili obrazloženja zbog kojih nisu postupili u skladu sa nalogom iz odluke Ustavnog suda.
85. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada, nakon donošenja odluke Ustavnog suda kojom je utvrđeno da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti koji je trajao dvije godine i šest mjeseci, ovaj postupak nije okončan ni nakon četiri godine i deset mjeseci.
86. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada postupak odlučivanja o pravu građenja na gradskom građevinskom zemljištu nije okončan ni nakon šest godina i 14 dana, a s tim u vezi nisu ponuđeni bilo kakvi razlozi ili obrazloženja koji bi opravdali trajanje postupka.
87. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
88. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić