Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3338/11 (B. Ć.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3338/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine u predmetu broj AP 3338/11, rješavajući apelaciju Brigite Ćipović, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14, 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brigite Ćipović podnesena protiv Rješenja Službe za imovinsko-pravne i geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novo Sarajevo broj 08-31- 296.21/09 od 15. veljače 2010. godine i Rješenja Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda Sarajevo broj 065-0-DN II-10-6606 od 1.
travnja 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Brigita Ćipović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zlatko Tirić odvjetnik iz Sarajeva, podnijela je 18. kolovoza 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Službe za imovinsko-pravne i geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 08- 31-296.21/09 od 15. veljače 2010. godine i Rješenja Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Zemljišnoknjižni ured) broj 065-0-DN II-10-6606 od 1. travnja 2010. godine.
2. Rješenjem Službe broj 08-31-296.21/09 od 15. veljače 2010. godine, koje je doneseno na temelju zahtjeva Pravobraniteljstva Općine Novo Sarajevo, u točki jedan dispozitiva utvrđeno je da se gradsko građevinsko zemljište označeno kao k.č. broj 793/26, upisano u z.k. uložak broj 3859, površine 408 m , k.o. Dolac, nalazi u užem gradskom području Grada Sarajeva određenog Odlukom Narodnog odbora sreza Sarajeva broj VI-1482/59 od 15. srpnja 1959. godine i da je po sili zakona bilo predmetom nacionalizacije te da je prešlo u društveno, sada državno vlasništvo stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta na dan 26. prosinca 1958. godine. U točki dva dispozitiva rješenja određeno je da će Zemljišnoknjižni ured navedeno zemljište upisati kao državno vlasništvo sa pravom korištenja u korist Mine Janjić sa dijelom ½, Mire Enderla sa dijelom ¼ i apelantice sa dijelom ¼, dok je točki tri dispozitiva određeno da je navedeno rješenje postalo pravosnažno na osnovu već donesenih rješenja o utvrđivanju nacionalizacije građevinskog zemljišta objavljenih na oglasnoj ploči Narodnog odbora Općine Novo Sarajevo pod brojem VI-1521 od 20. studenog 1959. godine. U pouci o pravnom lijeku određeno je da se protiv navedenog rješenja ne može izjaviti žalba, niti pokrenuti upravni spor.
3. Rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda broj 065-0-DN II-10-6606 od 1. travnja 2010. godine, koje je doneseno na temelju rješenja Službe od 15. veljače 2010. godine, dozvoljeno brisanje prava vlasništva u korist ranijih vlasnika i uknjižba državnog vlasništva na predmetnom zemljištu, te uknjižba prava korištenja u korist Mine Janjić sa dijelom ½, Mire Enderla as dijelom ¼, i apelantice sa dijelom ¼.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije te pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u vezi sa pravom na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelantica navodi da je bila vlasnica predmetne nekretnine sa izgrađenom kućom i dvorištem te da je to pravo uživala desetljećima i da joj isto nikada nije bilo osporavano kao knjižnoj vlasnici. Apelantica dalje navodi da je na vlastitu inicijativu dobila sudski ovjeren prijepis rješenja Službe od 15. veljače 2010. godine kojim je izvršena nacionalizacija građevinskog zemljišta. Apelantica također navodi da nije učestvovala u navedenom upravnom postupku, zbog čega nije ni mogla izjaviti žalbu ili bilo koji drugi pravni lijek protiv navedene odluke, a kako je navedeno pravosnažno rješenje dostavljeno nadležnom Zemljišnoknjižnom uredu isti je bez znanja apelantice proveo izmjenu vlasničkog stanja na predmetnoj nekretnini. Na kraju, apelantica ističe da je odmah po provođenju nacionalizacije na apelantičinoj nekretnini srušena njena kuća te da su općinske vlasti započele gradnju nove zgrade.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan ispitati nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da apelantica nije bila učesnik predmetnih postupaka protiv kojih je izjavila apelaciju, već da se neposredno nakon saznanja za odluke Službe i Zemljišnoknjižnog ureda obratila Ustavnom sudu. Dakle, apelantica se radi zaštite svojih prava na gradskom građevinskom zemljištu nije obratila redovitim sudovima u smislu odredbe članka 10. Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH («Sl. novine F BiH», broj 67/05) kojim je propisano da se zaštita prava na gradskom građevinskom zemljištu ostvaruje u postupku pred redovitim sudom, ako zakonom nije drukčije određeno.
8. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić