Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1570/14 (Z. P., J. P. i I. P.,M. P. i I. V.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1570/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine, u predmetu broj AP 1570/14, rješavajući zahtjev Zdenka Perkovića, Josipa Perkovića i Ivana Perkovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Zdenka Perkovića, Josipa Perkovića i Ivana Perkovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdenko Perković, Josip Perković i Ivan Perković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zagreba, koje zastupa Perica Babić advokat iz Livna, podnijeli su 4. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 031262 13 Gž 2 od 10. januara 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 P 031262 13 P 2 od 14. juna 2013. godine. Apelanti su također, 6. juna 2014. godine podnijeli zahtjev za donošenje „privremene mjere, obustave postupka izvršenja koji se vodi kod Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 031262 14 I“
2. Mladen Pavlović i Ivo Vrljić (u daljnjem tekstu: tužitelji) podnijeli su 3. novembra 2011. godine tužbu protiv apelanata radi smetanja posjeda.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 46 0 P 031262 13 P 2 od 14. juna 2013. godine utvrđeno je da su apelanti smetali tužitelje u posjedu nekretnine k.č. broj 1314/8 iz pl. 2736 k.o. Bugojno (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina) na način što su 28. oktobra 2011. godine postavili žičanu ogradu sa drvenim stupama na tromeđi parcela preciznije označenih u izreci rješenja, te na taj način oduzeli tužiteljima posjed dijela predmetne parcele u površini od 563 m2 i onemogućili im pristup predmetnoj nekretnini i izvođenje građevinskih radova na istoj. Apelanti su obavezani da uspostave prijašnje posjedovno stanje, vrate oduzeti posjed dijela predmetne nekretnine i omoguće nesmetan pristup svim parcelama tužitelja na način kako je preciznije navedeno u izreci rješenja i trpjeti da tužitelji nekretnine, koje su njihov posjed, koriste na način na koji su koristili do čina smetanja posjeda prema svojim potrebama, a kako je to prikazano na skici lica mjesta od 5. marta 2012. godine sačinjenoj od vještaka geodetske struke, koja skica je sastavni dio ovog rješenja. Apelanti su obavezani da se ubuduće klone navedenog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja, pod prijetnjom novčane kazne. Istim rješenjem obavezani su apelanti da tužiteljima na ime troškova postupka isplate iznos od 1.740,00 KM.
4. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da je na osnovu provedenih dokaza nesporno utvrđeno da je rješenjem Općinskog vijeća općine Bugojno broj 02-31-01146-10 od 13. maja 2010. godine tužiteljima dodijeljeno neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište i to predmetna nekretnina zajedno sa nekretninama koje su preciznije označene u obrazloženju rješenja sa pravom korištenja radi građenja. Također je navedeno da su tužitelji nakon što su ušli u posjed predmetne nekretnine počeli izvoditi pripremne građevinske radnje radi izgradnje poslovno - trgovačkog centra i to geološka ispitivanja, dovođenje struje na zahtjev tužitelja, a koje činjenice po mišljenju suda upućuju na zaključak da su tužitelji bili u zadnjem posjedu predmetne nekretnine. Općinski sud je također utvrdio da su tužitelji u ovom posjedu smetani od strane apelanata, tako što su apelanti 28. oktobra 2011. godine postavili žičanu ogradu sa drvenim stupovima na tromeđi nekretnina preciznije označenih u obrazloženju rješenja, te na taj način oduzeli tužiteljima posjed dijela predmetne nekretnine u površini od 563 m2 i tako im onemogućili pristup predmetnoj nekretnini. Budući da je na osnovu iskaza parničnih stranaka nesporno utvrđeno da su u konkretnom slučaju apelanti počeli postavljati ograde 22. oktobra 2011. godine, a postavljanje završili 28. oktobra 2011. godine, te da su tužitelji tužbu sudu podnijeli 3. novembra 2011. godine, Općinski sud je zaključio da su tužitelji podnijeli tužbu sudu u roku u kojem se može tražiti sudska zaštita smetanja posjeda u smislu odredbe člana 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima. Imajući u vidu izvedene materijalne dokaze te dovodeći ih u vezu sa navodima parničnih stranaka i iskazima saslušanih svjedoka, koji nisu direktno bili zainteresovani za ishod postupka, a koji su saglasno potvrdili svojim iskazima da je predmetna nekretnina u trenutku vođenja postupka dodjele predmetne nekretnine tužiteljima, bila šikara i javni parking bez postavljene ograde, dakle nekretnina dostupna svakome, Općinski sud je istakao da su tužitelji dodjelom im predmetne nekretnine sa pravom korištenja dobili i imali faktičku vlast i bili zadnji i mirni posjednici predmetne nekretnine, u smislu odredbe člana 83. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima. Naime, Općinski sud je zaključio da tužiteljima pripada pravo na zaštitu od protupravnog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda u smislu odredbe člana 80. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima te je odlučio kao u izreci rješenja.
5. Odlučujući o žalbi apelanata, Kantonalni sud je donio rješenje broj 58 0 P 030545 09 Rev od 8. aprila 2010. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ponovio činjenično stanje i zaključio da je suprotno tvrdnjama žalbe prvostepeni sud pravilno raspravio činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te pravilno primijenio odredbe čl. 80. 82. i 83. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima kada je donio odluku kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
6. Apelanti su istakli da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.
k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelanti obrazlažu pogrešnim pristupom redovnih sudova u rješavanju konkretnog spora iz razloga što smatraju da su redovni sudovi pružili posjedovnu zaštitu tužiteljima proizvoljnom primjenom odredaba člana 83. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima.
7. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelanti su predložili da se naloži Općinskom sudu da ne provodi postupak izvršenja koji je određen rješenjem broj 46 0 P 031262 14 I od 17. marta 2014. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant traži da Ustavni sud svojom odlukom o privremenoj mjeri obustavi postupak izvršenja pred Općinskim sudom broj 46 0 P 031262 14 I. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljene na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
11. Imajući u vidu prethodno iznesene stavove Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, a tiču se isključivo kršenja prava apelanata u parničnom postupku koji je rezultirao osporenim rješenjima, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi „obustavio postupak izvršenja u predmetu broj 46 0 P 031262 14 I. Naime, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da navodi istaknuti u zahtjevu za donošenje privremene mjere, ne predstavljaju razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić