Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1736/11 (S. K.)

Odluka donesena 17. 09. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1736/11

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 09. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1736/11, rješavajući apelaciju Selima Kajtezovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Selima Kajtezovića.

Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 002942 04 P od 2. decembra 2011. godine.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Selimu Kajtezoviću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Selim Kajtezović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 14. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u „razumnom roku“ u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski) broj P 146/99 – novi broj 23 0 P 002646 99 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, od Općinskog suda zatraženo je 12. jula 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju, odnosno spis na uvid.

3. Odgovor na apelaciju je dostavljen 19. jula 2013. godine, a spis nije dostavljen.

4. Odgovor na apelaciju dostavljen je apelantovom zastupniku 7. marta 2014. godine. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 19. aprila 1999. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv DD „Camelija-osiguranje“ Bihać (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete. Predmet je zaveden pod brojem P- 146/99.

7. Apelant je 29. januara 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Unsko-sanskog kantona, MUP-a Unsko-sanskog kantona, radi naknade štete. Predmet je zaveden pod brojem P- 44/02. Općinski sud je u ovom predmetu zakazao i održao pripremno ročište 11. juna 2002. godine na kojem je sud donio rješenje o spajanju predmeta P-146/99 i P-44/02, te je određeno da će se voditi jedinstven postupak pod brojem P-146/99. Novo ročište je zakazano za 7. januar 2003. godine kada je sud, u skladu sa odredbom člana 197. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: prethodni ZPP), donio Rješenje broj P 146/99 kojim je postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekinut zaključno sa 7. januarom 2003. godine, te da će se nastaviti nakon pravosnažnog okončanja krivičnog postupka u predmetu broj K 36/02 koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelant pokrenuo postupak radi naknade štete iz događaja povodom kojega su Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj K-36/02 od 22. novembra 2002. godine proglašeni krivim osobe za koje postoji osnovana sumnja da su počinili krivično djelo koje im je stavljeno na teret, pa budući da navedena presuda nije pravosnažna, te da je sud u postupku za naknadu štete vezan za odluku Kantonalnog suda u predmetu broj K-36/02, Općinski sud je primjenom odredbe člana 197. stav 2. ZPP postupak prekinuo do pravosnažnog okončanja krivičnog postupka.

8. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 7. januara 2003. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj GŽ-83/03 od 27. augusta 2003. godine, kojim je apelantovu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.

9. Apelant je 11. februara 2004. godine podnio prijedlog za nastavak postupka prekinutog rješenjem od 7. januara 2003. godine jer je 16. jula 2003. godine pred Kantonalnim sudom pravosnažno okončan krivični postupak u predmetu broj K 36/02.

10. Apelant je 24. maja 2005. godine i 4. aprila 2011. godine podnio Općinskom sudu urgencije radi uzimanja predmeta u rad i njegovog rješavanja.

11. Općinski sud je dopisom od 4. aprila 2011. godine obavijestio apelanta da je spis svrstan u plan rješavanja starih predmeta i da će biti uzet u rad do kraja 2011. godine.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak okončan Presudom Općinskog suda broj 23 0 P 002942 04 P od 2. decembra 2011. godine, koja je postala pravosnažna 6. decembra 2012. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant vidi u činjenici da Općinski sud nije uzimao predmet u rad ni nakon pravosnažnog okončanja krivičnog postupka u predmetu broj K 146/99 iako je više puta, bezuspješno, urgirao da se i predmetni postupak okonča. Predložio je da se apelacija usvoji, da se utvrdi kršenje njegovog prava na suđenje u „razumnom roku“ i Općinskom sudu naloži da bez odlaganja okonča predmetni postupak. Osim toga, apelant je zbog dužine trajanja postupka zatražio i naknadu na ime nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je razlog za nepostupanje u predmetnom postupku velik broj neriješenih predmeta, te nedovoljan broj sudija, jer se sud popunio potrebnim brojem sudija tek 2011. godine.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

16. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. Apelant ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u „razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu Općinskog suda, u kojem u trenutku podnošenja apelacije još uvijek nije bila donesena odluka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na član 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije nije bila donesena odluku o apelantovoj tužbi, te smatra da je apelacija, iako je u međuvremenu Općinski sud donio presudu povodom apelantove tužbe, u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, bila dopuštena već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje u „razumnom roku“

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

24. Apelant apelacijom traži da se naloži Općinskom sudu da donese odluku povodom podnesene tužbe. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud, u međuvremenu, donio presudu koja je postala pravosnažna i kojom je postupak okončan. Stoga će Ustavni sud ispitati dužinu postupka na osnovu raspoloživih dokaza od momenta podnošenja tužbe (19. april 1999. godine) do donošenja prvostepene presude (2. decembar 2011. godine). Dakle, radi se o periodu od 12 godina i sedam mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

26. Analizirajući tok parničnog postupka na osnovu apelantovih navoda i predočenih dokumenata, Ustavni sud zapaža da Općinski sud, nakon podnošenja tužbe 19. aprila 1999. godine u predmetu P-146/99, nije preduzeo niti jednu procesnu radnju sve do 11. juna 2002. godine kada je Općinski sud u predmetu P 44/02 donio rješenje o spajanju predmeta P-146/99 i P 44/02 te vođenju jedinstvenog postupka pod brojem P 146/99. Nakon toga, Općinski sud je održao ročište 7. januara 2003. godine na kojem je primjenom odredbe člana 197. stav 2. ZPP donio rješenje kojim je postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekinut do pravosnažnog okončanja krivičnog postupka u predmetu Kantonalnog suda broj K 36/02. Nakon što je apelant, postupajući u skladu sa odredbom člana 381. stav 3. novog ZPP, koji se, prema odredbama član 454. tog zakona primjenjuje na konkretan slučaj, 11. februara 2004. godine sudu podnio prijedlog za nastavak postupka, Općinski sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju do 2010. godine, što je potpuno neprihvatljivo imajući u vidu da je apelant podnosio sudu i urgencije za uzimanje u rad predmetnog spisa (24. maj 2005. godine i 4. april 2011. godine). Naime, prema odredbi člana 381. stav 3. ZPP, do nastavka prekinutog postupka može doći na prijedlog stranke u postupku čim prestanu razlozi za prekid. Ustavni sud zapaža da se trajanje postupka može u pretežnom dijelu staviti na teret Općinskom sudu jer razlozi koje je Općinski sud naveo, a tiču se velikog broja predmeta i malog broja redovnih sudija, ne mogu biti relevantno opravdanje za potpunu pasivnost navedenog suda od 11. februara 2004. godine do 2010. godine. U vezi s tim, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23). Dakle, imajući u vidu navedeno, a posebno potpunu pasivnost Općinskog suda od 11. februara 2004. godine do 2010. godine, Ustavni sud smatra da je period od 12 godina i sedam mjeseci, koliko je prvostepeni postupak trajao, neprihvatljivo dug.

27. S druge strane, proizlazi da je apelant svojim podnescima tražio zakazivanje ročišta, nakon što pravosnažno okonča krivični postupak u predmetu K 36/02, dakle da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka. Budući da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio nikakvo obrazloženje kako bi opravdao neaktivnost u postupku, za Ustavni sud je to sasvim dovoljno da zaključi da dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Na osnovu izloženog, posmatrajući postupak u cjelini i vodeći računa o ispitanim kriterijima, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka od pet godina i pet mjeseci ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

29. Ustavni sud zapaža da je apelant zbog dužine trajanja postupka tražio isplatu naknade nematerijalne štete. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

31. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji je po zakonu hitan, te imajući u vidu da je na samo jednoj instanci pred prvostepenim sudom postupak trajao 12 godina i sedam mjeseci, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u „razumnom roku“, po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti ukupan iznos od 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije kada je predmetni postupak, koji je okončan prvostepenom presudom, ukupno trajao preko 12 godina i kada Općinski sud nije dao racionalno opravdanje za svoju potpunu pasivnost u periodu od osam godina.

33. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1736/11 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio