Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-246/12 (E. Z. i drugi)

Odluka donesena 17. 09. 2014.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-246/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine u predmetu broj AP 246/12, rješavajući apelacije Esada Zubčevića i dr. , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Esad Zubčević protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 07 0 Dn 005767 11 Gž, od 9. novembra 2011. godine;

Nezira Latifović zbog dužine upravnog postupka;

Igor Bilbija protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 008925 12 Gž, od 20. novembra 2012. godine;

Melisa Knežević protiv rješenja Općinskog sudua u Tuzli, broj 032 0 Pr 11 000562, od 13. oktobra 2011. godine;

Medžlis Islamske zajednice Banjaluka protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 023865 13 Rev, od 20. februara 2014. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 02865 11 Gž, od 26. juna 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 023865 01 P, od 15. novembra 2010. godine;

PROVINCIJA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM, Družba

sestara Služavke Malog Isusa protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 51 0 P 065157 13 Gž, od 20. marta 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Travniku, broj 51 0 P 065157 12 P, od 11. juna 2013. godine; zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 246/12

1. Esad Zubčević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Semir Kajtaz, advokat iz Mostara podnio je 14. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 07 0 Dn 005767 11 Gž, od 9. novembra 2011. godine. Rješenjem Općinskog suda, broj Dn: 1644/06, od 5. oktobra 2010. godine apelantu je naloženo da u roku od 15 dana otkloni nedostatak u spisu na način da dostavi ispravu. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Mostaru, broj ZK ured Dn:1644/06, od 3. februara 2011. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na poslovnom prostoru bliže opisanom u rješenju i brisana zabilježba roka za otklanjanje nedostataka upisana u B vlasnički list zk.ul. broj 1423 k.o. Mostar pod rednim brojem B/23.

2. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 40. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 19/03 i 54/04) nije u propisanom roku dostavio tražene isprave. AP 2157/12

3. Nezira Latifović (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 30. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine upravnog postupka u kojem je doneseno rješenje Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu - Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Komisija za implementaciju člana 152.), broj 05/5-14495/VN, od 6. avgusta 2010. godine kojim joj je priznato pravo na otpremninu. Apelantica u apelaciji traži naknadu nematerijalne štete i naknadu troškova postupka u iznosu od 1000 KM.

4. U odnosu na navode apelantice o povredi prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja upravnog postupka, Ustavni sud zapaža da je apelantica imala mogućnost da u skladu sa članom 231. Zakona o opštem upravnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske br. 13/02, 87/07-ispravka i 50/10) podnese žalbu drugostepenom organu, zbog nedonošenja rješenja prvostepenog organa odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 17. Zakona o upravnom sporu (Službeni glasnik Republike Srpske 109/05 i 63/11) kojim je propisano da ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. U odnosu na apelanticin zahtjev za obeštećenje, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 74. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete, te da takođe Pravilima Ustavnog suda nije propisano pravo apelanta na naknadu troškova postupka.

AP 14/13

5. Igor Bilbija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Miroslav Mikeš, advokat iz Banjaluke podnio je 3. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 008925 12 Gž, od 20. novembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi radi naknade štete v.sp. 49000 KM žalba apelanta protiv rješenja Osnovnog suda u Banjaluci, 71 0 P 089925 10 P, od 25. maja 2012. godine odbačena je kao neblagovremena.

6. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 203. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u propisanom roku podnio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda u Banjaluci, 71 0 P 089925 10 P, od 20. aprila 2012. godine.

AP 1568/13

7. Melisa Knežević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Ramiz Aljić, advokat iz Tuzle podnijela je 12. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Općinskog sudua u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032 0 Pr 11 000562, od 13. oktobra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom obustavljen je prekršajni postupak protiv apelantice zbog nedostatka dokaza i odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava prema odredbama člana 203. stav 1. Zakona o krivičnom postupku FBiH u vezi sa članom 9. Zakona o prekršajima FBiH. Općinski sud nije donio posebno rješenje o zahtjevu apelantice za naknadu troškova prekršajnog postupka i odbrane apelantice.

8. Ustavni sud zapaža da je apelantica imala mogućnost da u skladu sa odredbama člana 203. stav 1. Zakona o krivičnom postupku FBiH (Službene novine FBiH br. 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07 53/07, 9/09, 12/10 i 8/13) i člana 9. Zakona o prekršajima FBiH zbog nedonošenja posebnog rješenja o zahtjevu za naknadu troškova prekršajnog postupka i odbrane apelantice podnese tužbu nadležnom sudu protiv Federacije Bosne i Hercegovine radi naknade troškova postupka.

AP 2380/14

9. Medžlis Islamske zajednice Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Meliha Filipović, advokat iz Banjaluke podnio je 23. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 023865 13 Rev, od 20. februara 2014. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 02865 11 Gž, od 26. juna 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 023865 01 P, od 15. novembra 2010. godine. U konkretnom slučaju prvostepenim rješenjem u parničnom postupku radi utvrđenja v.sp. 11 000 KM apelantova tužba odbačena je kao neuredna, budući da apelant nije postupio po nalogu suda od 24. septembra 2008. godine datom na pripremnom ročištu da uredi tužbu u skladu s članom 53 Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnem tekstu: ZPP RS).

10. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 53. ZPP RS podnio urednu tužbu, niti je postupio po nalogu suda i otklonio nedostatke tužbe.

AP 2411/14

11. PROVINCIJA BEZGRIJEŠNOG ZAČEĆA BDM, Družba sestara Služavke Malog Isusa (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 24. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 51 0 P 065157 13 Gž, od 20. marta 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Travniku, broj 51 0 P 065157 12 P, od 11. juna 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je tužba apelantice odbačena kao neuredna. Prvostepeni sud je rješenjem od 8. maja 2013. godine vratio tužbu s prilozima apelantici na uređenje i dopunu. Apelantica nije postupila po nalogu suda i uredila tužbu, nego je je dostavila sudu podnesak kojim ističe da ostaje kod prvobitno postavljenog tužbenog zahtjeva.

12. Ustavni sud zapaža da apelantica nije u skladu sa odredbama člana 53. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH br. /53/03, 73/05 i 19/06) podnijela uređenu tužbu nadležnom sudu.

Spajanje predmeta

13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 246/12.

Apelacioni navodi

14. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja predmetnih upravnih postupaka pred organima uprave i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

16. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

17. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu.. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić