Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1918/12 (M. B., R. B., G. L., Z. C., N. D. i drugi)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1918/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine, u predmetu broj Broj predmeta, rješavajući apelacije Marice Božičković i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Marica Božičković, Rada Bajić, Gospava Lukić, Zdenka Cvijanović, Nada Dević, Jelena Starčević, Gospava Nešić, Milena Bijeljanić, Gordana Đurić, Kosana Lukić, Eva Kondić, Ruža Knežević, Milja Pantelić, Branka Rakanović, Dijana Grahovac, Ljiljana Šumatić, Jadranka Todorović, Slavojka Segdar, Zvonimir Lovis, Stjepan Pejić, Radojka Cvjetković, Petra Miljanović, Milena (Poznan) Rizvić, Rosa Mišić, Vinko Popović, Milena Popović, Vera Garić, Mirjana Bašović, Radmila Kuzmić, Đorđe Vasiljević, Jelena Ćelić, Jagoda Lukić, Slavojka Radojčić, Radojka Gavrić, Mirjana Malinović, Nada Radošević, Radmila Božičković, Gordana Blagojević, Ranka Krnojelac, Stana Popović, Svjetlana Jevtić, Milka Jović, Milenko Đurković, Vukica Simić, Kata Agatić, Zora Marković, Toda Gojić, Predrag Ristić, Momir Suvajac, Borislav Simeunović, Milenko Bojanić, Radmila Radojčić, Jovanka Mijić, Svjetlana Nikolić, Nada Lukić, Milka Janković, Svjetlana Ilić, Milena Stanišić, Anica Skopljak, Brankica Baldi, Tanja Ćućić, Nadežda Gajić, Borka Miličević i Almasa Habibović, protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-08-000 129 od 15. aprila 2009. godine, i Nevenka Rodić, Slavojka Lovis, Gordana (Vranješ) Lukić, Simuna Blagojević, Dragoljub Blagojević, Milan Kuzmić, Olga Drobac, Sretenka Prešić i Ljiljana Nešković, protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-08-000 130 od 15. aprila 2009. godine;
M.D., protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 33 0 P 011127 11 Rev od 4. oktobra 2012. godine;
J.M., protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 20 0 P 001217 12 Rev od 20. septembra 2012.
godine;
Vidosava Pantić, protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Rs 036176 13 Rsž od 17. januara 2013. godine;
M.L., protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 134822 12 Gž od 11. februara 2013. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1918/12 Marica Božičković, Rada Bajić, Gospava Lukić, Zdenka Cvijanović, Nada Dević, Jelena Starčević, Gospava Nešić, Milena Bijeljanić, Gordana Đurić, Kosana Lukić, Eva Kondić, Ruža Knežević, Milja Pantelić, Branka Rakanović, Dijana Grahovac, Ljiljana Šumatić, Jadranka Todorović, Slavojka Segdar, Zvonimir Lovis, Stjepan Pejić, Radojka Cvjetković, Petra Miljanović, Milena (Poznan) Rizvić, Rosa Mišić, Vinko Popović, Milena Popović, Vera Garić, Mirjana Bašović, Radmila Kuzmić, Đorđe Vasiljević, Jelena Ćelić, Jagoda Lukić, Slavojka Radojčić, Radojka Gavrić, Mirjana Malinović, Nada Radošević, Radmila Božičković, Gordana Blagojević, Ranka Krnojelac, Stana Popović, Svjetlana Jevtić, Milka Jović, Milenko Đurković, Vukica Simić, Kata Agatić, Zora Marković, Toda Gojić, Predrag Ristić, Momir Suvajac, Borislav Simeunović, Milenko Bojanić, Radmila Radojčić, Jovanka Mijić, Svjetlana Nikolić, Nada Lukić, Milka Janković, Svjetlana Ilić, Milena Stanišić, Anica Skopljak, Brankica Baldi, Tanja Ćućić, Nadežda Gajić, Borka Miličević i Almasa Habibović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, koje zastupa Siniša Lopandić, advokat iz Doboja, podnijeli su 22. maja 2012. godine protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-08-000 129 od 15. aprila 2009. godine, a Nevenka Rodić, Slavojka Lovis, Gordana (Vranješ) Lukić, Simuna Blagojević, Dragoljub Blagojević, Milan Kuzmić, Olga Drobac, Sretenka Prešić i Ljiljana Nešković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, koje zastupa Siniša Lopandić, advokat iz Doboja, podnijeli su 22. maja 2012. godine protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-08-000 130 od 15. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelanti su dopunili apelaciju 1. novembra 2013., te 17. aprila, 7. jula i 22. augusta 2014. godine.
U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-08- 000 129 od 15. aprila 2009. godine djelomično je usvojena tužba apelanata i ostalih tužitelja i obavezan tuženi da istim isplati određene novčane iznose na ime neisplaćenih razlika plata, regresa i otpremnina, dok je odbijen višak tužbenog zahtjeva za isplatu na ime neisplaćenih razlika plata i regresa. U toku postupka je utvrđeno da su bila osnovana potraživanja apelanata i ostalih tužitelja za period od 22. decembra 2002. do 22. decembra 2003. godine, dok su preko dosuđenog iznosa odbijeni zahtjevi apelanata iz razloga što je protekao rok iz člana 105. stav 2., odnosno člana 118. stav 2. Zakona o radu.
U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-08- 000 130 od 15. aprila 2009. godine odbačen je tužbeni zahtjev apelanata Dragoljuba Blagojevića, Slavojke Lovis i Sretenke Prešić za isplatu neisplaćenih razlika plata, regresa i otpremnina. Nadalje, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev ostalih apelanata i drugih tužitelja i obavezan tuženi da istim isplati određene novčane iznose na ime neisplaćenih razlika plata, regresa i otpremnina, dok je odbijen višak tužbenog zahtjeva za isplatu na ime neisplaćenih razlika plata i regresa. U toku postupka je utvrđeno da su apelanti Dragoljub Blagojević, Slavojka Lovis i Sretenka Prešić tužbu podnijeli neblagovremeno, odnosno, nakon proteka zakonskog roka. Nadalje, utvrđeno je da su osnovana potraživanja iz radnog odnosa ostalih apelanata i drugih tužitelja za određeni period, međutim, utvrđeno je da su predmetna potraživanja preko dosuđenog iznosa zastarjela.
2. AP-66/13 M.D. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Advokatska kancelarija „Muhić i dr.“ d.o.o. Tuzla, podnijela je 8. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 33 0 P 011127 11 Rev od 4. oktobra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina tužba radi utvrđenja da su nezakonita rješenja tuženog kojim je apelantici utvrđen prestanak radnog odnosa i njihovog poništenja, vraćanja na posao, isplate plata i uplate doprinosa. U toku postupka je utvrđeno da su predmetna rješenja tuženog bila pravilna i na zakonu zasnovana, jer su ista bila donesena u skladu sa odredbom člana 118. a u vezi sa čl. 112., 113., 114., 119. i 168. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH.
3. AP-85/13 J.M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Cazina, koju zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnijela je 9. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 20 0 P 001217 12 Rev od 20. septembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena apelantičina tužba i obavezana tužena da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaća, razlike toplog obroka i razlike regresa, dok je odbijen dio apelantičinog tužbenog zahtjeva za isplatu na ime razlike plaća za određeni period. U toku postupka je utvrđeno da je apelantica imala pravo na isplatu određenih novčanih iznosa na ime razlike plaća, razlike toplog obroka i razlike regresa u skladu sa relevantnim odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazova u FBiH. Međutim, u odnosu na dio apelantičinog tužbenog zahtjeva za isplatu na ime razlike plaća za određeni period koji je odbijen, utvrđeno je da ovlašteni predstavnici zaposlenika i poslodavaca u oblasti srednjeg obrazovanja nakon stupanja na pravnu snagu Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazovanja u FBiH nikada nisu pristupili utvrđivanju osnovice za plaće i koeficijente složenosti poslova zaposlenicima u srednjim školama na način propisan odredbom člana 28. stav 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazovanja u FBiH. Zbog navedenog se prilikom utvrđivanja visine plaće zaposlenicima u srednjim školama nije mogao primijeniti ni član 28. stav 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazovanja u FBiH.
4. AP-1220/13 Vidosava Pantić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanskog Broda, koju zastupa Jagoda Zvonar iz Banjaluke, podnijela je 22. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Rs 036176 13 Rsž od 17. januara 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena apelantičina tužba i obavezan tuženi da apelantici isplati određeni novčani iznos na ime zakonske zatezne kamate na neblagovremeno isplaćene plate i uplati doprinose, dok je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev za isplatu određenih novčanih iznosa na ime naknade za topli obrok, naknade za neisplaćene troškove prevoza i na ime naknade za regres za korištenje godišnjeg odmora. U toku postupka je utvrđeno da tuženi nije predvidio i izdvojio novčana sredstva za isplatu toplog obroka, regresa i troškova prevoza i da iste naknade nije isplatio ni jednom svom radniku, te bi apelantica bila dovedena u povoljniji položaj u odnosu na ostale radnike ukoliko bi samo njoj bila izvršena isplata navedenih naknada.
5. AP-1521/13 M.L. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, koju zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banjaluke, podnijela je 11. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 134822 12 Gž od 11. februara 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je odbačena a djelomično odbijena apelantičina tužba radi isplate razlike plate i uplate doprinosa. U toku postupka je utvrđeno da apelantica nije koristila sva efektivna pravna sredstva interne zaštite, pa samim tim nije ostvarila pravo ni na sudsku zaštitu. Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1918/12.
Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić