Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4503/13 (Opština Laktaši)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4503/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine, u predmetu broj AP-4503/13, rješavajući zahtjev Opštine Laktaši za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Opštine Laktaši za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Opština Laktaši (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo RS-Sjedište zamjenika u Banja Luci, podnijela je 4. novembra 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Višeg Privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ip 098037 13 Pž od 20. septembra 2013. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odredio „privremenu mjeru iz razloga što bi po apelanta mogle nastupiti neotklonjive štetne posledice provođenjem predmetnog izvršenju“.
2. Presudom Okružnog privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 009340 04 Ps od 18. jula 2011. godine apelantica je obavezana da tužitelju ZZ ,,MILKA“ Laktaši ( u daljnjem tekstu: tužitelj), vrati isporučeno gorivo u količini od 291.900 litara (euro-dizel), u roku od 15 dana, po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom izvršenja. Nadalje, apelantica je obavezana da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu 19.064,00 KM, u roku od 15 dana, po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom izvršenja. Istom presudom je odbijen tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio da mu apelantica, ukoliko nije u mogućnosti da vrati navedeno gorivo, isplati na ime naknade za isporučeno gorivo iznos od 566.268,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, počev od podnošenja tužbe tj. od 23. decembra 2004. godine, pa do isplate.
3. Presudom Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 009340 12 Pž od 12. aprila 2012. godine odbijene su žalbe stranaka i prvostepena presuda potvrđena.
4. Nakon toga, a po prijedlogu tužitelja kao tražioca izvršenja Okružni privredni sud je donio rješenje o izvršenju broj 57 0 Ip 098037 12 Ip od 17. septembra 2012. godine. Navedenim rješenjem je utvrđeno da se, na osnovu pravosnažne i izvršne presude, određuje izvršenje protiv apelantice i nalaže joj se da tražiocu izvršenja ZZ Milka p.o. Laktaši preda – isporuči 291.900 litara goriva (eurodizel) u roku od osam dana zaplijenom navedene količine goriva koje se nalazi kod apelantice i prenosom u korist tražioca izvršenja. Dalje je utvrđeno da ako sud kod apelantice ne nađe euro-dizel gorivo u dovoljnoj količini za potpuno namirenje potraživanja, tražilac izvršenja predlaže da sud, primjenom odredaba čl. 198. i 200. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 59/03, 85/03 i 64/05, 118/07 i 29/10 i 57/12; u daljnjem tekstu: ZIP), izvrši procjenu 291.900 litara goriva po 2,37 KM po jednom litru. Okružni privredni sud je dalje utvrdio da se nakon toga odredi izvršenje protiv apelantice radi naplate potraživanja od 691.803,00 sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. jula 2011. godine do isplate na novčanim sredstvima koja se vode na računima jedne od banaka koje su navedene u obrazloženju navedenog rješenja zaplijenom novčanih sredstava do konačnog namirenja potraživanja i prenosom istih na račun tražioca izvršenja kod Hipo banke.
5. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ip 098037 12 Ip od 8. jula 2013. godine djelimično je usvojen prigovor apelantice izjavljen protiv rješenja o izvršenju broj 57 0 lp 098037 12 lp od 12. aprila 2012. godine, te je rješenje o izvršenju ukinuto u dijelu kojim je određeno izvršenje radi naplate potraživanja od 691.803,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. jula 2011. godine, ukidaju se sprovedene radnje u tom dijelu, a prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja se u ovom dijelu odbacuje. U preostalom dijelu prigovor je odbijen kao neosnovan i u tom dijelu rješenje o izvršenju održan na snazi.
6. Okružni privredni sud je utvrdio da je prigovor apelantice osnovan. Naime tražilac izvršenja je pored prijedloga da mu apelantica preda 291.000 litra euro dizela, a koja predaja mu je naložena presudom suda, stavio i prijedlog da sud odredi izvršenje protiv apelantice radi naplate potraživanja u iznosu od 691.803,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. jula 2011. godine. Okružni privredni sud je utvrdio da je ovakav prijedlog za izvršenje je neuredan. Naime, prema odredbi člana 198. stav 5. ZIP-a, tražitelj izvršenja ima mogućnost da se istovremeno provede postupak izvršenja radi predaje zamjenjivih stvari i da sud donese rješenje kojim će se apelantici naložiti da u roku koji sud odredi tražiocu izvršenja isplati iznos novca u visini procjenjene vrijednosti stvari. Međutim, tražitelj izvršenja nije stavio prijedlog iz člana 198. stav 1 ZIP-a već je odmah tražio da sud donese rješenje o izvršenju kojim će naložiti apelantici da isplati iznos od 691.803 KM. Okružni privredni sud smatra da je ovakav prijedlog tražitelja izvršenja neuredan jer mu nedostaje rješenje iz član 198. stav 1. ZIP-a, a koje rješenje predstavlja izvršnu ispravu na osnovu koje se tek može staviti prijedlog za isplatu procijenjene vrijednosti 291.000 litara euro dizel goriva.
7. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ip 098037 13 Pž od 20. septembra 2013. godine žalba apelantice je odbijena i Rješenje Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ip 098037 12 Ip od 8. jula 2013. godine potvrđeno. Viši privredni sud je utvrdio da je prvostepeni sud pravilno cijenio da je tražilac izvršenja dostavio prijedlog za izvršenje koje sadrži sve propisane elemente posebno cijeneći činjenicu da je tražilac izvršenja stavio prijedlog da mu se vrati isporučeno gorivo u naznačenoj količini na način kako je apelantica i obavezana izvršnom ispravom. Stoga je Viši privredni sud primjenom odredbe člana 235. stav 2 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu; ZPP) u vezi sa članom 21. ZIP odlučio kao u izreci ovog rješenja.
8. Zaključkom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ip 098037 12 Ip od 21. oktobra 2013. godine je određeno da se shodno članu 197. ZIP –a određuje oduzimanje 291.900 litara goriva euro dizel apelantici i predaja uz potvrdu tražitelju izvršenja za dan ponedjeljak 4. novembra 2013. godine u 11 sati na mjestu „Super petrol“ d.o.o. Laktaši. Dalje je navedeno da će oduzimanje 291.900 litara goriva euro dizel od apelantice i predaju tražitelju izvršenja uz potvrdu izvršiti sudski izvršilac. Navedenim zaključkom je tako utvrđeno da se provođenje izvršenja obavlja tako da se sačini zapisnik u kojem će se konstatirati da su stvari oduzete od apelantice i predate tražitelju izvršenja.
9. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava BiH i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu. Evropska konvencija), te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava BiH i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica se žali na nepravičnost postupka pred sudom, pa predlaže da Ustavni sud u prvom redu provjeri je li redovni sud u konkretnom predmetu rješavao na proizvoljan način, iz razloga što je već prema gore navedenom očigledno da je u određenom postupku došlo do nezakonitog postupanja nadležnog suda u primjeni relevantnih pozitivnih pravnih propisa. Apelantica, stoga, predlaže da se ukine rješenje Višeg privrednog suda broj 57 0 Ip 098037 13 Pž od 20. septembra 2013. godine i „odredi privremena mjera iz razloga što bi po apelanticu mogle nastupiti neotklonjive štetne posledice provođenjem predmetnog o izvršenju“.
10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
12. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica svoj zahtjev za donošenje privremene mjere jer bi, kako navodi, po nju mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice provođenjem predmetnog rješenja o izvršenju, a iz razloga navedenih u apelaciji. Međutim, Ustavni sud ukazuje da o ovako postavljenom zahtjevu ne može odlučivati na način na koji to traži apelanticu, jer bi u suprotnom Ustavni sud prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navodi apelantice, na kojima zasniva predmetni zahtjev, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna i izvršna. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovan.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić