Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1126/12 (F. O.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Protek roka
- Nenadležnost za odlučivanje
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o parničnom postupku · čl. 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1126/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1126/12, rješavajući apelaciju Ferida Omanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačke a), c) i m), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Ferida Omanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Bugojnu pod brojem 46 0 I 019377 10 I.
Nalaže se Općinskom sudu u Bugojnu da, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 46 0 I 019377 10 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Bugojnu da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ferida Omanovića podnesena protiv Obavijesti Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj KTA-276/09 od 22. januara 2013. godine i Rješenja Kantonalnog tužilaštva Travnik broj T06 0 KT 0000671 09 od 11.
januara 2013. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ferida Omanovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 Rs 018302 10 Rev od 31. maja 2012. godine i Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 Rs 018302 10 Rev od 8. marta 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ferida Omanovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 006289 12 Gž3 od 14. juna 2012. godine, Rješenja Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 006289 10 P 2 od 13. marta 2012. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 006289 10 Gž2 od 10. marta 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ferid Omanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna podnio je 26. marta i 21. maja 2012. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Obavijesti Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj KTA-276/09 od 22. januara 2013. godine i Rješenja Kantonalnog tužilaštva Travnik broj T06 0 KT 0000671 09 od 11. januara 2013. godine, te protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 46 0 Rs 018302 10 Rev od 8. marta 2011. godine, Rješenja Vrhovnog suda broj 46 0 Rs 018302 10 Rev od 31. maja 2012. godine, Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 006289 10 Gž2 od 10. marta 2011. godine, Rješenja Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 P 006289 10 P 2 od 13. marta 2012. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 46 0 P 006289 12 Gž3 od 14. juna 2012. godine. Osim toga, apelant je podnio apelaciju i zbog dužine trajanja izvršnog postupka u Općinskom sudu u predmetu broj 46 0 I 019377 10 I. Apelant je dopunio apelaciju podnescima od 27. juna, 23. augusta, 17. oktobra i 2. novembra 2012. godine, 30. januara, 8. aprila i 9. septembra 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. S obzirom na to da se apelacije registrirane pod br. AP 1126/12 i AP 1883/12 tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojim će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1126/12.
3. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 16. juna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. jula 2014. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
A)Postupak u predmetu broj T06 0 KT 0000671 09
6. Iz stanja spisa proizlazi da je Kantonalno tužilaštvo Travnik donijelo Rješenje broj T06 0 KT 0000671 09 od 11. januara 2013. godine, koje je potvrđeno Rješenjem broj T06 0 KT 0000671 09 od 25. januara 2013. godine, kojim je odbijen apelantov zahtjev da mu se dostavi nalaz i mišljenje vještaka Mate Anića, u predmetu broj T06 0 KT 0000671 09 (istrage protiv Esada Šljive i drugih), zbog toga što bi priopćavanje informacija izazvalo značajne štete pri sprečavanju i otkrivanju kriminala, te zbog zaštite javne sigurnosti, kao i zbog toga što apelant, u skladu sa važećim Zakonom o krivičnom postupku, nije stranka, odnosno osumnjičeni ili branilac u navedenom predmetu i nema pravo da razmatra spis i dokaze u fazi istrage.
7. Federalno tužilaštvo Federacije Bosne i Hercegovine je aktom broj KTA-276/09 od 22. januara 2013. godine obavijestilo apelanta da će se nakon provođenja dopunskog finansijskog vještačenja donijeti tužilačka odluka. Osim toga, Federalno tužilaštvo je obavijestilo apelanta da će se provedenim istražnim radnjama raspraviti i sva pitanja na koja je apelant kao oštećeni ukazao. B)Postupak u predmetu broj 046-0-P-06-000442
8. Presudom Općinskog suda broj 046-0-P-06-000442 od 3. oktobra 2007. godine (stavom I izreke) obavezana je PPUD „Imra“ d.o.o. Kopčić, Bugojno (u daljnjem tekstu: tužena), da apelantu u Federalnom zavodu PIO/MIO Mostar, Kantonalna administrativna služba Travnik, uplati na ime doprinosa po osnovu penzijskog osiguranja za period od 30. septembra 2003. godine do 30. aprila 2006. godine ukupan iznos od 3.302,00 KM. Istom presudom, stavom II izreke, odbijen je kao neosnovan višak tužbenog zahtjeva koji se odnosio na naknadu neisplaćenih plaća, toplog obroka i regresa, dok je stavom III izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
9. Rješenjem Općinskog suda broj 046-0-P-06-000442 od 26. septembra 2007. godine apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbačen je kao nedopušten.
10. Presudom Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000850 od 6. marta 2008. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda Općinskog suda od 3. oktobra 2007. godine kao i prvostepeno rješenje Općinskog suda od 26. septembra 2007. godine.
11. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-000848 od 7. jula 2009. godine usvojena je apelantova revizija i drugostepena presuda ukinuta u dijelu kojim je prvostepena presuda potvrđena u st. drugom i trećem izreke i u tom dijelu predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
12. Postupajući u ponovnom postupku, Kantonalni sud je donio Presudu broj 06 0 P 002037 09 Gž od 29. aprila 2010. godine, kojom je apelantovu žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u st. drugom i trećem izreke na način što je obavezao tuženu da apelantu na ime naknade za topli obrok za period od 1. oktobra 2003. godine do 30. aprila 2006. godine isplati mjesečne novčane iznose, bliže navedene u izreci presude, sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 376,00 KM. Istom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je apelant tražio da mu tužena na ime neisplaćenih plaća za period od 1. oktobra 2003. godine od 30. aprila 2006. godine isplati ukupan iznos od 15.653,72 KM sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te da mu na ime naknade za regres za 2003. godinu isplati iznos od 368,74 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
13. Presudom Vrhovnog suda broj 46 0 Rs 018302 10 Rev od 8. marta 2011. godine odbijena je apelantova revizija kao neosnovana, a dopuna revizije je odbačena kao neblagovremena.
14. Rješenjem Vrhovnog suda broj 46 0 Rs 018302 10 Rev od 31. maja 2012. godine apelantov prigovor i žalba izjavljeni protiv presude Vrhovnog suda od 8. marta 2011. godine odbačeni su kao nedopušteni.
C)Postupak u predmetu broj 46 0 P 006289 08 P
15. Apelant je 4. septembra 2008. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tužene (PPUD „Imra“ d.o.o. Kopčić, Bugojno) radi isplate plaća, uplate doprinosa za PIO/MIO i isplate otpremnine radi odlaska u mirovinu, v. sp. 12.280,00 KM.
16. Presudom Općinskog suda broj 46 0 P 006289 08 P od 8. septembra 2009. godine obavezana je tužena da apelantu isplati na ime neisplaćenih plaća za maj i juni 2006. godine iznos od 652,42 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 4. septembra 2008. godine pa do isplate, na ime doprinosa Federalnom zavodu PIO/MIO Mostar – Kantonalnoj administrativnoj službi Travnik, u vremenu od 1. maja 2006. godine do 30. juna 2006. godine ukupan iznos od 230,24 KM. Višak apelantovog tužbenog zahtjeva je odbijen. Istom presudom je naloženo apelantu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.507,40 KM.
17. Rješenjem Kantonalnog suda broj 46 0 P 006289 09 Gž od 11. marta 2010. godine ukinuta je presuda Općinskog suda od 8. septembra 2009. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
18. U ponovljenom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 46 0 P 006289 10 P2 od 14. septembra 2010. godine, kojom je poništeno rješenje tužene o prestanku radnog odnosa apelantu od 21. marta 2006. godine, rješenje koje je apelant primio na glavnoj raspravi od 20. augusta 2009. godine. Istom presudom je utvrđeno da je apelantu prestao radni odnos kod tužene 27. juna 2007. godine ostvarivanjem prava na invalidsku penziju u Federalnom zavodu za PIO, te je obavezana tužena da apelantu ispravi datum prestanka radnog odnosa u njegovoj radnoj knjižici i javnim evidencijama na 27. juni 2007. godine. Konačno, presudom je utvrđeno da je tužena kao poslodavac propustila apelantu isplatiti naknade plaće i doprinosa za PIO/MIO za periode i iznose pobliže navedene u izreci presude. Također, obavezana je tužena da apelantu isplati otpremninu zbog odlaska u penziju u iznosu od 1.952,46 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 4. septembra 2008. godine do isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.699,44 KM.
19. Presudom Kantonalnog suda broj 46 0 P 006289 10 Gž2 od 10. marta 2011. godine uvažena je žalba tužene, presuda Općinskog suda od 14. septembra 2010. godine preinačena na način da je apelantova tužba odbačena kao neblagovremena u odnosu na tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi rješenje tužene o prestanku ranog odnosa apelantu od 21. marta 2006. godine. Presudom je utvrđeno da je apelantu prestao radni odnos kod tužene 27. juna 2007. godine ostvarivanjem prava na invalidsku penziju u Federalnom zavodu za PIO. Istom presudom je obavezana tužena da ispravi datum prestanka radnog odnosa u apelantovoj radnoj knjižici i javnim evidencijama na 27. juni 2007. godine, a odbijen zahtjev tužene u odnosu na apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio isplatu naknada plaća i doprinosa za PIO/MIO kako je navedeno u izreci presude.
20. Rješenjem Općinskog suda broj 46 0 P 006289 10 P 2 od 13. marta 2012. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 46 0 P 006289 12 Gž3 od 14. juna 2012. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda od 10. marta 2011. godine.
D)Postupak u predmetu broj 46 0 I 019377 10 I
21. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv tužene, odnosno izvršenika PPUD „Imra“ d.o.o. Kopčić, Bugojno (u daljnjem tekstu: izvršenik), i to na osnovu Presude Kantonalnog suda broj 06 0 P 002037 09 Gž od 29. aprila 2010. godine.
22. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 46 0 I 019377 10 I od 1. oktobra 2010. godine, kojim je određeno da će se izvršenje provesti pljenidbom izvršenikovih novčanih sredstava u UniCredit Bank d.d., Union Bank d.d. i Intesa SanPaolo Bank BiH d.d. i prijenosom sredstava na apelantov račun.
23. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud proizlazi da je pravomoćno rješenje o izvršenju dostavljeno UniCredit Bank d.d. Mostar 28. oktobra 2010. godine, uz napomenu da rješenje proslijedi i drugim bankama iz rješenja, ukoliko ne bude sredstava u toj banci.
24. Iz odgovora na apelaciju također proizlazi da je Općinski sud 20. maja 2011. godine dobio obavijest od UniCredit Bank d.d. da na izvršenikovom računu nema sredstava i da je rješenje svrstano u red čekanja prema zakonskim prioritetima. Osim toga, podnescima od 27. maja i 17. juna 2011. godine Union Bank d.d. Sarajevo i Intesa SanPaolo Bank d.d. su obavijestile sud da na izvršenikovom računu nema sredstava, a o čemu je obaviješten i apelant dopisima suda od 30. juna i 7. jula 2011. godine.
25. Iz predočenih dokumenata proizlazi da izvršni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
26. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelant je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
27. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju izvršnog postupka, kako je i navedeno u činjeničnom dijelu odluke, istaknuvši da su u cijelosti neosnovani apelantovi navodi, prije svega o nepostupanju suda u skladu sa rješenjem o izvršenju, a zatim i o neobavještavanju stranke o provođenju izvršenja.
V.Relevantni propisi
28. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. A)Dopustivost u odnosu na postupak u predmetu broj T06 0 KT 0000671 09
31. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
(…)
32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji u dijelu koji je izjavljen protiv Rješenja Kantonalnog tužilaštva Travnik broj T06 0 KT 0000671 09 od 11. januara 2013. godine i Obavijesti Federalnog tužilaštva broj KTA-276/09 od 22. januara 2013. godine jer navedeno rješenje, odnosno obavijest nemaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, odnosno nemaju svojstvo odluke u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
33. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
B)Dopustivost u odnosu na postupak u predmetu broj 046-0-P-06-000442
34. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(…)
35. S obzirom na to da je apelantu 21. marta 2011. godine uručena Presuda Vrhovnog suda broj 46 0 Rs 018302 10 Rev od 8. marta 2011. godine, a apelacija broj AP 1883/12 je Ustavnom sudu podnesena 21. maja 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije, koji je predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je u odnosu na ovu presudu apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
C)Dopustivost u odnosu na postupak u predmetu broj 46 0 P 006289 08 P
36. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. st. (1) i (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;
(…)
37. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije poštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
38. Ustavni sud zaključuje da apelant u parničnom postupku pokrenutom radi isplate plaća, uplate doprinosa za PIO/MIO i isplate otpremnine usljed odlaska u penziju, u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), nije u propisanom roku izjavio reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 46 0 P 006289 10 Gž2 od 10. marta 2011. godine. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koju bi mogao ispitivati Ustavni sud. Prema tome, budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
39. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
D)Dopustivost u odnosu na postupak u predmetu broj 46 0 I 019377 10 I
40. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
41. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne Presude Kantonalnog suda broj 06 0 P 002037 09 Gž od 29. aprila 2010. godine, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
42. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
43. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
44. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
45. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
46. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
a)Period koji se uzima u obzir
47. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio prijedlog za izvršenje na osnovu presude Kantonalnog suda od 29. aprila 2010. godine, te da je Općinski sud donio rješenje o izvršenju 1. oktobra 2010. godine (iz stanja spisa nije vidljivo kada je podnesen prijedlog za izvršenje), ali da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od tri godine i 10 mjeseci.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
48. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne Presude Kantonalnog suda broj 06 0 P 002037 09 Gž od 29. aprila 2010. godine. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (pljenidba izvršenikovih novčanih sredstava na računima poslovnih banaka i prijenos tih sredstava na apelantov račun), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati posebno složenim.
49. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud ni nakon tri godine i 10 mjeseci nije okončao postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na to da su u cijelosti neosnovni apelantovi navodi, prije svega o nepostupanju suda u skladu sa rješenjem o izvršenju, a zatim i o neobavještavanju stranke o provođenju izvršenja. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu sa članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da nije donesena odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe.
50. Dakle, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, a posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne naravi, Ustavni sud zaključuje da je zbog dužine izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
51. U smislu člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
52. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Općinskom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u konkretnom predmetu u smislu relevantnih odredaba ZIP-a. Ostali navodi
53. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.
VIII.Zaključak
54. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude trajao duže od tri godine i 10 mjeseci, iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu.
55. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačke a), c) i m), člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
56. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić