Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2938/14 (M. M.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2938/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine, u predmetu broj AP 2938/14, rješavajući zahtjev M. M. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev M. M. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Margetića, opština Sokolac, kojeg zastupa Nevenka Vitomir, advokat iz Banja Luke, podnio je 23. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 14 0 K 001400 13 Kž od 20. marta 2014. godine i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 K 001400 11K od 29. oktobra 2013. godine. Apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izdržavanje kazne zatvora do konačne odluke Ustavnog suda.
2. Presudom Okružnog suda broj 14 0 K 001400 11K od 29. oktobra 2013. godine apelant je oglašen krivim da je dana 22. juna 2011. godine zbog nesuglasica oko imovinsko pravnih odnosa u namjeri da liši života Danila Markovića ( u daljnjem tekstu: oštećeni) otišao do automobila u kojem je od ranije neovlašteno držao automatsku pušku, pa se odvezao do parcele, zaustavio vozilo ispred traktora kojim je upravljao oštećeni i iz automatske puške čije držanje i nošenje (u skladu sa članom
7. Zakona o oružju) građanima nije dozvoljeno ispalio više hitaca rafalnom paljbom u smjeru oštećenog, te mu nanio povrede uslijed čega je nastupila smrt oštećenog, dakle, drugog lišio životi i neovlašteno držao oružje, čine je počinio krivično djelo ubistva iz član 148. stav 1. Krivičnog zakona ( u daljnjem tekstu: KZ) i nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz člana 399. stav 1. KZ, u vezi sa članom 42. KZ. Okružni sud je apelantu za krivično djelo ubistva utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam godina, a za krivično djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija šest mjeseci, pa mu je primjenom člana 42. stav 2. KZ izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina i tri mjeseca, u koje vrijeme se uračunava vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru od 21. septembra 2011. godine do 21. septembra 2013. godine, u skladu sa članom 44. KZ. Na osnovu člana 62. stav 3. KZ, u vezi sa članom 399. stav 6., Okružni sud je apelantu izrekao mjeru bezbjednosti – oduzimanje oružja koje je upotrijebljeno u izvršenju krivičnog djela. Okružni sud je apelanta oslobodio plaćanja troškova krivičnog postupka u cijelosti.
3. Nakon provedenog dokaznog postupka Okružni sud je na osnovu iskaza svjedoka-očevidaca i ostalih ispitanih svjedoka, kao i provedenih materijalnih dokaza utvrdio da je apelant na način opisan u optužnici počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret. Apelant je u toku postupka isticao da je postupao u nužne odbrane, ili njenom prekoračenju, a što Okružni sud nije prihvatio, za šta je dao svoje obrazloženje. Takođe, Okružni sud je cijenio uračunljivost apelanta u vrijeme izvršenja krivičnog djela pa je utvrdio da je bio smanjeno uračunljiv, ali ne bitno. Kako je nesporno utvrdio da je apelant odgovoran za krivična djela sud ga je glasio krivim.
4. Protiv prvostepene presude apelant i tužilac su izjavili žalbu.
5. Vrhovni sud je donio presudu broj 14 0 K 001400 13 Kž od 20. marta 2014. godine kojom je odbio žalbu tužioca, a žalbu apelanta djelomično uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način da se apelantu uračunava u kaznu zatvora i vrijeme provedeno u pritvoru od 21. juna 2011. godine do 21. septembra 2011. godine, dok je u ostalom dijelu presuda ostala neizmijenjena.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na privatan i porodičan život, dom i prepisku iz člana II/3.f) i člana 8. Evropske konvencije. Apelant osporava odluke navodeći prije svega da u toku postupka povrijeđen princip jednakosti strana, da je iskaz svjedoka očevica sud zanemario i nije ga adekvatno ocijenio. Takođe, apelant navodi da je sud odbio izvođenje dokaza odbrane. Apelant ističe da je i prije izvođenja dokaza sud formirao mišljenje o ne postupanju apelanta u nužnoj odbrani. Osim toga apelant navodi niz nezakonito pribavljenih dokaza na kojima je sud zasnovao presudu, koje je detaljno analizirao u apelaciji. Smatra da drugostepeni sud nije dao odlučne razloge za svoju odluku. Apelant predlaže da Ustavni sud ukine osporene presude.
7. Takođe, zbog zdravstvenog stanja apelanta, odnosno činjenice da je apelant na liječenju kod neuropsihijatra i da je odlučan da istraje u liječenju apelant predlaži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izdržavanje kazne zatvora apelanta do konačne odluke Ustavnog suda, jer bi odlazak na izdržavanje kazne usporio liječenje. Osim toga, apelant cijeni da je u njegovom interesu i interesa vođenja postupka opravdano donošenje privremene mjere, te se poziva na odluku AP-4413/13 od 12. marta 2014. godine. interesu vođenja postupka navodi
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant smatra da je u njegovom interesu i interesu pravilnog vođenja postupka izdavanje privremene mjere, zbog čega se pozvao na odluku AP-4413/13. Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelant konkretizovao svoj zahtjev za izdavanje privremene mjere činjenicom da je na liječenju kod neuropshijatra, te da bi odlazak na izdržavanje kazne usporio liječenje. U prilog svojoj tvrdnji apelant je dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje proizialzi da je apelant na prvom pregledu kod neuropsihijatra bio 25. septembra 2013. godine i da je od tada na redovnim kontrolama, u Domu zdravlja Sokolac. Iz navedene dokumentacije, koja je dostavljena u jako lošoj kopiji, Ustavni sud ne može zaključiti ni dijagnozu apelanta, ni njegovo zdravstveno stanje, a pogotovo ne može pronaći odlučne činjenice za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere, odnosno neophodnosti iste. Osim toga, u skladu sa odredbom člana 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda, učesnik u postupku pred Ustavnim sudom može podnijeti zahtjev za privremenom mjerom pod uslovom da je prethodno, u skladu sa mogućnostima propisanim zakonom, tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova. U konkretnom slučaju to bi značilo da je apelant bio u obavezi dostaviti Ustavnom sudu dokaz da su u skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske tražio odlaganje izvršenja kazne zatvora. Međutim, apelanti nije ponudio takav dokaz, iz čega proizilazi da nije iskoristio zakonske mogućnosti koje je imao na raspolaganju, prije obraćanja Ustavnom sudu. Imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada nisu ni koristili mogućnosti koje ima prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić