Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4709/11 (Brčko Distrikt BiH Kancelarija Gradonačelnika-Tržišni inspektorat,R. O. i drugi)

Odluka donesena 17. 09. 2014.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4709/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine u predmetu broj AP 4709/11, rješavajući apelacije Brčko Distrikt BiH Kancelarija Gradonačelnika i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Brčko Distrikt BiH Kancelarija Gradonačelnika protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH, broj 96 0 Pr 001041 11 Pžp, od 27. septembra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH, broj 96 0 Pr 001041 11 Pr 2, od 4. marta 2011.

godine;

Rifet Osmančević protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 011878 11 U, od 28. aprila 2014. godine;

Gumi Tehnik doo Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, podnio je 26. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci, broj 57 0 Ps 103113 14 Pž, od 19. maja 2014. godine;

R.R. protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj 95 0 Pr 024270 13 Pžp, od 22. aprila 2014. godine;

UNIS-TVORNICA VALJČANIH LEŽAJEVA UTL-doo

Vogošća protiv rješenja Kantonalnog sudua Sarajevu, broj 65 0 Rs 269872 13 Rsž, od 28. aprila 2014. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Rs 269872 12 Rs, od 28. juna 2013. godine;

Mladen Jotanović protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 11 0 U 007521 13 Uvp, od 7. maja 2014. godine;

zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 4709/11

1. Brčko Distrikt BiH Kancelarija Gradonačelnika-Tržišni inspektorat ( u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 8. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH, broj 96 0 Pr 001041 11 Pžp, od 27. septembra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH, broj 96 0 Pr 001041 11 Pr 2, od 4. marta 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenim drugostepenim rješenjem apelantova žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je protiv okrivljenih Pan Trade doo Brčko i S.L. obustavljen prekršajni postupak pokrenut na zahtjev apelanta.

AP 2931/14

2. Rifet Osmančević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 24. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 011878 11 U, od 28. aprila 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom tužba je odbijena i potvrđeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, Uprave za geodetsko imovinsko pravne poslove broj 25-23-5795/2010, od 31. januara 2011. godine kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelanta protiv zaključka Općinskog načelnika, broj 06-23-1700/09, od 29. maja 2009. godine kojim je odbačen prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Službe za urbanizam i stambene poslove Općine Novi Grad Sarajevo broj 06-23-1700/04, od 7. oktobra 2004. godine. AP 3004/14

3. Gumi Tehnik doo Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, podnio je 26. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci, broj 57 0 Ps 103113 14 Pž, od 19. maja 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba apelanta je odbijena i potvrđeno rješenje Okružnog privrednog suda u Banjaluci, broj 57 0 Ps 103113 13 Ps, od 13. januara 2014. godine kojim je odbijen apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

4. Apelant je 21. jula 2014. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud zabrani svako postupanje Privrednog suda u Banjaluci u predmetu broj 57 0 Ps 103113 13 Ps.

AP 3005/14

5. R.R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja podnio je 27. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj 95 0 Pr 024270 13 Pžp, od 22. aprila 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Trebinju, broj 95 0 Pr 024270 13 Pr 2, od 14. februara 2014. godine kojim je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen.

AP 3026/14

6. UNIS-TVORNICA VALJČANIH LEŽAJEVA UTL-doo Vogošća (u daljnjem tekstu:

apelant) kojeg zastupa Elvir Hanić, podnio je 1. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog sudua Sarajevu, broj 65 0 Rs 269872 13 Rsž, od 28. aprila 2014. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Rs 269872 12 Rs, od 28. juna 2013. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi isplate potraživanja iz radnog odnosa osporenim drugostepenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen kao neosnovan.

AP 3058/14

7. Mladen Jotanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora podnio je 4. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 11 0 U 007521 13 Uvp, od 7. maja 2014. godine kojom je odbijen zahtjev apelanta za vandredno preispitivanje presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 U 007521 11 U, od 25. januara 2013. godine. U konkretnom slučaju pomenutom presudom Okružnog suda odbijena je tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva uprave i lokalne samouprave Odbora za žalbe jedinice lokalne samouprave Banjaluka broj 10.5-050-365/11, od 31. maja 2011. godine kojim je odbijena apelantova žalba protiv zaključka Načelnika opštine Prnjavor broj 01/1-126- 10/88, od 1. februara 2011. godine kojim je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbačen.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4709/11. Apelacioni navodi

9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi u predmetu AP 4709/11 odnose na odluke sudova kojim je obustavljen prekršajni postupak protiv trećih lica, pokrenut na zahtjev apelanta kao nosioca javne vlasti. S tim u vezi postavlja se pitanje primjenjivosti garancija prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na predmetni postupak. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud prvenstveno podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 19/04, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, kao i apelacione navode u konkretnom slučaju, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, da je pojam „krivične optužbe“ u smislu prava na pravično suđenje autonoman, te da se pod određenim uslovima, prekršajni postupak može smatrati krivičnim postupkom, u smislu prava na pravično suđenje. Imajući u vidu navedeno, kao i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud podsjeća na vlastitu praksu po kojoj je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom ukoliko se apelant žali na odluke sudova kojima je odlučeno o apelantovim optužbama protiv trećih lica (Odluka o dopustivosti broj AP-560/04 od 28. juna 2005. godine, stav 14 dostupna na www.ustavnisud.ba. Ustavni sud smatra da je navedena praksa primjenjiva i u konkretnom slučaju.

12. Ustavni sud dalje zapaža da se navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti u pojedinim apelacijama pozvali odnose na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno da li se odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata u postupcima koji su okončani odlukama koje se osporavaju apelacijama. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, i odluke Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

13. Ustavni sud takođe, zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinim apelacijama odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlog za povrat u pređašnje stanje. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik BiH», broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).

14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za vođenje krivičnog/prekršajnog postupka protiv trećih lica, da se dozvoli ponavljanje postupaka, odnosno povrat u prijašnje stanje. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. S obzirom na odluku o dopstivosti u predmetu AP 3004/14 Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4709/11 (Brčko Distrikt BiH Kancelarija… | Sudska praksa | Aktio