Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1643/14 (M. M., D. C., D. R., N. M., R. P., Z. P. i drugi)

Odluka donesena 17. 09. 2014.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1643/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine, u predmetu broj AP 1643/14, rješavajući apelacije Milana Medića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Milana Medića, Drage Cvijića, Dževada Ramića, Nade Menalo, Rašida Palića, Zinajide Palić, Borislava Čvore, Dragana Mutapčića, Sanela Helje, Braneta Vukobrata, Amele Helja, Branke Jozić, Rifeta Čardakovića, Fadila Aličića, Amara Hadžiomerovića, Željka Drlja, Nedima Tuce, Amira Demirovića, Krešimira Džaje, Berislava Kasala, Emira Druška, Dževada Mahmutagića, Zorana Samardžića, Velimira Vukašinovića, Jasmina Džolote, Hazima Habibovića, Save Jankovića, Samira Pamukčića, Ive Mikića, Leona Filipovića, Rame Felića, Marijana Pešića, Muniba Riđića, Sadika Tartara, Saše Stojanovića, Nevenke Radić, Radovana Latinovića, Samira Šišića, Amira Hrustanovića, Samira Čauševića, Milana Brborića, Aleksandre Pečenac-Šobota, Branka Špoljarevića, Alije Durakovića, Dalibora Jovića, Dragana Mladinova, Salka Kovačevića, Draška Drljače, Darka Bokana, Danijela Babića, Mensura Alkića, Sabine Halak, Slavice Sabljić, Mirka Kneza, Gorana Rašljića, Milorada Maričete, Nedžada Vojića, Begajete Sitarević, Denisa Preljevića, Amira Konakovića, Jasmina Mulića, Mirze Huseinovića, Jasminke Šarčarević, Milene Gašanović, Sejdefe Šačić, Semira Čosića, Midhata Čamdžije, Elvedina Karahodžića, Gordane Karlsson, Muje Pašića, Branislava Papka, Srđana Babića, Jasne Simidžija, Lazara Marčete, Mustafe Frljka, Bogdana Subotića, Rizaha Aldžića, Elvedina Karahodžića, Vladimira Škarića, Samira Memovića, Nedima Fete, Ildijane Mirčić, Branka Rađenovića, Slaviše Boljaka, Adnana Karasalihovića, Saše Blagovčanina, Dušana Simića, Nermina Jogića, Almina Jašaragića, Armina Nizama, Izeta Duranovića, Besima Sivića, Esnafa Hadžića, Nermina Burzića, Rejhana Rajkovića, Huseina Kahrića, Milovana Zeca, Slavena Šimića, Vlade Gnjatića, Ivice Vidovića, Stanislave Kešelj, Emira Dugalije, Nermine Koštrebić, Alme Pačo, Edina Memića, Miše Ševe, Ratka Kovačevića, Gorana Praštale, Almire Čančara, Bakira Bulbula, Ermina Šatare, Maria Vučaka, Almira Mališevića, Sabine Frljak, Nermina Mrkaljevića, Edisa Spahića, Asima Abdurahmanovića, Hajrudina Kadrića, Mladena Ilića, Asima Behaderovića, Ljubiše Boškovića, Benjamina Muslića, Zlatka Čerkeza, Mirze Bublina, Nihada Serdarevića, Nermine Kahrimanović, Rasima Deljakovića, Edina Huzejrovića, Nermine Mustafić, Nedžada Džaferovića, Ismeta Alijagića i Zubejde Mulić podnesene protiv Presuda Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 P 011553 14 Gž od 19. marta 2014. godine, S1 3 P 010466 14 Gž od 26. marta 2014. godine, S1 3 P 010799 13 Gž od 1. aprila 2014.

godine, S1 3 P 010514 14 Gž od 2. aprila 2014. godine, S1 3 P 010551 14 Gž od 2. aprila 2014. godine, S1 3 P 010462 14 Gž od 2.

aprila 2014. godine, S1 3 P 010486 14 Gž od 2. aprila 2014. godine, S1 3 P 010578 14 Gž od 2. aprila 2014. godine, S1 3 P 008745 14 Gž od 2. aprila 2014. godine, S1 3 P 008382 14 Gž od 8. aprila 2014.

godine, S1 3 P 010580 14 Gž od 2. aprila 2014. godine, S1 3 P 011418 14 Gž od 31.marta 2014. godine, S1 3 P 010672 14 Gž od 2.

aprila 2014. godine, S1 3 P 010464 14 Gž od 6. maja 2014. godine, S1 3 P 010976 14 Gž od 6. maja 2014. godine, S1 3 P 008595 14 Gž od 5. maja 2014. godine, S1 3 P 010540 14 Gž od 14. maja 2014. godine, S1 3 P 010881 14 Gž od 6. maja 2014. godine, S1 3 P 010522 14 Gž od 6. juna 2014. godine, S1 3 P 010542 14 Gž od 13. maja 2014.

godine, S1 3 P 007576 14 Gž od 13. maja 2014. godine, S1 3 P 012309 14 Gž od 5. juna 2014. godine, S1 3 P 00488 14 Gž od 5.

maja 2014. godine, S1 3 P 010539 14 Gž od 6. juna 2014. godine, S1 3 P 010513 14 Gž od 5. maja 2014. godine, S1 3 P 010518 14 Gž od 14. maja 2014. godine, S1 3 P 009109 14 Gž od 19. maja 2014.

godine, S1 3 P 012784 14 Gž od 6. juna 2014. godine, S1 3 P 010686 14 Gž od 16. maja 2014. godine i S1 3 P 009496 14 Gž od 19. maja 2014. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Medić, Drago Cvijić, Dževad Ramić, Nada Menalo, Rašid Palić, Zinajida Palić, Borislav Čvoro, Dragan Mutapčić, Sanel Helja, Brane Vukobrat, Amela Helja, Branka Jozić, Rifet Čardaković, Fadil Aličić, Amar Hadžiomerović, Željko Drlje, Nedim Tuco, Amir Demirović, Krešimir Džajo, Berislav Kasalo, Emir Druško, Dževad Mahmutagić, Zoran Samardžić, Velimir Vukašinović, Jasmin Džolota, Hazim Habibović, Savo Janković, Samir Pamukčić, Ivo Mikić, Leon Filipović, Ramo Felić, Marijan Pešić, Munib Riđić, Sadik Tartar, Saša Stojanović, Nevenka Radić, Radovan Latinović, Samir Šišić, Amir Hrustanović, Samir Čaušević, Milan Brborić, Aleksandra Pečenac-Šobota, Branko Špoljarević, Alija Duraković, Dalibor Jović, Dragan Mladinov, Salko Kovačević, Draško Drljača, Darko Bokan, Danijel Babić, Mensur Alkić, Sabina Halak, Slavica Sabljić, Mirko Knez, Goran Rašljić, Milorad Maričeta, Nedžad Vojić, Begajeta Sitarević, Denis Preljević, Amir Konaković, Jasmin Mulić, Mirza Huseinović, Jasminka Šarčarević, Milena Gašanović, Sejdefa Šačić, Semir Čosić, Midhat Čamdžija, Elvedin Karahodžić, Gordana Karlsson, Mujo Pašić, Branislav Papak, Srđan Babić, Jasna Simidžija, Lazar Marčeta, Mustafa Frljk, Bogdan Subotić, Rizah Aldžić, Elvedin Karahodžić, Vladimir Škarić, Samir Memović, Nedim Feto, Ildijana Mirčić, Branko Rađenović, Slaviša Boljak, Adnan Karasalihović, Saša Blagovčanin, Dušan Simić, Nermin Jogić, Almin Jašaragić, Armin Nizam, Izet Duranović, Besim Sivić, Esnaf Hadžić, Nermin Burzić, Rejhan Rajković, Husein Kahrić, Milovan Zec, Slaven Šimić, Vlado Gnjatić, Ivica Vidović, Stanislava Kešelj, Emir Dugalija, Nermin Koštrebić, Alma Pačo, Edin Memić, Mišo Ševa, Ratko Kovačević, Goran Praštala, Almira Čančara, Bakir Bulbul, Ermin Šatara, Mario Vučak, Almir Mališević, Sabina Frljak, Nermin Mrkaljević, Edis Spahić, Asim Abdurahmanović, Hajrudin Kadrić, Mladen Ilić, Asim Behaderović, Ljubiša Bošković, Benjamin Muslić, Zlatko Čerkez, Mirza Bublin, Nihad Serdarević, Nermina Kahrimanović, Rasim Deljaković, Edin Huzejrović, Nermina Mustafić, Nedžad Džaferović, Ismet Alijagić i Zubejda Mulić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su u periodu od 10. aprila do 15. jula 2014. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) navedenih u izreci ove odluke.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 1643/14, AP 1644/14, AP 1949/14, AP 1950/14, AP 1951/14, AP 1952/14, AP 1953/14, AP 1954/14, AP 1955/14, AP 1956/14, AP 2142/14, AP 2251/14, AP 2252/14, AP 2253/14, AP 2581/14, AP 2582/14, AP 2583/14, AP 2806/14, AP 2807/14, AP 2872/14, AP 2873/14, AP 2874/14, AP 2875/14, AP 2876/14, AP 2877/14, AP 3127/14, AP 3129/14, AP 3131/14, AP 3265/14 i AP 3266/14 .

3. Dakle, ukupno je podneseno 30 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1643/14.

4. Apelanti su tužbama pokrenuli parnične postupke protiv Bosne i Hercegovine ( Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine-Granična policija, Državne agencije za istrage i zaštitu, Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate razlike plata za periode i iznose pojedinačno označene u tužbenim zahtjevima, sa zakonskom zateznom kamatom i uplatom pripadajućih doprinosa PIO/MIO na razlike plate na navedene iznose, kako je to taksativno navedeno za svakog apelanta posebno. Apelanti su u tužbama, kao i u toku postupka isticali da su u radnom odnosu kod tužene, koja je u spornom periodu izvršila umanjenje plate apelantima shodno Odluci o visini osnovice za obračun plate zaposlenim u Institucijama Bosne i Hercegovine od 17. juna 2009. godine. Apelanti su u tužbi naveli da smatraju da je navedena Odluka u suprotnosti sa Zakonom o platama i naknadama u Institucijama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o platama), te da su im na nezakonit način umanjena primanja.

5. Odlučujući o tužbenim zahtjevima apelanata Sud BiH je donio presude br. S1 3 P 011553 12 P od 25. decembra 2013. godine, S1 3 P 010466 12 P od 30. decembra 2013. godine, S1 3 P 010799 12 P od 6. decembra 2013. godine, S1 3 P 010514 12 P od 4. februara 2014. godine, S1 3 P 010551 12 P od 16. decembra 2013. godine, S1 3 P 010462 12 P od 7. februara 2014. godine, S1 3 P 010486 12 P od 25. decembra 2013. godine, S1 3 P 010578 12 P od 20. januar 2014. godine, S1 3 P 008745 12 P od 6. februara 2014. godine, S1 3 P 008382 11 P od 27. januar 2014. godine, S1 3 P 010580 12 P od 20. januara 2014. godine, S1 3 P 011418 12 P od 7. januara 2014. godine, S1 3 P 010672 12 P od 6. februara 2014. godine, S1 3 P 010464 12 P od 25. decembra 2013. godine, S1 3 P 010976 13 P 2 od 28. novembra 2013. godine, S1 3 P 008595 12 P od 30. decembra 2013. godine, S1 3 P 010540 12 P od 20. januara 2014. godine, S1 3 P 010881 12 P od 16. decembra 2013. godine, S1 3 P 010522 12 P od 18. aprila 2014. godine, S1 3 P 010542 12 P od 7. januara 2014. godine, S1 3 P 007576 11 P od 31. decembra 2013. godine, S1 3 P 012309 13 P od 28. februara 2014. godine, S1 3 P 010488 12 P od 16. decembra 2013. godine, S1 3 P 010539 12 P od 22. aprila 2014. godine, S1 3 P 010513 12 P od 30. decembra 2013. godine, S1 3 P 010518 12 P od 6. februara 2014. godine, S1 3 P 009109 12 P od 30. januara 2014. godine, S1 3 P 012784 13 P od 21. marta 2014. godine, S1 3 P 010686 12 P od 10. marta 2014. godine i S1 3 P 009496 12 P od 24. februara 2014. godine, kojima je odbio kao neosnovane njihove tužbene zahtjeve kojima su tražili isplatu razlike plate i zakonskih zateznih kamata u iznosima bliže navedenim u izreci presuda, te uplatu pripadajućih doprinosa PIO/MIO na razlike plate na navedene iznose. Istim presudama je obavezao apelante da tuženoj solidarno naknade troškove postupka, sve u roku od 15 dana. Odlučujući po žalbama apelanata izjavljenim protiv prvostepenih presuda, Sud BiH u drugostepenom vijeću je donio presude navedene u izreci ove odluke kojima je odbio kao neosnovane njihove žalbe i potvrdio prvostepene presude. Drugostepeno vijeće Sud BiH je istakao da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio relevantne činjenice za odlučivanje o tužbenim zahtjevima apelanata i, nakon provedenog postupka uz poštovanje procesnih odredbi, na tako utvrđeno činjenično stanje, u skladu sa odredbama materijalnog prava, donio pravilne odluke o neosnovanosti tužbenih zahtjeva apelanata.

6. Sud BiH u obrazloženjima presuda navodi da je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na 92. sjednici održanoj 17. juna 2009. godine donijelo Odluku broj 168/09 kojom je smanjilo osnovicu za obračun plata sa dotadašnjih 535,50 KM na 498,10 KM. Članom 1. pomenute Odluke utvrđeno je da se visina osnovice za obračun plata zaposlenima u institucijama BiH određuje u skladu sa članom 3. stav 1. tačka d) Zakona o platama, te člana 17. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da Vijeće ministara Bosne i Hercegovine poštujući princip fisklalne odgovornosti, ako to zahtjeva održavanje makroekonomske stabilnosti, može odobriti promjenu osnovice za obračun plate u određenom procentu za fisklanu godinu. Odredbom člana 4. Odluke Vijeće ministara broj 168/09 propisano je da će se navedena odluka početi primjenjivati od 1. jula 2009. godine. Nadalje je navedeno da dokument Politika plata u instutucijama Bosne i Hercegovine prema odredbi člana 3. stav 1. tačka d) Zakona o platama usvaja se na četverogodišnji period. Na osnovu ovog dokumenta odobrava se promjena osnovice za obračun plata i upravo je navedena Odluka broj 168/09 od 17. juna 2009. godine zasnovana na dokumentu koji je usvojio politiku plata za četvreogodišnji period. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH konstatuje da je tužena pravilno izvršila obračun visine plata za period od 1. jula 2009. godine do 31. maj 2012. godine. Nadalje, Sud BiH je, cijeneći prigovor zastare potraživanja za period januar-juni 2009. godine, primjenio odredbe člana 86. Zakona o radu u Institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BIH" br. 26/04, 7/05 i 48/05, 60/10), kojim je propisana apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa (tri godine od nastanka potraživanja), imajući u vidu da apelanti tužbom nisu potraživali razliku plate i za navedeni period, već su takav zahtjev postavili podnescima iz oktobra 2012. godine, odnosno protekom roka od 3 godine od kada se računa rok zastare.

7. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Suština navoda svodi se na tvrdnje apelanata o potpuno pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pri čemu se postavlja ključno pitanje da li je Vijeće ministara imalo ovlasti za donošenje sporne Odluke o utvrđivanju osnovice ili je to uradilo suprotno datim ovlastima, odnosno da li je Vijeće ministara imalo nadležnosti da svojom odlukom utvrđuje osnovicu i mijenja zakon. Apelanti navode da je sporna odluka bila sporna i za sam Parlament Bosne i Hercegovine, koji je u maju 2012. godine usvojio izmjene i dopune Zakona o platama i kojim se mijenja član 7. kojom odredbom se dijametralno različito propisuje utvrđivanje osnovice.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

11. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, suština apelacionih navoda odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane Suda BiH koji je odbio tužbene zahtjeve apelanata za isplatu duga na ime razlike plate. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci broj AP 3146/13 od 25. juna 2014. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto činjenično i pravno pitanje i zaključio da je Sud BiH u obrazloženju osporenih odluka dao dovoljno jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, te da se iz obrazloženja osporenih odluka ne može zaključiti da je primjena pomenutih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Stoga, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u pomenutoj odluci broj AP 3146/13 od 25. juna 2014. godine.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1643/14 (M. M., D. C., D. R., N. M., R… | Sudska praksa | Aktio