Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3181/13 („Metal-Export“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3181/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine, u predmetu broj AP-3181/13, rješavajući apelaciju „Metal-Export“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Metal-Export“ d.o.o.
Sarajevo podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 118727 13 Pz 2 od 18. juna 2013. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „Metal-Export“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 17. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 118727 13 Pz 2 od 18. juna 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom obavezan je apelant da tužitelju naknadi određeni novčani iznos na ime štete do koje je došlo zbog prskanja plastične premosnice na vodovodnoj instalaciji u prostorijama tužitelja. Kantonalni sud je u obrazloženju presude, pored ostalog, ukazao na odredbe Zakona o održavanju zajedničkih dijelova zgrada i upravljanju zgradama, te je naveo da su oba sudska vještaka utvrdila da je uzrok isticanja vode iz vodovodnih instalacija bio prsnuće plastične vodovodne cijevi koja nije otporna na visoke temperature, s tim što je vještak Halil Karahmet, kao vještak mašinske struke, objasnio da je do toga došlo zbog rada električnog bojlera, u uslovima kada u toku noći dolazi do promjene pritiska u sistemu, dok je vještak Zoran Kladnik, kao vještak građevinske struke, upućivao na nepravilnosti u vezi sa ugrađivanjem novih materijala u postojeći sistem vodovodnih instalacija. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da po ocjeni tog suda, prvostepeni sud prilikom ocjene navedenih dokaza nije povrijedio odredbu člana 147. Zakona o parničnom postupku, budući da se radi o dvije različite stručne analize koje se međusobno čak i ne isključuju. Naime, Kantonalni sud je konstatovao da kada se činjenice koje je sud utvrdio na osnovu ocjene nalaza oba navedena vještaka dovedu u međusobnu vezu, kao i u vezu sa konkretnim pravnim odnosom između tužitelja, kao korisnika poslovnog prostora i apelanta, kao upravitelja zgrade u kojoj se taj poslovni prostor nalazi, može se utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze između radova koje je izvršio apelant i štete koju je pretrpio tužitelj.
2. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povredu ovog prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Također, apelant ukazuje na to da je u postupku po njegovoj žalbi odlučivao sudija Braco Stupar kao član vijeća, a koji je prethodno do zamjene vodio prvostepeni postupak, te, između ostalog, na ročištu od 13. maja 2010. godine odlučio o provođenju dokaza nalaza vještaka Zorana Kladnika na čemu su prvostepeni i drugostepeni sud zasnovali svoje odluke, čime se dovodi u pitanje objektivna pristranost sudije.
3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
4. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
5. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom, u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
6. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizilaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju svoje odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. U odnosu na apelantove navode kojima ukazuje na povredu prava na nepristran sud zato što je u ranijoj fazi postupka učestvovao sudija koji je postupao u postupku po žalbi, Ustavni sud podsjeća da je u predmetu broj AP-3243/07 odbacio apelaciju kao očigledno prima facie neosnovanu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 3243/07 od 14. aprila 2010. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). U citiranoj odluci Ustavni sud je konstatovao da činjenica da je isti sudija sudjelovao u vijeću koje je donosilo zakonom propisane odluke u nekoj ranijoj fazi postupka pred prvostepenim sudom, koja je prethodila donošenju meritorne odluke, nije smetnja da taj sudija sudjeluje u vijeću drugostepenog suda koje donosi odluku o žalbi protiv prvostepene presude, niti može, samo po sebi, predstavljati kršenje principa nepristranog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić