Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3509/11 (V. H.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad ustanovama socijalne zaštite u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad ustanovama socijalne zaštite u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad ustanovama socijalne zaštite u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3509/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine u predmetu broj AP 3509/11, rješavajući apelaciju Vedada Hafizovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vedada Hafizovića podnesena zbog navodne povrede člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Vedad Hafizović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koji je trenutno smješten u Javnu ustanovu Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica «Drin» Fojnica (u daljnjem tekstu: Zavod), podnio je 1. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog navodne povrede člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
2. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-K-06-000 031 od 21. juna 2006. godine utvrđeno da je apelant u stanju neuračunljivosti počinio krivično djelo ubistva, te je navedenom presudom predmet upućen Centru za socijalni rad Općine Novi Grad radi pokretanja odgovarajućeg postupka.
3. Rješenjem Javne ustanove Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Novi Grad (u daljnjem tekstu: Služba) broj 35/IV-18-545-1038/06 od 21. avgusta 2006. godine apelant je smješten u Zavod počev od 31. jula 2006. godine.
4. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-V-06-001027 od 6. novembra 2006. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost, dok je rješenjem Službe broj 35/IV-06- 550-3283/06 od 20. decembra 2006. godine apelant stavljen pod starateljstvo i za staratelja je imenovan Refik Hafizović (apelantov otac).
5. Iz stanja spisa proizilazi da je apelantov staratelj 5. januara 2007. godine dao pismenu izjavu pred Službom da je saglasan da se njegov sin (apelant) smjesti u Zavod.
6. Također, nakon vještačenja od strane sudskog vještaka iz neuropsihijatrije (iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 29. decembra 2010. godine proizilazi da je apelant sposoban da shvati značenje i posljedice davanja izjave o pristanku na dalji smještaj u Zavodu) apelant je 11. januara 2011. godine dao pismenu izjavu da je saglasan da i dalje boravi u Zavodu.
7. Nezadovoljan radom i uslovima u Zavodu apelant nije u skladu sa članom 10. Zakona o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad ustanovama socijalne zaštite u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 31/08 i 27/12) tražio nadzor od ovlaštenih ministarstava koje vrše nadzor nad stručnim radom i nadzor nad zakonitošću rada Zavoda, već se predmetnom apelacijom obratio Ustavnom sudu.
8. Apelant navodi da je nezadovoljan radom i smještajnim uslovima Zavoda te smatra da mu je zbog toga povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U konkretnom slučaju apelant je imao mogućnost da postupi u skladu sa članom 10. Zakona o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad ustanovama socijalne zaštite u Federaciji Bosne i Hercegovine kojim je propisano: «Nadzor nad stručnim radom i nadzor nad zakonitošću rada zavoda vrše Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, Federalno ministarstvo pravde, Federalno ministarstvo zdravstva i Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, svako u okviru svoje nadležnosti.», a što prema stanju spisa nije učinio. Na taj način, apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić