Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1418/14 („Agi“ d.o.o. Konjic i Z. N.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1418/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine, u predmetu broj AP 1418/14, rješavajući zahtjev „Agi“ d.o.o. Konjic i dr. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev „Agi“ d.o.o. Konjic i Zaima Nezirovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „Agi“ d.o.o. Konjic i Zaim Nezirović (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti) iz Konjica, koje zastupa Davor Šilić, advokat iz Mostara, podnijeli su 31. marta 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Pr 038231 13 Pžp od 28. januara 2014. godine i presude Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 Pr 38231 11 Pr od 21. decembra 2012. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud privremeno odložio izvršenje osporenih rješenja do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 56 0 Pr 38231 11 Pr od 21. decembra 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 56 0 Pr 038231 13 Pžp od 28. januara 2014. godine, apelanti su oglašeni odgovornim zbog prekršaja iz člana 10. stav 1. u vezi sa članom 37. stav 1. tač. 3. i 4. Zakona o rudarstvu F BiH, člana 136. stav 1. i člana 142. stav 1. Zakona o organizaciji uprave u HNK i prekršaja iz člana 10. stav 1. u vezi sa članom 46. stav 1. Zakona o rudarstvu HNK, počinjenih na način i u vrijeme kako je opisano u izreci rješenja, te su im izrečene jedinstvene novčane kazne i to prvoapelantu kao pravnom licu jedinstvena novčana kazna u iznosu od 47.000,00 KM, a drugoapelantu kao odgovornom licu u iznosu od 4.100,00 KM. Istim rješenjem apelanti su obavezani da plate troškove prekršajnog postupka. Navedenim rješenjem Općinski sud je obustavio prekršajni postupak protiv apelanata zbog prekršaja iz člana 10. stav 1. u vezi sa članom 37. stav 1. tačka 1. i prekršaja iz člana 46. Zakona o rudarstvu F BiH kao i zbog prekršaja iz člana 142. stav 1. Zakona o upravi HNK na osnovu člana 54. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima F BiH.
3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je u predmetnom postupku na osnovu inspekcijskih nadzora od strane Kantonalne rudarske inspekcije Ministarstva privrede HNK utvrdio da su apelanti i to prvoapelant kao privredno društvo i drugoapelant kao odgovorno lice izvodeći rudarske radove na eksploataciji dolomita na lokalitetu Podorašac u općini Konjic počinili navedene prekršaje kako je preciznije navedeno u obrazloženju rješenja na str. 4-11.
4. Kantonalni sud je utvrdio da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. U odnosu na žalbeni navod apelanata, Kantonalni sud je utvrdio da prvostepeni sud nije počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka kada je odbio dokazni prijedlog apelanta da se u svojstvu svjedoka sasluša bivši federalni inspektor Franjo Tokmadžija. U tom kontekstu je navedeno da je prvostepeni sud na usmenom pretresu a povodom navedenog prijedloga apelanta prvo utvrdio na koje okolnosti su apelanti predložili saslušanje pomenutog svjedoka a potom zaključio da okolnosti koje su apelanti naveli nisu pravno relevantne za predmetni prekršajni postupak. Kantonalni sud je u potpunosti prihvatio takav zaključak, pozvavši se pri tome na član 278. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH, koja odredba se primjenjuje i u prekršajnom postupku. Također, je utvrđeno da su neosnovani žalbeni navodi apelanata da je u konkretnom slučaju nezakonit inspekcijski nadzor jer je izvršen od strane kantonalne rudarske inspekcije, a što bi istovremeno značilo i da se prvostepeni postupak vodio bez zahtjeva ovlaštenog organa, budući da je i zahtjev podnesen od strane istog organa. Kantonalni sud je istakao da je kantonalna inspekcija u okviru svoje nadležnosti ovlaštena u konkretnom slučaju vršiti inspekcijski nadzor i pokrenuti prekršajni postupak. Dalje je istakao da se takvo ovlaštenje treba posmatrati u vezi sa odredbom člana 4. Zakona o rudarstvu Federacije BiH obzirom da iz iste proizlazi da je upravljanje mineralnim sirovinama u nadležnosti Federacije BiH i kantona te da isti između ostalog nadziru eksploataciju mineralnih sirovina. Iz navedenog Kantonalni sud je zaključio da je kantonalnoj inspekciji pripadalo pravo na inspekcijski nadzor i pravo na pokretanje prekršajnog postupka sve do momenta donošenja kantonalnog zakona o rudarstvu koji je trebao precizirati nadležnosti između federalne i kantonalne inspekcije za provođenje nadzora nad primjenom konkretnih zakona.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i da su proizvoljno primijenili materijalno pravo. Dalje su istakli da je sud odbio izvesti dokaze koje su predlagali zbog čega im je povrijeđeno pravo na ravnopravnost stranaka i pravo na odbranu. Također, smatraju da im je prekršeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.
6. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelanti su naveli da bi izvršenjem osporenih rješenja, kojima su kažnjeni novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 51.100,00 KM, došlo do obustave rada prvoapelanta kao privrednog društva i nastanka nenadoknadive štete, te stoga predlažu da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi privremeno odložio izvršenje navedenih rješenja do donošenja odluke o apelaciji.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju, apelant traži od Ustavnog suda da odloži izvršenje rješenja kojim je apelantu izrečena novčana kazna za počinjeni prekršaj za koji je oglašen odgovornim. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti kao razlog za donošenje privremene mjere, osim tvrdnji da bi izvršenjem rješenja, kojima im je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 51.100,00 KM, došlo do obustave rada prvoapelanta kao privrednog društva i nastanka nenadoknadive štete, koji navodi sami po sebi nisu dovoljni za usvajanje zahtjeva, nisu ponudili bilo kakve druge argumente i dokaze kojima bi potkrijepili te svoje tvrdnje. Imajući u vidu navedeno, odnosno da apelanti nisu ponudili razloge koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić