Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4983/11 (R. G.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4983/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine u predmetu broj AP 4983/11, rješavajući apelaciju Radivoja Gavrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radivoja Gavrića zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku, u postupku broj 05/348-40 pred Opštinom Ugljevik i postupku koji je okončan presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 002912 12 U, od 20. marta 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Radivoje Gavrić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Ugljevika, podnio je 27. decembra 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka u predmetu po njegovom zahtjevu za izlazak inspektora na lice mjesta, koji je zaveden pred Oštinom Ugljevik pod brojem 05-348-40, a u kojem je „posljednja donijeta odluka“ (u momentu podnošenja apelacije) bila presuda Okružnog suda u Bijeljini ( u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 002181 11 U od 27. maja 2011. godine.
2. Nakon dostavljanje relevantne dokumentacije, Ustavni sud je činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu sumirao na sljedeći način.
3. Apelant je Opštini Ugljevik, Inspektoru za puteve, podnio 27. septembra 2005. godine zahtjev za izlazak na teren i vršenje uviđaja na licu mjesta, koji je zaveden pod brojem 05/348-40. U zahtjevu apelant je navodio da mu je komšija ( Luka Golubović) u decembru 2000. godine zatrpao kanal i spriječio normalan tok vode, te je predlagao da inspektor izađe na lice mjesta utvrdi pravo činjenično stanje i preduzme potrebne mjere. Opština Ugljevik dostavila je apelantu odgovor na zahtjev za izlazak na teren 7. aprila 2006. godine, u kojem je navela da je u skladu sa Zakonom o inspekcijama u Republici Srpskoj nadležnost prenijeta na inspekcije u oblasti saobraćaja i veza.
4. Apelant je podnio zahtjev Opštini Ugljevik, Inspektoru za puteve i saobraćaj 29. maja 2006. godine, koji je zaveden pod brojem 05/348-17. Apelant je u zahtjevu ponovio navode iz zahtjeva od 27. septembra 2005. godine ( tačka 3. gore odluke).
5. Apelant je podnio podnesak-žalbu 2. novembra 2006. godine Republičkoj upravi za inspekcijske polove, iznoseći navode o ugroženosti površinskim vodana parcele čiji je vlasnik, kao i parcela drugih vlasnika sa desne strane puta (napuštena trasa regionalnog puta) zbog zatvaranja odvodnog putnog jarka sa lijeve padinske strane puta od strane Luke Golubovića. Republička uprava za inspekcijske poslove, sektor inspekcije saobraćaja i veza-Odjeljenje Banja Luka izvršila je inspekcijski pregled 1. decembra 2006. godine, u prisustvu saobraćajnog inspektora i referenta opšte uprave Opštine Ugljevik, te je Odjeljenju za privrednu i društvenu djelatnost Opštine Ugljevik naloženo preduzimanje neophodnih radnji.
1. Odjeljenje za prostorno uređenje i stambene komunalne poslove, Komunalna policija (u daljnjem tekstu: Komunalna policija) rješavajući po zahtjevu apelanta donijela je zaključak broj 02/3-371-15710, od 20. aprila 2010. godine, kojim je zahtjev apelanta odbacila kao neosnovan. U obrazloženju zaključka je navedeno da je apelant podnio zahtjev da Komunalna policija izađe na lice mjesta i konstatuje da mu je od strane komšije nabacano granje na put koji koristi. Izlaskom na lice mjesta Komunalna policija je konstatovala da na predmetnom putu nisu riješeni imovinsko pravni odnosi između apelanta i Luke Golubovića, kao i da ne postoje fizičke prepreke na putu, odnosno granja i da je put prohodan, što je konstatovano zapisnikom broj 02/3-371-18/10. Protiv zaključka Komunalne komisije apelant je izjavio žalbu, o kojoj je odlučio Načelnik Opštine Ugljevik rješenjem broj 02-371-26/10 od 11. aprila 2011. godine, a kojim je žalbu apelanta odbio i zaključak Komunalne policije poništio.
6. Protiv zaključka Načelnika Opštine apelant je izjavio tužbu, o kojoj je riješio Okružni sud presudom broj 12 0 U 002181 11 U od 27. maja 2011. godine, na način da je tužbu uvažio i osporeni akt poništio.
7. Postupajući po odluci Okružnog suda i datim uputama Načelnik Opštine je donio rješenje 02- 371-26/1, od 25. januara 2012. godine kojim je poništio zaključak Komunalne policije broj 02/3- 371-15/10, od 20. aprila 2010. godine i odbio zahtjev apelanta kao neosnovan.
8. Rješavajući po tužbi apelanta protiv rješenja Načelnika Opštine Okružni sud je donio presudu broj 12 0 U 002912 12 U od 20. marta 2012. godine, kojom je tužbu apelanta odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je pravilna odluka drugostepenog organa (Načelnika Opštine) jer je iz zahtjeva apelanta vidljivo da traži da se donese akt kojim bi se naložilo Luki Golubovići da ukloni granje i ostale predmete koje je izbacio na javni put u Trnovcu. Dakle, radi se o zahtjevu koji je dužan da rješava nadležni inspektor za puteve jer je održavanje i kontrola stanja javnih puteva u nadležnosti inspektora za puteve, a ne Komunalne policije pa je pravilno rješenje kojim je poništen zaključak Komunalne policije i odbijen zahtjev jer se ne radi o stvari iz nadležnosti Komunalne policije i Načelnika Opštine.
9. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa pravom na pravično suđenje zbog ne odlučivanja po njegovim zahtjevima iz 2005. i 2006. godine. Nadalje, apelant je u apelaciji naveo da je posljednja odluka po njegovim zahtjevima (u vrijeme podnošenja apelacije) presuda Okružnog suda od 27. maja 2010. godine, ali kojom nije meritorno riješena stvar, tako da od poništenja zahtjeva postupak već traje šest godina. Apelant je tražio da sud naredi Opštini Ugljevik da donese odluku po njegovim zahtjevima iz 2005. godine i 2006. godine, te da mu se zbog kršenja prava na pravično suđenje isplati iznos od 300,00 KM za svaku godinu.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva odnose na postupak radi izlaska nadležnog inspektora na teren i na odluku Okružnog suda. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud primjećuje da se apelant žalio na dužinu postupka u vezi sa njegovim zahtjevima za izlazak inspektora na lice mjesta, koje je podnio 2005. godine. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je nakon podnijetih zahtjeva Republički inspektor izašao na lice mjesta te je konstatovao stanje stvari na terenu i naložio opštini da poduzme odgovarajuće mjere. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva odnose na postupak po zahtjevu apelanta, u kojem nije donijeta odluka koja se tiče apelantovih „građanskih prava“, već je naloženo određeno postupanje nadležnoj opštinskoj službi. Osim toga, sudski postupak u kojem je donijeta konačna odluka Okružnog suda broj 12 0 U 002912 12 U od 20. marta 2012. godine, utvrdila je neosnovanost zahtjeva apelanta zbog nenadležnosti Komunalne policije za postupanje po zahtjevu, nije meritorno riješila stvar, dakle ni navedena odluka nije odluka koja se tiče građanskih prava apelanta. Kako je po zahtjevu apelanta republički inspektor postupio u okviru svojih javno-pravnih ovlaštenja, ali konkretni izlazak na lice mjesta inspektora po zahtjevima apelanta nije rezultirao odlukama o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti odluka Okružnog suda ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić