Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3717/11 (S. S.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3717/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine u predmetu broj AP 3717/11, rješavajući apelaciju Slobodana Stajića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka g), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14, 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Stajića podnesena zbog ne donošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 131412 07 P (raniji broj P- 522/07), zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Stajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Ljiljana Stajić odvjetnica iz Banja Luke podnio je 20. rujna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Osnovnim sudom u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 P 131412 07 P (raniji broj P-522/07). Podnescima od 9. prosinca 2011. godine i 19. ožujka 2012. godine apelant je dopunio apelaciju.
2. Apelant je 14. ožujka 2007. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv „Estetika – interprojekt“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate ugovorne kazne zbog zakašnjenja tužitelja u izvršenju obveza. Apelant je u tužbi predložio da Osnovni sud donese presudu kojom će se tuženi obvezati da apelantu na ime zakašnjenja sa predajom stana isplati ugovornu kaznu u visini od 200,00 KM mjesečno počev od 21. ožujka 2006. godine pa do konačne predaje stana, te da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka, a sve pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelant je također predložio donošenje presude zbog propuštanja. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-522/07.
3. Podnescima od 6. kolovoza 2008. godine i 23. veljače 2009. godine apelant je od Osnovnog suda tražio postupanje u navedenom predmetu. S obzirom da je došlo do greške Osnovnog suda u evidenciji predmeta, apelant je podnescima od 16. rujna 2011. godine zahtijevao pronalaženje spisa predmeta, a podneskom od 21. listopada 2011. godine apelant je podnio zahtjev za rekonstrukciju spisa.
4. Nakon rekonstrukcije predmetnog spisa, Općinski sud je 15. prosinca 2011. godine tuženom dostavio tužbu na odgovor, a tuženi je 2. veljače 2012. godine dostavio odgovor na tužbu.
5. Nakon dostavljanja odgovora na tužbu, apelant je podneskom od 16. ožujka 2012. godine obavijestio Osnovni sud da povlači tužbu jer je između parničnih stranaka postignut sporazum.
6. Osnovni sud je rješenjem broj 71 0 P 131412 07 P od 30. ožujka 2012. godine utvrdio povlačenje tužbe, a navedeno rješenje je postalo pravomoćno 20. lipnja 2012. godine.
7. Apelant je naveo da joj je zbog pretjerano dugog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) kao i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je zatražio da mu se dosudi naknada za nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom, kao i naknada troškova za sastav apelacije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka g) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 18. stavak (3) točka g) Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;»
9. Ustavni sud prvenstveno zapaža da predmetna apelacija pokreće isključivo pitanje donošenja odluke u razumnom roku. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je slično pravno pitanje razmatrao u predmetu broj AP-3478/08 (vidi odluku Ustavnog suda broj AP 3478/08 od 14. rujna 2010. godine, točka 10, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci je Ustavni sud je izrazio slijedeći stav: „Ustavni sud u vezi sa navodima apelacije smatra neophodnim prvenstveno naglasiti da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu članka 16. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke o meritumu spora što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant povuče tužbu i time izgubi mogućnost da dođe do konačne odluke o tužbenom zahtjevu bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog povlačenja tužbe neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti a to je konačna odluka o meritumu predmeta. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku o meritumu spora. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj članak dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije, pokretati i ustrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članku 76. pravila Ustavnog suda.“
10. Stoga, obzirom da je apelant povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari i da je tuženi pristao na povlačenje tužbe, Ustavni sud nalazi da je u međuvremenu došlo je do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je bespredmetno dalje razmatranje apelantovih navoda iz apelacije.
11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3). točka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U pogledu zahtjeva apelanta da mu Ustavni sud dosudi troškove nastale podnošenjem apelacije Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizilazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacije isključivo snose apelanti.
13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić