Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3137/11 (M. D.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Ništavost
- Testament
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3137/11
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3137/11, rješavajući apelaciju Muharema Dupanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Muharema Dupanovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 043662 10 Gž od 7. septembra 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Muharem Dupanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 4. augusta 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09) koja su važila u vrijeme podnošenja apelacije, od Okružnog suda je zatraženo 24. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, koja se primjenjuju u vrijeme donošenja odluke o apelaciji, od Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je zatraženo 11. juna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 13. maja 2013. godine, koji je na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda koja su važila u vrijeme podnošenja apelacije dostavljen apelantu 23. maja 2013. godine. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. juna 2014. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Tužitelj Hamdija Eškić je 25. decembra 2000. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv apelanta u svojstvu trećetuženog i ostalih tuženih, kojom je predložio da se utvrdi da je pokojna Sabiha Eškić (u daljnjem tekstu: ostaviteljica) vlasnica jednosobnog stana u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: predmetni stan), da je pravno ništav ugovor od 17. septembra 1981. godine zaključen između Stambene zadruge s jedne strane te Fatime Dupanović i Esme Ramić s druge strane, te da se utvrdi da je pravno valjan testament ostaviteljice po kojem je tužitelj stekao pravo vlasništva s dijelom ½ na predmetnom stanu.
6. Osnovni sud je Presudom broj P-2931/00 od 13. septembra 2004. godine odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
7. Okružni sud je odlučujući o tužiteljevoj žalbi donio Rješenje broj 011-0-Gž-05-000 001 od 27. februara 2007. godine kojom je žalba uvažena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak.
8. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 043662 07 P od 29. decembra 2009. godine kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti kao neosnovan.
9. Predmetni spis je dostavljen Okružnom sudu radi odlučivanja o tužiteljevoj žalbi protiv prvostepene presude 13. jula 2010. godine. Okružni sud je na sjednici vijeća od 30. decembra 2010. godine odlučio da se spis vrati prvostepenom sudu radi otklanjanja uočenih nedostataka (nedostatak punomoći za zastupanje). Spis je zatim vraćen Okružnom sudu 20. jula 2011. godine.
10. Okružni sud je o žalbi odlučio Presudom broj 71 0 P 043662 10 Gž od 7. septembra 2011. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da je u konkretnom parničnom postupku zbog dužine njegovog trajanja povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju donošenja sudskih odluka po tužiteljevoj tužbi u postupku u kojem on ima svojstvo trećetuženog, posebno naglašavajući da je nakon donošenja prvostepene presude u ponovnom postupku u decembru 2009. godine, tužiteljeve žalbe u januaru 2010. godine, zatim vraćanja spisa prvostepenom sudu radi otklanjanja uočenih nedostataka u januaru 2011. godine, dva puta kod Okružnog suda urgirao da se donese odluka o žalbi, ali da do podnošenja apelacije Okružni sud nije odlučio o žalbi. Apelant je ukazao da postupak o tužiteljevoj tužbi traje preko 10 godina i da mu zbog toga nije omogućeno suđenje u razumnom roku, zbog čega je predložio da se Okružnom sudu naloži da okonča postupak o žalbi i da mu se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. Okružni sud je istakao da mu je taj spis, u ponovnom postupku, na odlučivanje o žalbi dostavljen 13. jula 2010. godine, da je sjednica vijeća zakazana za 30. decembar 2010. godine na kojoj je odlučeno da se spis vrati prvostepenom sudu radi otklanjanja nedostataka. Nakon otklanjanja nedostataka spis je vraćen tom sudu 20. jula 2011. godine, a o žalbi protiv prvostepene presude je odlučeno Presudom broj 71 0 P 043662 10 Gž od 7. septembra 2011. godine. Okružni sud je dalje naveo veliki broj predmeta kojima je zadužen i činjenicu da je predmet vraćen prvostepenom sudu radi otklanjanja nedostataka, a nakon toga je o žalbi odlučeno u roku od jedan mjesec i 17 dana, te da nije došlo do povrede prava na koje je apelacijom ukazano.
13. Osnovni sud nije bio u mogućnosti dati podrobnije izjašnjenje u pogledu dužine trajanja postupka jer je došlo do promjene sudije u odnosu na sudiju koji je postupao u konkretnom postupku, ali je napomenuto da je postupak pred tim sudom okončan presudom od 29. decembra 2009. godine koja je potvrđena u postupku o žalbi.
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka i nedonošenja odluke o žalbi u razumnom roku, koja je donesena u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom pod brojem 71 0 P 043662 10 Gž od 7. septembra 2011. godine. Iako je podnesena prije nego što je donesena odluka o žalbi, odnosno prije nego što je postupak okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je tužitelj pokrenuo parnični postupak protiv apelanta u svojstvu trećetuženog i ostalih tuženih 25. decembra 2000. godine i da je Okružni sud u toku trajanja postupka pred Ustavnim sudom donio presudu 7. septembra 2011. godine. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati dužinu trajanja postupka od pokretanja tog postupka pa do donošenja drugostepene presude 7. septembra 2011. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od oko 10 godina i osam mjeseci.
c) Složenost postupka
24. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radilo o relativno složenom predmetu, imajući pri tom u vidu pravna i činjenična pitanja koja je trebalo riješiti kao i broj tuženih osoba, među kojima je i apelant kao trećetuženi, u vezi s postavljenim tužbenim zahtjevom usmjerenim na tužene pojedinačno.
Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U odnosu na apelantovo ponašanje tokom trajanja postupka, Ustavni sud nalazi da apelant nije doprinio njegovoj dužini, jer iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu nije vidljivo da je apelant koristio metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Nasuprot tome, apelant je u završnoj riječi pred prvostepenim sudom ukazao na tužiteljev interes za odugovlačenje postupka, budući da je prema njegovim tvrdnjama, tužitelj na ime kupoprodaje stana koji je predmet tužbenog zahtjeva primio 75% cijene. Apelant je u postupku o žalbi dva puta urgirao da se postupak okonča.
26. U odnosu na doprinos redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je računajući od momenta podnošenja tužbe (25. decembar 2000. godine) prvostepeni sud donio dvije presude, prvu nakon nepune četiri godine od podnošenja tužbe a drugu nakon dvije godine i 10 mjeseci, počev od vraćanja na ponovni postupak. Dakle, postupak pred prvostepenim sudom u kojem su donesene dvije presude trajao je skoro sedam godina. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije naveo jasne razloge u pogledu dužine trajanja postupka istakavši da je u međuvremenu došlo do promjene sudije koji je postupao u konkretnom predmetu, napominjući da je prvostepena presuda u ponovnom postupku donesena u decembru 2009. godine. Okružni sud je također donio dvije odluke, rješenje kojim je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak i presudu kojom je meritorno odlučeno o žalbi, a period rješavanja je nešto duži od tri godine. S tim u vezi, Okružni sud je u odgovoru na apelaciju ukazao na veliki broj predmeta kojima je taj sud zadužen, zatim činjenicu da je predmet vraćen prvostepenom sudu radi otklanjanja uočenih nedostataka, a nakon njihovog otklanjanja postupak je okončan u kratkom roku, u periodu od mjesec i 17 dana. Imajući u vidu navedene stavove, činjenicu da je predmet konkretnog tužbenog zahtjeva utvrđenje prava vlasništva i da je apelant u postupku imao svojstvo trećetuženog, kao i činjenicu da Osnovni i Okružni sud nisu naveli niti jedan konkretan ili posebno značajan razlog kojim bi se eventualno opravdalo raspravljanje o tužbenom zahtjevu i cjelokupan postupak u periodu od 10 godina i osam mjeseci, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
27. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud ukazuje da u smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu a ona se određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da je Okružni sud nakon podnošenja apelacije (apelacija podnesena 4. augusta 2011. godine) donio odluku o žalbi 7. septembra 2011. godine, dakle mjesec dana nakon podnošenja apelacije, Ustavni sud smatra da je za apelanta dovoljna satisfakcija činjenica da je utvrđena povreda njegovog prava na pravično suđenje u razumnom roku.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak na dvije sudske instance trajao oko 10 godina i osam mjeseci, pri čemu Osnovni sud i Okružni sud nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovako dugo trajanje sudskog postupka.
29. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić