Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2104/11 (Volksbank BiH DD Sarajevo)

Odluka donesena 17. 09. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršenje
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršni postupak
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2104/11

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 09. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2104/11, rješavajući apelaciju Volksbank BiH DD Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Volksbank BiH DD Sarajevo podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 010038 11 Gž od 6. aprila 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Volksbank BiH DD Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ajlen Bajrić, advokat iz Bihaća, podnio je 16. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 I 010038 11 Gž od 6. aprila 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Pane Bajića (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 14. aprila 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud je odgovor dostavio 21. aprila 2014. godine. Izvršenik nije dostavio odgovor na apelaciju budući da je, kako proizlazi iz povratnice PTT službe, odselio sa navedene adrese. S obzirom na to da nije bila moguća dostava apelacije na odgovor tuženom, Ustavni sud je, shodno odredbama člana 75. Pravila Ustavnog suda, dostavu pošiljke tuženom izvršio postavljanjem na oglasnoj ploče i web-stranici Ustavnog suda 30. juna 2014. godine, te se smatra da je apelacija na odgovor tuženom dostavljena protekom roka od osam dana od postavljanja na oglasnu ploču, dakle do 8. jula 2014. godine, kako je i propisano članom 75. stav 2. Pravila.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0-Ip-07-000 154 od 27. aprila 2007. godine određeno je zasnivanje založnog prava u apelantovu korist, radi osiguranja novčanog potraživanja prema izvršeniku (založnom dužniku), po osnovu Ugovora o srednjoročnom kreditu broj 42839/1 od 12. aprila 2007. godine (u daljnjem tekstu: predmetni ugovor), na izvršenikovim nekretninama čije su bliže oznake navedene u izreci navedenog rješenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da su apelant i izvršenik pred sudom postigli sporazum o zasnivanju založnog prava nakon čega je izvršen uvid u predmetni ugovor i zk. izvatke za nekretnine na izvršenikovom imenu, te procjenu tržišne vrijednosti nekretnina na kojima se zasniva založno pravo. Također je konstatirano da će navedeno rješenje provesti Zemljišnoknjižna kancelarija Osnovnog suda.

6. Apelant je 29. decembra 2008. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, radi prinudne naplate prodajom izvršenikovih nekretnina na kojima je zasnovano založno pravo.

7. Osnovni sud je Rješenjem broj 80 0 I 010038 08 I od 16. januara 2009. godine odredio predloženo izvršenje, a Zemljišnoknjižna kancelarija je na osnovu tog rješenja dopustila upis zabilježbe vođenja izvršnog postupka u C listu – upisi na izvršenikovim nekretninama u apelantovu korist. U Rješenju Zemljišnoknjižne kancelarije broj 080-0-DN-09-000 113 od 22. januara 2009. godine je navedeno da je izvršen uvid u priloženu dokumentaciju i provjerena tačnost podataka u zemljišnoj knjizi, nakon čega je utvrđeno da nekretnine iz rješenja odgovaraju nekretninama upisanim u zemljišnu knjigu i da su stoga ispunjeni uvjeti propisani u odredbi člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama (u daljnjem tekstu: ZKK).

8. Izvršenik je protiv rješenja o izvršenju od 16. januara 2009. godine izjavio prigovor 23. septembra 2010. godine, koji je Osnovni sud Rješenjem broj 80 0 I 010038 08 I od 25. januara 2011. godine odbio kao neosnovan. U obrazloženju navedenog rješenja Osnovni sud je istakao da je prigovorom izvršenik ukazao na to da je saglasan s prodajom jedne parcele na kojoj je upisano založno pravo radi namirenja duga apelantu, ali ne i druge parcele na kojoj je sagrađena kuća u kojoj žive dvije porodice sa malodobnom djecom. Odbijajući prigovor, Osnovni sud je naveo da razlozi koje je izvršenik naveo ne predstavljaju ni jedan od razloga propisanih u odredbi člana 47. stav 1. tačke od 1. do 10. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), te da izvršenik ničim ne dovodi u pitanje apelantovo potraživanje, već ga, nasuprot tome, u cijelosti priznaje. Osim toga, istaknuti razlozi socijalne prirode ne predstavljaju smetnju za nastavak izvršnog postupka, pa je rješenje doneseno na osnovu odredbe člana 49. stav 2. ZIP-a.

9. Okružni sud je, odlučujući o izvršenikovoj žalbi, donio Rješenje broj 80 0 I 010038 11 Gž od 6. aprila 2011. godine, kojim je preinačeno rješenje Osnovnog suda od 25. januara 2011. godine na način što je izvršenikov prigovor usvojen, Rješenje o izvršenju Osnovnog suda broj 80 0 I 010038 08 I od 16. januara 2009. godine ukinuto, kao i sve provedene izvršne radnje, te je prijedlog za izvršenje odbijen. U obrazloženju ovog rješenja je navedeno da su izvršenikovi žalbeni razlozi u bitnom neosnovani, ali da je taj sud, vodeći računa po službenoj dužnosti o pravilnoj primjeni materijalnog prava u smislu člana 221. Zakona o parničnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi sa članom 21. stav 1. ZIP-a, našao da postoje povrede zbog kojih se izvršenikova žalba pokazuje osnovanom. S tim u vezi je navedeno da je apelant zatražio izvršenje radi namirenja novčanih potraživanja u visini od 147.763,51 KM prodajom izvršenikovih nekretnina, na osnovu postignutog sporazuma apelanta i izvršenika, o kojem je Osnovni sud donio Rješenje broj 080-0-Ip- 07-000 154 od 27. aprila 2007. godine. To rješenje je u formalnom smislu i u pravilu izvršna isprava, ali s obzirom na sadržaj rješenja u konkretnom slučaju to nije. Naime, navedeno rješenje i sporazum, kako proizlazi iz njihovog sadržaja, predstavljaju pravni osnov za upisivanje založnog prava na izvršenikovim nekretninama, radi osiguranja apelantovog novčanog potraživanja koje proizlazi iz predmetnog ugovora o kreditu. U skladu s tim, na osnovu tog rješenja je upisano apelantovo založno pravo i time je postignuto osiguranje njegovog potraživanja, što se ne dovodi u sumnju. Međutim, to rješenje nema nalog za isplatu određenog iznosa, niti izvršenikov pristanak na neposredno prinudno izvršenje protiv njega kao izvršenika, a takve odredbe je bilo moguće navesti u rješenju o postignutom sporazumu. Osim toga, na osnovu upisanog založnog prava na nekretninama (hipoteka) nije moguće neposredno izvršenje na nekretninama, jer je ono i po svojoj definiciji sredstvo osiguravanja potraživanja. Dalje, rješenje od 27. aprila 2007. godine ne sadrži ni bitne elemente iz člana 27. ZIP-a koje bi ga činilo podobnim za izvršenje, jer ne sadrži obim dospjele obaveze koja bi se trebala izvršiti, niti elemente na osnovu kojih bi se obim mogao jasno odrediti. Stoga je zaključeno da rješenje o zasnivanju založnog prava na osnovu kojeg je apelant pokrenuo izvršni postupak nije izvršna isprava za izvršenje. U konkretnoj situaciji apelant je morao, prije podnošenja prijedloga za izvršenje u parničnom postupku ili na drugi zakonski moguć način, ishoditi valjanu izvršnu ispravu u odnosu na izvršenika, a u kojoj bi bila utvrđena izvršenikova obaveza, a kako to nije, prvostepeno rješenje je preinačeno i prijedlog za izvršenje odbijen. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant ukazuje na to da su mu osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenja navedenih prava vidi u proizvoljnom i neosnovanom obrazloženju Okružnog suda i to s aspekta procesnopravnih i materijalnopravnih propisa. S tim u vezi je istakao da je Okružni sud osnov za usvajanje žalbe, mimo granica razloga navedenih u žalbi, našao u bitnoj povredi materijalnog prava, pri čemu nije navedeno koje materijalno pravo je povrijeđeno u konkretnom slučaju. Naime, dva zakona čije je odredbe citirao Okružni sud su ZIP i ZPP, dakle procesni zakoni, pa je očigledno da se radi o odredbama koje reguliraju postupak a ne materijalno pravo i zbog toga ne mogu biti predmet ispitivanja „po službenoj dužnosti“. Apelant smatra da se u konkretnom slučaju radi o podobnoj izvršnoj ispravi budući da u vrijeme sačinjavanja sporazuma sa izvršenikom nije postojao poseban zakon koji bi regulirao zasnivanje založnog prava na nekretninama i pokretnim stvarima na osnovu sporazuma stranaka, a važeći ZIP je u odredbi člana 227. upućivao na primjenu odredbe člana 251. ZIP-a iz 1978. godine. U tom (starom) ZIP-u je bilo regulirano, do pojave Zakona o notarima, da tražilac izvršenja, dakle apelant, može steći izvršni naslov bez provođenja parničnog postupka i da je pogodnosti tog instituta (u vrijeme njegovog važenja) apelant iskoristio.

b) Odgovor na apelaciju

11. Okružni sud je naveo da u svemu ostaje pri razlozima navedenim u obrazloženju osporenog rješenja kojim nisu povrijeđena apelantova prava na koja je apelacijom ukazao. Neprihvatljivi su navodi apelacije kojima se tvrdi da ZIP ne sadrži odredbe materijalnog karaktera već samo procesne odredbe i da je sud izašao iz okvira postupanja po „službenoj dužnosti“. U vezi s tim je istaknuto da ZIP pored procesnih sadrži i norme materijalnog karaktera koje se moraju poštovati, a u konkretnom slučaju su te odredbe vezane za izvršnu ispravu, njenu podobnost i dospjelost za izvršenje. U vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje, u decembru 2008. godine, u Republici Srpskoj se počeo primjenjivati Zakon o notarima koji se smatra posebnim zakonom na koji ukazuje odredba čl. 227. ZIP-a, pa stoga više nije bilo mjesta primjeni ranije važećeg ZIP-a. Međutim, čak i da se mogao primijeniti taj zakon, izvršna isprava se ne bi mogla provesti jer nije dokazana dospjelost obaveze niti je pouzdano utvrđen obim dospjele obaveze. Pri tom, ne može biti govora o povredi prava na imovinu jer je apelant svoje potraživanje osigurao upisom hipoteke i rješenjem koje osporava apelacijom nije mu uskraćeno da svoja prava ostvari u parničnom postupku u kojem će se utvrditi dospjelost i visina izvršenikove obaveze, niti mu je uskraćena mogućnost da osigura valjanu izvršnu ispravu sačinjenu kod notara.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 221.

Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kome se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.

Član 235.

Rješavajući o žalbi, drugostepeni sud može:

[...] 3) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti, i po potrebi predmet vratiti na ponovni postupak.

Član 236.

U postupku po žalbi protiv rješenja shodno će se primjenjivati odredbe koje važe za žalbu protiv presude, osim odredaba o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom

13. Zakon o izvršnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93 i 14/94) u relevantnom dijelu glasi: Član 244.

Odredbe ovog zakona u postupku izvršenja shodno se primjenjuju i na postupak obezbjeđenja, ako odredbama ovog dijela zakona nije drugačije određeno.

Član 251.

Uknjižba založnog prava i zabilježba izvršivosti potraživanja imaju to dejstvo da se izvršenje na toj nepokretnosti može sprovesti i prema trećem licu koje je tu nepokretnost docnije steklo.

14. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:

Primjena odredaba drugih zakona Član 21.

(1) U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje Član 27.

(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

(2) Ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok određuje se rješenjem o izvršenju.

(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana sud će predloženo izvršenje odrediti uz uslov da izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni svoju obavezu.

(4) Odredbe st. 2. i 3. ovog člana ne primjenjuju se u postupku izvršenja na osnovu izvršne isprave notara.

Razlozi za prigovor Član 47.

Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito:

1) ako isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju nije izvršna isprava, ili ako isprava nije stekla svojstvo izvršnosti, [...] Rješenje o prigovoru Član 49. stav 2.

(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.

Važenje odredbi o zasnivanju založnog prava na nepokretnim i pokretnim stvarima na osnovu sporazuma stranaka Član 230.

Do stupanja na snagu drugog odgovarajućeg zakona sud će primjenjivati odredbe čl. 251a, 251b, 251v, 251g, 251d, 251đ Zakona o izvršnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 17/93 i 14/94).

Prestanak važenja odredbi drugih zakona Član 231.

Odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odlaganje i prekid izvršenja neće se primjenjivati u izvršnom postupku.

15. Zakon o notarima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. od 86/04 do 78/11) u relevantnom dijelu glasi:

Član 85.

(1)Notarski obrađene isprave su izvršne isprave ukoliko su sačinjene u propisanoj formi i ako su sastavljene o nekom pravu potraživanja, koje ima za predmet plaćanje neke određene sume novca ili davanje određene količine drugih zamjenjivih stvari ili vrijednosnih papira, a dužnik je u ispravi pristao na izvršenje bez odlaganja;

(2)Na osnovu notarski obrađene isprave kojom je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka ili zemljišni dug na određenoj nekretnini, može se u svrhu plaćanja obezbijeđenog potraživanja neposredno nakon dospjelosti zahtijevati izvršenje na toj nekretnini, ako je dužnik u izvorniku na ovo izričito pristao.

(3)Za izvršnost isprava iz stava 1. i 2. ovog člana nije potrebna nikakva daljnja aktivnost izvršnog suda.

VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 80 0 I 010038 11 Gž od 6. aprila 2011. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 11. aprila 2011. godine, a apelacija je podnesena 16. maja 2011. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

20. Apelant ukazuje na to da su mu osporenim rješenjem povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. Apelant smatra da je Okružni sud, pogrešno ocjenjujući da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu materijalnog prava, proizvoljno primijenio procesno pravo jer u obrazloženju svog rješenja, koje je prema apelantovom mišljenju proizvoljno i neosnovano, nije naveo koji materijalni propis je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti.

23. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

24. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao u utvrđivanju činjenica, ili u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja na koja je apelant ukazao, ispitati da li su osporena rješenja zasnovana na proizvoljnoj primjeni procesnih i materijalnih propisa.

25. U vezi s navodima apelacije kojima se ukazuje na bitne povrede postupka zbog nedostataka procesnog karaktera, konkretno primijenjenih odredbi ZIP-a i ZPP, kao i propusta u pogledu konkretnog i jasnog navođenja materijalnog propisa koji je u osporenom rješenju primijenjen, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, odlučujući o ovom žalbenom prigovoru, jasno naveo da je, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (na koju ukazuje odredba člana 21. stav 1. ZIP-a, u vezi sa odredbom člana 221. ZPP), utvrđeno da rješenje na osnovu kojeg je zatraženo izvršenje nije izvršna isprava, odnosno da ima takve nedostatke koji ga čine nepodobnim za izvršenje. S tim u vezi je navedeno da, iako formalno pravilno, rješenje na osnovu kojeg je zatraženo izvršenje prema svom sadržaju ne ispunjava uvjete za izvršenje jer ne sadrži bitne elemente koji su propisani u odredbi člana 27. ZIP-a koji bi ga činili podobnim za izvršenje. Naime, bitni elementi izvršnog naslova su obim dospjele obaveze ili postojanje elemenata na osnovu kojih bi se obim mogao odrediti, nalog za isplatu određenog iznosa, te izvršenikov pristanak na neposredno prinudno izvršenje, koji u konkretnom slučaju nedostaju, a takve odredbe je bilo moguće navesti u rješenju o postignutom sporazumu. Okružni sud je, usvajajući izvršenikov prigovor, prijedlog za izvršenje odbio uz zaključak da rješenje o postignutom sporazumu, zbog navedenih nedostataka u svom sadržaju, ne predstavlja izvršnu ispravu podobnu za izvršenje. Osim navedenog, u odgovoru na apelaciju Okružni sud je, pojašnjavajući neosnovanost navoda o primjeni ZIP-a iz 1978. godine, istakao da izvršenje ne bi bilo moguće ni prema tom zakonu (član 19), kojim se zahtijeva dokazana dospjelost obaveze i obim dospjele obaveze, a osim toga u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje (decembar 2008. godine) u primjeni je Zakon o notarima, zbog čega nije ni bilo mjesta primjeni ranijeg (starog) ZIP-a. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je Okružni sud naveo jasne razloge u pogledu obaveze da po službenoj dužnosti vodi računa o pravilnoj primjeni materijalnog prava, zbog čega je apelacija u ovom dijelu neosnovana.

26. U vezi s navodima apelacije kojima se ukazuje na propust u pogledu jasne primjene materijalnog prava, Ustavni sud zapaža da apelant ove svoje tvrdnje obrazlaže na način da je Okružni sud u osporenom rješenju primijenio odredbe ZIP-a i ZPP, dakle odredbe zakona kojima je reguliran postupak a ne materijalno pravo, pa da je stoga osporeno rješenje proizvoljno i neosnovano. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud osporeno rješenje zasnovao na odredbi člana 221. ZPP na čiju primjenu upućuje odredba člana 21. ZIP-a, dakle obavezu suda da u izvršnom postupku po službenoj dužnosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava. S druge strane, nasuprot tvrdnjama iz apelacije, odredbe ZIP-a, prema svom sadržaju, pored odredbi kojima je reguliran izvršni postupak, sadrže i odredbe materijalnog karaktera, kao što su u konkretnom slučaju odredbe kojima su propisani bitni elementi vezani za podobnost i dospjelost izvršne isprave i posljedice neispunjenja nekog od bitnih elemenata, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. U vezi s navedenim, Ustavni sud, nasuprot navodima apelacije, smatra da je Okružni sud osporeno rješenje zasnovao na relevantnim odredbama materijalnog i procesnog prava (ZIP i ZPP), uz obrazloženje u kojem su navedeni jasni i potpuni razlozi u vezi s primjenom odredaba materijalnog i procesnog prava, te obaveze da Okružni sud o primjeni materijalnog prava u žalbenom postupku vodi računa po službenoj dužnosti, zbog čega Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u njihovoj primjeni.

27. Stoga, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na imovinu

28. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je istakao u pogledu kršenja prava na pravično suđenje, dakle primjeni procesnog i materijalnog prava, a te je navode Ustavni sud detaljno razmotrio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer je Okružni sud, preinačavajući prvostepeno rješenje u žalbenom postupku, primjenom relevantnih odredaba procesnog i materijalnog karaktera ZIP-a, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, zaključio da rješenje na osnovu kojeg je zatraženo izvršenje (iako formalno pravilno) prema svom sadržaju ne predstavlja ispravu podobnu za izvršenje, uz obrazloženje u kojem su navedeni jasni i potpuni razlozi u vezi s primjenom prava (procesnog i materijalnog).

30. Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2104/11 (Volksbank BiH DD Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio