Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2580/13 (H. M.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Naknada
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2580/13
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2580/13, rješavajući apelaciju Hasiba Mulalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b, člana 59. st. 1. i 2, člana 62. stav 7. i člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hasiba Mulalića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj 20 0 P 004255 04 P (raniji broj P-112/01).
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 62.
stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča parnični postupak u predmetu broj 20 0 P 004255 04 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Hasibu Mulaliću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hasib Mulalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 12. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 20 0 P 004255 04 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 20. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 6. juna 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 28. februara 2001. godine Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnio tužbu protiv Općine Cazin, Unsko-sanskog kantona i Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, v. sp. 21.450,00 KM. Vrhovni sud je 14. marta 2001. godine predmet dostavio Općinskom sudu kao sudu nadležnom za postupanje povodom apelantove tužbe.
6. Općinski sud je donio rješenje od 11. decembra 2001. godine, kojim je apelantu naložio da ispravi i dopuni tužbu, što je apelant djelomično učinio podneskom od 24. decembra 2001. godine. Općinski sud je rješenjem od 27. januara 2003. godine apelantu ponovno naložio dopunu tužbe, što je apelant učinio podneskom od 4. marta 2003. godine, nakon čega je tužba dostavljena zakonskim zastupnicima tuženih na odgovor.
7. Općinski sud je pripremno ročište zakazao za 22. maj 2003. godine i 16. septembar 2003. godine, ali su navedena ročišta bila odložena zbog nemogućnosti sastava sudskog vijeća.
8. Općinski sud je rješenjem od 13. novembra 2003. godine pozvao apelanta da dopuni tužbu, a kako apelant to nije učinio, Općinski sud je rješenjem od 31. marta 2004. godine odbacio apelantovu tužbu.
9. Nezadovoljan navedenom odlukom, apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je Rješenjem broj Gž-525/04 od 19. jula 2004. godine apelantovu žalbu uvažio, osporenu odluku ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.
10. Podnescima od 11. decembra 2003. godine i 21. novembra 2005. godine apelant je zatražio izuzeće postupajućeg sudije i predsjednika suda, a o čemu su, Kantonalni sud rješenjem od 28. decembra 2005. godine i predsjednik Općinskog suda rješenjem od 16. januara 2006. godine, donijeli odluke kojim se odbija zahtjev za izuzeće.
11. Općinski sud je pripremno ročište zakazao za 5. februar 2013. godine, a navedeno ročište je odgođeno zbog toga što je apelantov punomoćnik ponovno tražio izuzeće postupajućeg sudije i predsjednika suda, te zbog nemogućnosti prisustva zakonskih zastupnika tuženih.
12. Pripremno ročište zakazano za 24. april 2014. godine je također odgođeno zbog apelantove bolesti. Pripremno ročište zakazano za 28. maj 2014. godine nije održano jer je apelant dostavio podnesak kojim je od Kantonalnog suda zatražio da odredi drugi sud na području Unsko-sanskog kantona koji bi postupao u navedenom predmetu.
13. Prema stanju spisa, parnični postupak je u toku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je ukratko izložio tok parničnog postupka, te istakao da mu je zbog sporosti u odlučivanju uskraćeno pravo na pravično saslušanje u građanskim stvarima. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje i odredi mu naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu kašnjenja u donošenju odluke.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju detaljno naveo hronologiju postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da je odugovlačenju postupka znatno doprinijelo apelantovo ponašanje, koji je u četiri navrata tražio izuzeće postupajućeg sudije i predsjednika suda, te njegovo nepostupanje prema nalogu suda za izmjenu i dopunu tužbe na način kako je to određeno odredbama važećeg ZPP.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan ni nakon 13 godina i šest mjeseci od podnošenja tužbe, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud je li u međuvremenu Općinski sud okončao postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je apelant 28. februara 2001. godine podnio tužbu i da parnični postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od 13 godina i šest mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se postupak tiče naknade štete, no kako je postupak još uvijek u fazi zakazivanja pripremnog ročišta, u konkretnom slučaju se ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
27. U vezi s postupanjem Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud u relativno kratkom roku od prijema predmeta od Vrhovnog suda započeo rad na predmetu, te da je apelantu rješenjem naložio uređenje tužbe. Međutim, nakon uređenja tužbe, Općinski sud u periodu dužem od godinu dana nije preduzimao bilo kakve procesne radnje, nakon čega je rješenjem od 27. januara 2003. godine apelantu ponovo naložio dopunu tužbe. Također, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud pogrešnom primjenom procesnog zakona, koja je utvrđena rješenjem Kantonalnog suda od 19. jula 2004. godine, apelantovu tužbu odbacio. Kantonalnom sudu i predsjedniku Općinskog suda je trebalo više od dvije godine da odluče o apelantovom zahtjevu za izuzeće predsjednika suda i postupajućeg sudije od 11. decembra 2003. godine, a nakon donošenja navedenih odluka (28. decembra 2005. i 16. januara 2006. godine) Općinskom sudu je trebalo više od sedam godina da zakaže pripremno ročište. S druge strane, kada je u pitanju apelantovo ponašanje, Ustavni sud primjećuje da je apelant tužbu podnio nenadležnom sudu, da je čak u četiri navrata tražio izuzeće postupajućeg sudije odnosno predsjednika suda i delegaciju Općinskog suda, te da nije postupio po nalogu suda za izmjenu i dopunu tužbe, čime je doprinio dužini parničnog postupka. Međutim, Ustavni sud smatra da navedene činjenice ne mogu biti opravdanje za Općinski sud za potpunu neaktivnost u predmetu u periodu od godinu dana, dvije godine i sedam godina, odnosno neokončavanje postupka ni nakon 13 godina i šest mjeseci. Ustavni sud podsjeća na to da iz odredbi ZPP jasno proizlazi da je sud taj koji upravlja i kontrolira postupak i da je upravo sud taj koji je, u smislu odredbe člana 10. ZPP, dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
28. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnog suda, te imajući u vidu apelantov doprinos ukupnoj dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 13 godina i šest mjeseci i koji još uvijek nije okončan može u odlučujućoj mjeri pripisati Općinskom sudu, s obzirom na to da je imao izrazito duge periode neaktivnosti u trajanju od godinu dana, dvije godine i sedam godina. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
31. S obzirom na to da postupak traje 13 godina, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.950,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni 13 godina i šest mjeseci nakon podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može u odlučujućoj mjeri staviti na teret Općinskom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
33. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2, člana 62. stav 7. i člana 74. st. 1. i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić