Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3438/12 (M. O.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 171
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3438/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3438/12, rješavajući apelaciju Mesuda Opardije i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mesuda Opardije, Marinka Tuke, Alene Granić, Irene Batinić, Elvira Grabusa, Plamenke Karakaš, Danice Bradić, Džemala Kulašina, Dženane Krupalija, Vesne – Esme Kujundžić, Minke Maglić, Milorada Mastilovića, Ajše Mujčić, Envere Musa, Armine Nurkić, Azre Radaslić, Aide Salkić Ramčić, Jadranke Sarić, Arne Šabić, Saliha Šajića, Omera Šehića, Reufa Veje, Amire Lugonja, Senada Purića, Hadžije Bašić, Zumre Fišić, Nijaza Hajrića, Amele Kos, Saime Sijah, Marine Velagić, Ismeta Bašinaca, Nedžade Kapidžić, Muhameda Softića, Slobodanke Karajovanović, Himze Hrnjića, Momčila Malenice, Amira Agića, Abdulaha Bureka, Jasmine Mezildžić, Jasmina Hodžića, Nasire Kurtović, Kazimira Jurića, Ljiljane Simović, Amera Sunulahpašića, Nijaza Ugarka, Seada Memića i Haseme Grabus.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 023500 11 I od 26. aprila 2011. godine, broj 51 0 I 026405 09 I od 16. novembra 2009. godine, broj 51 0 I 010528 08 I od 27.
oktobra 2009. godine, broj 51 0 P023993 11 I od 25. oktobra 2011.
godine, broj 51 0 I 034898 10 I od 10. juna 2011. godine i broj 51 0 I 008324 08 I od 12. maja 2009. godine.
Nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Srednjobosanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mesud Opardija, kojeg zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, Marinko Tuka, kojeg zastupa Vlado Slišković, advokat iz Kiseljaka, Alena Granić, Irena Batinić, Elvir Grabus, Plamenka Karakaš, Danica Bradić, Džemal Kulašin, Dženana Krupalija, Vesna – Esma Kujundžić, Minka Maglić, Milorad Mastilović, Ajša Mujčić, Envera Musa, Armina Nurkić, Azra Radaslić, Aida Salkić Ramčić, Jadranka Sarić, Arna Šabić, Salih Šajić, Omer Šehić, Reuf Vejo, Amira Lugonja, Senad Purić, Hadžija Bašić, Zumra Fišić, Nijaz Hajrić, Amela Kos, Saima Sijah, Marina Velagić, Ismet Bašinac, Nedžad Kapidžić, Muhamed Softić, Slobodanka Karajovanović, Himzo Hrnjić, Momčilo Malenica, koje zastupa Advokatska kancelarija Eterović iz Sarajeva, Amir Agić, Abdulah Burek, Jasmina Mezildžić, Jasmin Hodžić, Nasira Kurtović, Kazimir Jurić, Ljiljana Simović, Amer Sunulahpašić, Nijaz Ugarak, Sead Memić i Hasema Grabus, koje zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Travnika (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su u periodu od 25. septembra 2012. godine do 3. oktobra 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 023500 11 I od 26. aprila 2011. godine, broj 51 0 I 026405 09 I od 16. novembra 2009. godine, broj 51 0 I 010528 08 I od 27. oktobra 2009. godine, broj 51 0 P023993 11 I od 25. oktobra 2011. godine, broj 51 0 I 034898 10 I od 10. juna 2011. godine i broj 51 0 I 008324 08 I od 12. maja 2009. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. S obzirom na to da se apelacije registrirane pod br. AP 3438/12, AP 892/13, AP 2660/13 i AP 4164/13 tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojim će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3438/12.
3. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. novembra 2012. godine, 6. marta, 25. i 28. aprila i 16. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Općinski sud je dostavio odgovore na apelacije 20. decembra 2012. godine, 9. maja, te 13. i 18. juna 2014. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelanti su podnijeli tužbe protiv Srednjobosanskog kantona (Kantonalnog arhiva Srednje Bosne, Ministarstva unutrašnjih poslova SBK, Mješovite srednje ekonomsko-ugostiteljske škole „Travnik“ Travnik, Kantonalne uprave za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata Travnik i Osnovne škole „Turbe“ Turbe) radi naknade materijalne i nematerijalne štete (za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, za pretrpljeni strah, za pretrpljene fizičke bolove, izgubljene plaće, naplate duga).
7. Odlučujući o tužbama apelanata, Općinski sud je donio presude, na osnovu kojih su apelanti podnijeli prijedloge za izvršenje, nakon čega je Općinski sud donio rješenja o izvršenju navedena u izreci ove odluke protiv Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: izvršenik).
8. Općinski sud je navedenim rješenjima o izvršenju odredio predložena izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode na transakcijskim računima kod UniCredit bank d.d. i Hypo Alpe Adria bank d.d. Mostar, odnosno Intesa Sanpaolo banka BiH.
9. Apelant Mesud Opardija (AP 3438/12) je uz dopunu apelacije od 3. aprila 2013. godine Ustavnom sudu dostavio presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 P 023500 11 Rev od 13. decembra 2012. godine kojom je djelimično usvojena revizija tuženih Srednjobosanskog kantona Travnik i Kantonalnog arhiva Srednje Bosne i obje nižestepene presude (Presuda Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 023500 09 P od 22. maja 2010. godine i Presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 023500 10 Gž od 26. januara 2011. godine) preinačene u dijelu dosuđene naknade nematerijalne štete za pretrpljeni strah, pa je umjesto iznosa od 3.000,00 KM dosuđen iznos od 300,00 KM, dok je u preostalom dijelu revizija odbijena i drugostepena presuda potvrđena. Istom presudom je preinačena i odluka o troškovima postupka, pa je tuženima naloženo da apelantu isplate troškove postupka u iznosu od 5.045,00 KM.
10. Apelant Mesud Opardija (AP 3438/12) je uz dopunu apelacije od 14. aprila 2014. godine Ustavnom sudu dostavio Rješenje Općinskog suda broj 51 0 P 02350014 I 2 od 3. aprila 2014. godine kojim je taj sud odredio izvršenje po apelantovom prijedlogu od 24. marta 2014. godine protiv izvršenika Srednjobosanskog kantona i Kantonalnog arhiva Srednje Bosne, a radi naplate novčanog potraživanja, na temelju izvršne isprave presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 P 023500 11 Rev od 13. decembra 2012. godine. Predmetnim rješenjem je određeno da će se kao predmet i sredstvo izvršenja, primijenit [...] pljenidba novčanih sredstava, Kantonalog budžeta SBK Travnik i to: razdjela 14, glava 01, potrošačka jedinca 0001, ekonomski kod 614800, opis prijenosa sredstva za podmirenje obaveza prema izvršnoj sudskoj ispravi, račun broj: 154 921 200 453 6520 otvoren kod INTESA SANPAOLO BANKA d.d. BiH. Prema stanju spisa, rješenja o izvršenju nisu provedena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti su naveli hronologije postupaka, te, između ostalog, istaknuli da izvršni postupci traju neosnovano dugo. Imajući u vidu navedeno, apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji njihove apelacije, utvrdi povredu navedenih prava, dostavi odluku Vladi Srednjobosanskog kantona kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako da preduzme odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelanti, koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Srednjobosanskog kantona, naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.
12. Na kraju, neki apelanti (AP 892/13, AP 2660/13 i AP 4164/13) su predložili da Ustavni sud naloži Vladi Srednjobosanskog kantona da im isplati naknadu na ime nematerijalne štete u odnosu na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju (AP 3438/12) od 20. decembra 2012. godine ukratko opisao hronologiju postupanja u navedenom predmetu, te istaknuo da je 10. oktobra 2011. godine zaprimio dopis banke koja je postupala po predmetnom rješenju o izvršenju, u kojem obavještava sud da su novčana sredstva Vlade, predviđena za izvršenje sudskih odluka, utrošena, te da se Rješenje broj 51 P 023500 11 I od 26. aprila 2011. godine, tražitelja izvršenja [apelanta] nalazi na 273. mjestu po redoslijedu prioriteta za izmirenje sudskih rješenja. Također, Općinski sud je u odgovoru istaknuo da je ovaj izvršni postupak proveo u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku, zbog čega smatra da nema niti postoji kršenje navedenih prava iz apelacije.
14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju (AP 892/13) od 9. maja 2014. godine, između ostalog, istaknuo da, ukoliko se izvršenje ne može sprovesti predloženim sredstvom ili predmetom izvršenja, [apelant] je u mogućnosti predložiti postupanje prema odredbama člana 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, koji nije upućen sudu.
15. Iz odgovora na apelaciju (AP 2660/13 i AP 4164/13) od 13. i 18. juna 2014. godine, između ostalog, proizilazi da se sudu obratila komercijalna banka te obavijestila sud da nema dovoljno sredstava za isplatu potraživanja po rješenju o izvršenju i da će dug isplatiti po prilivu sredstava Srednjobosanski kanton, a rješenje će biti stavljeno u redoslijed naplate prema vremenskom prispijeću rješenja. Također, Općinski sud je u odgovoru naveo da je u međuvremenu došlo do promjene vezane za račun Srednjobosanskog kantona jer je novi otvoren kod banke Intesa Sanpaolo banka d. d. BiH, a prema obavještenju Ministarstva finansija SBK obaveza Hypo Alpe Adria bank d. d. Mostar je bila da spiskove s redoslijedom naplate dostavi novoj komercijalnoj banci Intesa Sanpaolo banka d. d. BiH.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138.
[…] 3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
[…] Član 167.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 172.
Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
17. U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.
Član 2.
Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu:
- stare devizne štednje;
- razne materijalne i nematerijalne štete;
- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;
- zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.
Član 3.
Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona .
Ovaj zakon se ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu.
18. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 1/94) relevantne odredbe glase:
V. Kantonalne vlasti
Član 9.
Vlada kantona nadležna je za:
a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;
[…]
19. U Ustavu Srednjobosanskog kantona («Službeni glasnik Srednjobosanskog kantona » br. 1/97, 5/97, 6/97, 2/98, 7/98 – ispravka teksta, 8/98, 10/2000, 8/03, 2/04 i 14/04) relevantne odredbe glase:
IV. NADLEŽNOST KANTONALNE VLASTI
Član 19.
U skladu sa Ustavom Federacije, Federacija i Kanton nadležni su za:
(a) jamčenje i provođenje ljudskih prava;
[…]
B. IZVRŠNA VLAST KANTONA
2. Vlada Kantona Član 53.
Vlada Kantona ovlaštena je da:
[…]
b) izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene Kantonu od federalne vlasti;
[…]
20. Budžet Srednjobosanskog kantona za 2012. godinu («Službene novine Srednjobosanskog kantona» broj 1/12) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Transfer za podmirenje obaveza prema izvršnim sudskim presudama 560,000,00 KM
21. Budžet Srednjobosanskog kantona za 2013. godinu («Službene novine Srednjobosanskog kantona» broj 1/13) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Transfer za podmirenje obaveza prema izvršnim sudskim presudama 620.000,00 KM VI.Dopustivost
22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz «presuda» se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. Stoga, budući da navodi iz apelacija ukazuju na to da se apelanti prvenstveno žale zbog toga što se ne izvršava pravosnažno rješenje kojim je određeno izvršenje na osnovu prethodno donesene pravosnažne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelanti pozivaju na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži pravo na pristup sudu.
26. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike.
27. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
28. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
29. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, a na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
31. Apelanti smatraju da su im zbog neprovođenja pravosnažnih rješenja kojim se određuju predložena izvršenja, a koja su donesena na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pristup sudu, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
Pravo na imovinu
34. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
35. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
36. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju izvršni postupci pred Općinskim sudom okončani, a rješenja o izvršenju dostavljena banci na provođenje. Međutim, očigledno je da s izvršenikovog transakcijskog računa, prema predmetnoj pravosnažnoj sudskoj odluci, nije izvršen prijenos novčanih sredstava na transakcijske račune apelanata. Tačnije, do izvršenja nije došlo jer na izvršenikovom transakcijskom računu nije bilo novčanih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti u korist apelanata.
37. U konkretnom slučaju, UniCredi banka d.d., Hypo Alpe Adria bank d.d. Mostar, odnosno Intesa Sanpaolo banka BiH su obavijestile Općinski sud, između ostalog, da su novčana sredstva Vlade predviđena za izvršenje sudskih odluka utrošena, te da su apelanti u mogućnosti predložiti postupanje prema odredbama člana 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, koji nije upućen sudu. Ustavni sud primjećuje da Općinski sud nije konstatirao da su predmetni izvršni postupci dovršeni u smislu odredbi člana 64. ZIP-a, niti je o tome obavijestio apelante. Međutim, imajući u vidu nespornu situaciju u konkretnom slučaju, tj. da do provođenja ovih rješenja o dozvoli izvršenja nije došlo jer na izvršenikovom transakcijskom računu nije bilo sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti, Ustavni sud je mišljenja da navedeni postupak Općinskog suda (neobavještavanje apelanata da se predmetni postupak smatra dovršenim, u skladu s odredbama člana 64. ZIP-a) nije ugrozio pravo apelanata na izvršenje pravosnažne sudske odluke.
38. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, u prvom redu, radi o nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravosnažnih sudskih odluka na teret budžetskih sredstava s računa kantona. Konkretno, riječ je o pravosnažno dosuđenim potraživanjima, koja treba namiriti iz kantonalnog nivoa vlasti, tj. iz budžetskih sredstava Srednjobosanskog kantona.
39. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog kantona, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine) prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1“ (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002- III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005).
40. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda kojim: «...nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude...», mada je Ustavni sud svjestan da globalna ekonomska kriza neminovno mora utjecati na Bosnu i Hercegovinu. Posebno se naglašava ne tako davna ratna prošlost te, s tim u vezi, ogromna šteta koja je nanesena ljudskim i ekonomskim potencijalima, a što je imalo za posljedicu i nastanak velikog broja različitih potraživanja koja egzistiraju na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, prema svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini postoje «posebne okolnosti» na osnovu kojih bi se mogla opravdati određena odgoda u izvršenju pravosnažnih sudskih odluka. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju Federacija BiH i Srednjobosanski kanton, ili općenito govoreći kantonalni nivo vlasti, preduzeli korake s ciljem izvršenja pravosnažnih sudskih odluka. Naime, Federacija BiH je usvojila dopunu ZIP-a kojim je u relevantnom dijelu navedenog zakona (član 138. st. 3. i 5) propisano da se izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije i kantona provodi u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta, te da se više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju onim redom kojim su stekli pravo da namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke. Iz budžeta Srednjobosanskog kantona usvojenih za 2012. i 2013. godinu vidi se da je Srednjobosanski kanton za izvršenje sudskih presuda izdvojio 560.000,00 KM odnosno 620.000,00 KM.
41. Ustavni sud naglašava da je Srednjobosanski kanton kao federalna jedinica Federacije Bosne i Hercegovine nadležan, u smislu člana 19. Ustava Srednjobosanskog kantona, za «jamčenje i provođenje ljudskih prava». Dakle, prema mišljenju Ustavnog suda, Srednjobosanski kanton je, u konkretnom slučaju, obavezan da osigura «izvršenje sudske odluke» shodno (b) članu 53. Ustava Srednjobosanskog kantona.
42. U konkretnom slučaju, suština problema je, prema shvatanju Ustavnog suda, u tome što Srednjobosanski kanton nije napravio ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na osnovu izvršnih sudskih odluka. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova s evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine, iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku, Srednjobosanski kanton bi ispunio svoju pozitivnu obavezu osiguranja poštivanja ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravosnažne sudske odluke iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju).
43. Osim toga, imajući u vidu da «...novčani iznos koji je u korist apelanata dosuđen pravosnažnim sudskim odlukama predstavlja imovinu apelanata u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju...», Ustavni sud naglašava da je u konkretnom slučaju neizvršenjem predmetnih sudskih odluka dovedeno u pitanje i pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema mišljenju Ustavnog suda, a imajući u vidu navode poslovne banke u kojoj se vodi izvršenikov transakcijski račun, može se konstatirati da na izvršenikovom računu nema raspoloživih sredstava za izvršenje prema predmetnim sudskim presudama, te da, stoga, treba čekati dok se za tu namjenu ne odobre i planiraju sredstva u budžetu Srednjobosanskog kantona, prema citiranoj odredbi člana 138. stav 3. ZIP-a.
44. Stoga se može zaključiti da je neizvršenje ovih sudskih presuda zasnovano na odredbama člana 138. stav 3. ZIP-a. Ustavni sud je mišljenja da je usvajanje navedenih zakonskih odredbi bilo u javnom interesu (a što do sada niko nije osporio relevantnim dokazima) jer bi istovremeno izvršenje velikog broja pravosnažnih presuda dovelo u pitanje funkcioniranje Kantona. Međutim, način na koji je u konkretnom slučaju izvršeno ograničenje izvršenja pravosnažnih sudskih odluka dovelo je u pitanje princip proporcionalnosti iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ovaj princip, kao što je Ustavni sud ponovio u više svojih odluka, podrazumijeva da postoji «fer balans» između javnog interesa šire zajednice i poštivanja individualnih ljudskih prava. Upravo taj princip je, prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju povrijeđen jer odredbe člana 138. stav 3. ZIP-a, ne daju bilo kakve odgovore na pitanje kada bi apelanti mogli namiriti svoja potraživanja, tj. kada će u relevantnoj budžetskoj stavci biti raspoloživih sredstava za isplatu prema predmetnim pravosnažnim sudskim presudama. S tim u vezi, s pravom se može postaviti pitanje apsolutne neizvjesnosti (u pogledu roka i ishoda naplate) u kojoj se nalaze apelanti kao imaoci pravosnažnih sudskih odluka kojima su utvrđena njihova novčana potraživanja prema Srednjobosanskom kantonu, pa je i opravdan strah apelanata da li će uopće doživjeti da naplate svoja potraživanja.
45. Što se tiče još uvijek postojećeg Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (članom 1. navedenog zakona propisano je da se privremeno odlaže od izvršenja potraživanje na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina), koji bez ikakvih rokova de facto i de iure odlaže izvršenje pravosnažnih sudskih odluka na «neodređeno vrijeme», te iako to nije predmet konkretnog slučaja, Ustavni sud samo može podsjetiti na svoju konstantnu praksu: «Kada se Zakonom o odlaganju od izvršenja sudskih odluka na teret budžeta Republike Srpske odlaže izvršenje pravosnažnih presuda, postoji kršenje prava na imovinu iako odlaganje izvršenja ima legitiman cilj od javnog interesa, ali upotrijebljena sredstva nisu proporcionalna tom cilju, odnosno nije uspostavljena 'pravična ravnoteža' između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinca na imovinu» (vidi Odluka o meritumu broj AP 487/05 od 20. decembra 2005. godine, stav 412, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 39/06; Odluka o meritumu broj AP 557/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 192. i dalje, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 77/06; Odluka o meritumu broj AP 704/05 od 9. maja 2006. godine, stav 743, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 47/06).
46. Dakle, s ciljem da ispuni navedene pozitivne obaveze, Vlada Srednjobosanskog kantona mora izračunati ukupnu sumu novca koju je obavezna isplatiti povjeriocima na osnovu izvršnih sudskih odluka, te sačiniti evidenciju o kojoj je već govoreno (transparentnu listu, bez mogućnosti zloupotrebe, koja uključuje svakog povjerioca ponaosob, bez obzira na datum pravosnažno dosuđenog potraživanja kao i na predmet spora). Planiranjem dovoljnih budžetskih sredstava postat će moguće da povjerioci naplate svoja potraživanja u razumnom roku. Ustavni sud neće određivati koliki će biti «razuman rok» jer smatra da je Srednjobosanski kanton u boljem položaju da odredi vremenski rok u okviru kojeg će izvršiti isplatu svih izvršnih sudskih odluka, a taj rok će biti u skladu s članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ali istovremeno neće ugroziti funkcioniranje Kantona.
Ustavni sud napominje da je suštinski identična stanovišta iz obrazloženja ove odluke već ranije usvojio u Odluci broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), uz napomenu da se u tom slučaju radilo o problemima izvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, dok se u konkretnom slučaju radi o problemima izvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret kantonalnog nivoa vlasti, tj. budžeta Srednjobosanskog kantona.
Konačno, Ustavni sud podsjeća da je identična pravna pitanja - neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Zeničko-dobojskog kantona - razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 2110/08 od 12. oktobra 2011. godine, objavljenoj u «Službenom glasniku BiH» broj 99/11), kao i u Odluci o dopustivosti i meritumu AP 3713/10 od 16. maja 2013. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u tim odlukama Ustavni sud je zaključio: imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Zeničko-dobojskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti, kao imaoci izvršnog sudskog naslova, nemaju garancije da će moći naplatiti svoja potraživanja od Zeničko-dobojskog kantona u razumnom roku, zbog čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke u razumnom roku, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (tačka 54).
47. Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Srednjobosanskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Srednjobosanskog kantona. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su u konkretnom slučaju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
48. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu s praksom Ustavnog suda, koju su apelanti tražili, zbog povrede njihovih prava, Ustavni sud zapaža da prema članu 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Vladi Srednjobosanskog kantona da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Srednjobosanskog kantona naplate svoja potraživanja u što kraćem roku, odgovarajuća satisfakcija za apelante.
Ostali navodi
49. U skladu s utvrđenom povredom u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, Ustavni sud smatra da nije potrebno ispitivati navode apelanata u odnosu na pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer ne postoje garancije da će apelanti, kao imaoci izvršnog sudskog naslova, moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.
51. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić