Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4587/11 (O. M.)

Odluka donesena 17. 09. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Smetanje posjeda
  • Građanski postupak
  • Naknada
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4587/11

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 09. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4587/11, rješavajući apelaciju Ostoje Mandića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2 i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ostoje Mandića.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj P 823/99 (P-949/04), koji je okončan donošenjem Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000814 12 Rev od 18. januara 2012. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da Ostoji Mandiću u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 3.600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ostoja Mandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 30. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P 823/99, koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 6. maja i 24. juna 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju. Takođe, od Osnovnog suda je 24. juna 2014. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju i kopiju spisa na uvid.

3. Vrhovni sud i Okružni sud su dostavili odgovore na apelaciju 20. maja i 4. jula 2014. godine, a Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju i kopiju spisa 9. jula 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 16. marta 1999. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog Dragana Sjenice (u daljnjem tekstu: tuženi) radi smetanja posjeda sa prijedlogom za određivanje privremene mjere.

6. Osnovni sud je 27. marta 2003. godine donio Rješenje broj P-823/99 kojim je utvrdio da je tuženi učinio smetanje posjeda mirnog i faktičkog korišćenja zemljišta pobliže opisanog u rješenju, na način detaljno opisan u izreci rješenja, i naložio mu da odmah a najkasnije u roku od 15 dana uspostavi pređašnje stanje i da se ubuduće kloni smetanja posjeda na zemljištu koje pripada apelantu. Istim rješenjem Osnovni sud je odbio apelantov zahtjev za određivanje privremene mjere.

7. Odlučujući o žalbi tuženog, Okružni sud je donio Rješenje broj Gž- 1219/03 od 12. jula 2004. godine kojim je uvažio žalbu i osporeno rješenje ukinuo, te predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku Osnovni sud je 25. maja 2005. godine donio Rješenje broj P- 949/04 kojim je (stav 1) odbacio apelantovu tužbu kao neblagovremenu, te (stav 2) odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan a kako je to navedeno u predmetnom rješenju i obavezao apelanta da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka.

9. Na navedeno rješenje apelant je uložio žalbu a Osnovni sud je, odlučujući o žalbi, donio Rješenje broj P-949/04 od 3. avgusta 2005. godine kojim je žalbu odbacio kao neblagovremenu.

10. Okružni sud je Rješenjem broj Gž-1238/05 od 11. novembra 2005. godine apelantovu žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda broj P-949/04 od 3. avgusta 2005. godine odbio i ožalbeno rješenje potvrdio.

11. Apelant (lično) i apelantov punomoćnik su putem Osnovnog suda 19. i 21. decembra 2005. godine izjavili reviziju protiv Rješenja Okružnog suda broj Gž-1238/05 od 11. novembra 2005. godine koje su potom dostavljene Okružnom sudu.

12. Okružni sud je 24. oktobra 2011. godine Osnovnom sudu dostavio akt broj Gž-1238/05 u kojem je navedeno da je „21. oktobra 2011. godine u sud pristupio apelant radi dobijanja informacija u uloženoj reviziji“. Dalje je navedeno da je uvidom u spis utvrđeno da se u njemu nalaze revizije apelanta i njegovog punomoćnika. Budući da prvostepeni spis sa revizijama nije nikada dostavljen Vrhovnom sudu na odlučivanje, Okružni sud je u prilogu dopisa Osnovnom sudu dostavio obje revizije radi daljnjeg postupanja.

13. Nakon prijema dopisa od Okružnog suda, Osnovni sud je revizije dostavio tuženom na odgovor, te je 27. decembra 2011. godine dostavio spis Vrhovnom sudu na odlučivanje po reviziji.

14. Vrhovni sud je 18. januara 2012. godine donio Rješenje broj 118 0 P 000 814 12 Rev kojim se revizija odbacuje. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je ukazao na član 426 stav 4 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojim je propisano da protiv rješenja donijetih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dozvoljena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi po njegovoj tužbi od 1999. godine a koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio na odlučivanju pred Vrhovnim sudom, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant naročito ističe da je od podnošenja tužbe u ovom predmetu prošlo 12 godina a od podnošenja revizije šest godina. Takođe, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete «zbog nedonošenja odluke u razumnom roku» u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju, Osnovni sud je ponovio istorijat postupka, ali se nije posebno izjašnjavao na apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje.

17. Okružni sud je istakao da je apelacija neosnovana, jer je taj sud nakon prijema spisa, 22. avgusta 2005. godine, donio odluku 11. novembra 2005. godine. Istakao je da su apelantovi navodi neosnovani.

18. Vrhovni sud je u svom odgovoru istakao da je predmetni spis primio na odlučivanje 12. januara 2012. godine, a da je odluku donio 18. januara 2012. godine, te da je stoga apelacija neosnovana.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 38/80, 69/8258/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94), relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

20. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 424.

Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakog pojedinog slučaja. Pri tome, sud može odrediti i rokove kraće od onih predviđenih odredbama ovog zakona o redovnom postupku.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. Dalje, prema članu 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, iako u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak nije bio okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum

24. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

25. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom […] Relevantni principi

27. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 16. marta 1999. godine pokrenuo predmetni parnični postupak koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda broj 118 0 P 000 814 12 Rev od 18. januara 2012. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao nešto kraće od 13 godina. Pri tome Ustavni sud zapaža da apelant naročito osporava da postupak po njegovoj reviziji traje duže od šest godina. Analiza razumnosti trajanja postupka

29. U konkretnom slučaju predmetni postupak se tiče smetanja posjeda, te Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom postupku. Ustavni sud naročito ukazuje da se radi o postupku u kojem je, u skladu sa relevantnim odredbama ZPP (član 424), propisano hitno postupanje.

30. U vezi s ponašanjem redovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u predmetnoj pravnoj stvari, nakon ponovnog postupka, donio odluku 25. maja 2005. godine, dakle, protekom šest godina od podnošenja tužbe, te da je potom Okružni sud o izjavljenoj žalbi odlučio nakon tri mjeseca od prijema spisa. Nadalje, Ustavni sud zapaža da iz odgovora Osnovnog suda proizilazi da je „očito zbog omaške zaposlenika suda“ došlo do pogrešnog ulaganja apelantove revizije u spis Okružnog suda, te da stoga Osnovni sud nije spis sa revizijama dostavio Vrhovnom sudu na odlučivanje sve dok apelant nije zatražio informaciju o stanju predmeta. Navedena činjenica je, po mišljenju Ustavnog suda, u odlučujućoj mjeri uticala na dužinu predmetnog postupka. Pri tome Ustavni sud naročito ukazuje i da se nepostupanje Osnovnog suda ničim ne može opravdati.

31. Nakon toga, kako proizilazi iz dostavljenih odgovora i stanja spisa, Okružni sud, Osnovni sud i Vrhovni sud su u predmetu hitno postupali, u skladu sa relevantnim odredbama ZPP, te je čak Vrhovni sud predmet uzeo u rad odmah nakon prijema spisa (18. januara 2012. godine) i donio svoju odluku nakon sedam dana. Međutim, Ustavni sud, u skladu sa relevantnim principima, posmatra postupak u cjelini, te stoga smatra da se ukupna dužina trajanja predmetnog postupka ne može smatrati razumnom. S druge strane, Ustavni sud smatra da ni apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. Stoga, imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se ukupna dužina postupka odlučivanja o tužbi zbog smetanja posjeda, koji je trajao skoro 13 godina, može u cijelosti pripisati Osnovnom i Okružnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.

34. U vezi sa tim, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o hitnom postupku i da je predmetni postupak trajao dvanaest godina i deset mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini od 3.600,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kada je postupak zbog smetanja posjeda trajao skoro 13 godina, a da redovni sudovi pri tome nisu ponudili razumno obrazloženje za ovako dugo trajanje postupka.

36. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4587/11 (O. M.) | Sudska praksa | Aktio