Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2089/12 (A. J.)

Odluka donesena 17. 09. 2014.

Nema povrede
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2089/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine u predmetu broj AP-2089/12, rješavajući apelaciju Augustina Jolića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Augustina Jolića, podnesena protiv odluke Općinskog suda u Mostaru o privođenju i prisilnom dovođenju od 30. marta 2012. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Augustin Jolić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tomislavgrada, podnio je 4. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) o privođenju i prisilnom dovođenju. U konkretnom slučaju apelant je, putem sudske policije, prisilno doveden kao svjedok na ročište za glavnu raspravu u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom radi naknade štete.

2. Apelant se poziva na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te člana 9. st. 1. i 2. Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima i pripadajući dodatni Opcionalni protokoli, tačka 7. Aneksa I Dodatnog sporazuma o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u BiH i čl. 6., 9., 10. i 12. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Povredu ovih prava apelant vidi u tome što je na osnovu odluke Općinskog suda priveden i prisilno doveden pred isti sud pod tuđim osobnim imenom, a da prethodno Općinski sud nije utvrdio postojanje zakonskih pretpostavki za navedenu odluku u skladu sa Zakonom o parničnom postupku. Naime apelant tvrdi da nije bio očevidac u predmetu spora, te se stoga od njega nije moglo tražiti niti se smije prisiljavati da svjedoči nešto što nije vidio niti na bilo koji drugi način zapazio.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

4. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

5. Ustavni sud ukazuje da apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u apelaciji ne predstavljaju relevantne argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao. Naime, apelant tvrdnju o kršenju svojih ustavnih prava zasniva na tome da je na osnovu odluke Općinskog suda prisilno doveden pred isti sud pod tuđim osobnim imenom, a da prethodno Općinski sud nije utvrdio postojanje zakonskih pretpostavki za navedenu odluku u skladu sa Zakonom o parničnom postupku. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je, prema odgovoru na apelaciju Općinskog suda, predloženi svjedok Augustin Jović četiri puta uredno zaprimio poziv, a ničim nije pravdao svoj izostanak. Nadalje, kako se očito radilo o izbjegavanju prijema pismena, a punomoćnica tuženika-protivtužitelja je ustrajala na saslušanju navedenog svjedoka, Općinski sud je procesnim rješenjem od 30. marta 2012. godine naredio da se isti prinudno dovede putem sudske policije. Nadalje, u odgovoru na apelaciju, Općinski sud je istaknuo da su sudski policajci doveli navedenog svjedoka i iz vozačke dozvole je utvrđeno da se isti preziva Jolić, te je uskratio svjedočenje navodeći da nije Augustin Jović već Augustin Jolić. Nadalje, punomoćnica tuženika-protivtužitelja je izvršila ispravku prezimena tvrdeći da se radilo o tiskarskoj grešci i svjedoka označila kao Augustina Jolića, te da se radilo o istoj osobi. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 410. stav 1. Zakona o parničnom postupku određeno da ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba da bude saslušan, sud će narediti da se prisilno dovede i podmiri troškove dovođenja i kazni novčanom kaznom. S obzirom na navedeno činjenično stanje i relevantne zakonske odredbe, Ustavni sud zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

6. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2089/12 (A. J.) | Sudska praksa | Aktio