Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4326/11 („RH-Saloni“ d.o.o. Živinice)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4326/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine, u predmetu broj AP 4326/11, rješavajući apelacije „RH-Saloni“ d.o.o. Živinice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „RH-Saloni“ d.o.o.
Živinice podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 000175 11 Uvl od 10. oktobra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „RH-Saloni“ d.o.o. Živinice (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirzeta Bajrić, direktor i zakonski zastupnik, podnio je 3. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 000175 11 Uvl od 10. oktobra 2011. godine.
2. Kantonalni sud donio je rješenje broj 03 0 U 000175 11 Uvl od 10. oktobra 2011. godine kojim je odbačena tužba apelanta za ponavljanje postupka. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizilazi da je Kantonalni sud donio presudu broj 03 0 u 000175 11 u od 29. septembra 2008. godine, kojom je odbio tužbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo broj 07-15-1339/05 od 27. januara 2006. godine, u predmetu uplate dodatno utvrđenih obaveza po osnovu poreza na promet proizvoda i usluga i po osnovu zateznih kamata na javne prihode u preciziranim iznosima. Apelant je protiv navedene presude podnio tužbu za ponavljanje postupka.
3. Ispitujući tužbu Kantonalni sud je naveo da ista nije dozvoljena u skladu sa odredbama Zakona o upravnim sporovima. Naime, polazeći od zakonskog osnova tužbe, na koji se pozvao apelant, odredbe člana 47. stav 1. tačka 5. i člana 48. stav 2. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS), te da apelant svoj zahtjev za ponavljanje postupka temelji na presudi Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-07-000187 od 15. januara 2010. godine, kojom je Vrhovni sud uvažio zahtjev drugog tužioca ( d.o.o.“Baltic“ Tuzla) za vanredno preispitivanje druge presude Kantonalnog suda (broj Presude U-536/05, od 16. marta 2007. godine) u drugom upravnom sporu, Kantonalni sud je zaključio da nisu ispunjeni uslovi predviđeni članom 47. stav 1. tačka 5. ZUS-a. Kantonalni sud je citirao navedenu odredbu člana 47. stav 1. točka 5., kojom je propisano postupak okončan presudom ili rješenjem nadležnog suda ponovit će se na zahtjev stranke: 5) ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom postupku. Nadalje, Kantonalni sud se pozvao na član 51. st. 1. i 2. ZUS, kojim je propisano da će se tužba za ponavljanje odbaciti ukoliko stranka nije učinila bar vjerojatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje. Imajući u vidu da odredbe člana 47. stav 1. tačka 5. ZUS, te činjenicu da u konkretnom slučaju apelant tužbu za ponavljanje postupka temelji na sudskoj odluci donesenoj u sasvim drugom upravnom sporu, po tužbi drugog tužioca i povodom drugog osporenog upravnog akta, to je Kantonalni sud odlučio da tužbu apelanta odbaci.
4. Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zbranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelant je naveo da smatra da je osporena odluka Kantonalnog suda, odnosno njeno obrazloženje pristrasno i nepravedno i da se u istoj pravnoj stvari donose različite sudske odluke što pobijano rješenje čini pravno ništavim.
5. Zakon o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
4. Ponavljanje postupka Član 47.
Postupak okončan presudom ili rješenjem nadležnog suda ponovit će se na zahtjev stranke:
5.• ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu;
Zbog okolnosti iz tač. 1) i 5). stav 1. ovog člana ponavljanje će se dozvoliti samo ako stranka, bez svoje krivice, nije bila u stanju da te okolnosti iznese u ranijem postupku. Član 48.
Ponavljanje postupka može se tražiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja. Ako je stranka saznala za razlog ponavljanja prije nego što je postupak kod suda okončan, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u toku postupka, ponavljanje se može tražiti u roku od 30 dana od dana dostavljanja sudske odluke.
Član 51.
O tužbi za ponavljanje postupka sudija pojedinac odlučuje bez održavanja rasprave. Sud će odbaciti tužbu rješenjem ako utvrdi da je tužbu podnijelo neovlašteno lice ili da tužba nije blagovremena ili da stranka nije učinila bar vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva odnose na odluku koja je donijeta u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovoj tužbi za ponavljanje postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, u postupcima koji su okončani odlukama koje se osporavaju apelacijama. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po tužbi apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupaka, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. U vezi sa povredom člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud primjećuje da se radi o paušalnom navodu apelanta. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da član 13. Evropske konvencije propisuje obavezu državama članicama da obezbijede pravo na efektivan pravni lijek pred nacionalnim vlastima, svakome ko smatra da su mu povrijeđena prava priznata Evropskom konvencijom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanog Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju proizilazi da se navodi apelanta o kršenju ovog prava odnose na povredu prava na pravično suđenje. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava iz člana
13. Evropske konvencije, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava iz člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava), Ustavni sud ukazuje na to da navedeni član Evropske konvencije ne utemeljuje neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Budući da apelant ne nudi činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da je povreda ovog prava moguća, osim nezadovoljstva donijetom osporenom presudom u postupku u kojem se nisu utvrđivala apelantova građanska prava, kako je navedeno u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud nalazi da su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić