Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-56/13 (N. J.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 3. Protokola 1 uz EK (Pravo na slobodne izbore)
- Izbori
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-56/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine, u predmetu broj AP-56/13, rješavajući apelaciju Nedžada Jusića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h. i stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžada Jusića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 011574 12 Iž od 5. novembra 2012. godine, u odnosu na član 3.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član
14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžada Jusića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 011574 12 Iž od 5. novembra 2012. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedžad Jusić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 7. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 011574 12 Iž od 5. novembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba koju je izjavio protiv odluke Centralne izborne komisije BiH (u daljnjem tekstu: CIK) od 28. oktobra 2012. godine kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev nezavisnog kandidata za nacionalne manjine, tj. apelanta, za ponovno brojanje glasačkih listića na listi za nacionalne manjine na redovnim biračkim mjestima i glasačkih listića birača koji su glasali putem mobilnog tima u osnovnoj izbornoj jedinici Tuzla. U obrazloženju rješenja Sud BiH je, između ostalog, naveo da je iz stanja spisa predmeta vidljivo da je CIK, nakon provjere u Glavnom centru za brojanje, utvrdila da su glasovi birača koji su glasali putem dva mobilna tima za osnovnu izbornu jedinicu Tuzla, poništeni iz razloga što je putem tih mobilnih timova glasalo sedam birača koji nisu bili registrovani za glasanje putem mobilnog tima, tako da glasovi birača koji su glasali putem predmetnih mobilnih timova nisu ni ušli u rezultate za navedenu osnovnu izbornu jedinicu. Nadalje, istaknuto je da pošto koverte za glasanje putem mobilnog tima nisu personalizovane (na koverti nisu upisani podaci o biraču) kako se ne bi povrijedila tajnost glasanja, to se u konkretnom slučaju nije ni moglo utvrditi kojih sedam biračkih listića potiču od osoba koje nisu imale pravo glasati putem mobilnog tima, te je takva apsolutno bitna i neotklonjiva povreda u postupku glasanja bila razlog da su glasovi birača putem dva navedena mobilna tima nevažeći i kao takvi nisu mogli biti brojani niti su izraženi u konačnici. Konačno, citirana je odredba člana 5.30 stav (6) Izbornog zakona i konstatovano je da je CIK pravilno zaključila da u predmetnom slučaju nisu počinjene povrede navedenog zakona koje bi uticale na dodjelu mandata, a koje opravdavaju ponovno brojanje glasačkih listića.
2. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda(u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te prava iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h. i stav 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 3. tačka h. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Dopustivost prima facie
4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te pravo iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
5. U kontekstu ispitivanja ovih apelantovih navoda Ustavni sud ukazuje da u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur- Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
5. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te prava iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, odnose isključivo na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su Sud BiH i CIK u obrazloženju svojih odluka, dali jasne i nedvojbene razloge zbog kojih je odbijena žalba odnosno zahtjev apelanta za ponovno brojanje glasačkih listića nalazeći da zahtjev ne ispunjava uslove iz člana 5.30. stav (4) tačka 2. Izbornog zakona. Naime, utvrđeno je da apelant nije priložio dokumentaciju kojom dokazuje svoje tvrdnje, već se radi o saznanjima baziranim na neformalnim izjavama posmatrača apelanta. Iz navedenog proizilazi da u konkretnom slučaju nema ništa što bi ukazivalo na proizvoljnu primjenu relevantnih odredbi Izbornog zakona, koja je mogla dovesti u pitanje apelantovo uživanje navedenih prava.
6. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Dopustivost ratione materiae
7. Nadalje, apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Suda BiH, povrijeđeno pravo na pravično suđenje, koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.
8. Ustavni sud je u predmetu broj AP 2418/06 već odlučivao o sličnim činjeničnim i pravnim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu zbog sličnih razloga kao i u predmetnom slučaju odbacio kao nedopuštenu ratione materiae. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci poziva na obrazloženje i razloge date u Odluci broj AP 2418/06 od 18. decembra 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj izborni sporovi koji se odnose na izabrane zvaničnike izlaze iz građanskih i krivičnih okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije (Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, Izvještaji 1997-VI).
9. Obrazloženje navedeno u Odluci Ustavnog suda broj AP 2418/06 od 18. decembra 2008. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. Prema tome, zbog istih razloga, Ustavni sud je zaključio da se radi o sporu koji je izvan okvira člana 6. Evropske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, te su apelantovi navodi u ovom dijelu inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h. i stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić