Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3883/11 (D. D.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3883/11
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3883/11, rješavajući apelaciju Damjana Dragovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Damjana Dragovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 126653 11 Gž od 27. oktobra 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Damjan Dragović (daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba podnio je 30. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I-1200/06. U međuvremenu je izvršni postupak okončan rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 126653 11 Gž od 27. oktobra 2011. godine. Apelant je dopunio apelaciju 4. januara 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, ranije važeća («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Osnovnog suda je zatraženo 16. septembra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. septembra 2013. godine. Na traženje Ustavnog suda Osnovni sud je dostavio spis 15. maja 2014. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 24. marta 2006. godine protiv „Krajina osiguranja“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: izvršenik) podnio prijedlog za izvršenje Osnovnom sudu na osnovu presude Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-2246/90 od-39 od 25. novembra 1991. godine.
6. Apelant je 24. novembra 2006. godine Okružnom sudu podnio prijedlog za priznanje presude Općinskog suda u Zagrebu. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-V-06-000421 od 21. februara 2007. godine priznata je presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-2246/90 od-39 od 25. novembra 1991. godine, tako da proizvodi pravno dejstvo i utvrđena je njena izvršnost u Republici Srpskoj, te određeno da ona ima značaj izvršne isprave.
7. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-I-06-001200 od 11. decembra 2007. godine određeno je izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Zagrebu broj Pn- 2246/90 od-39 od 25. novembra 1991. godine protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 52.018,40 dinara.
8. Osnovni sud je Rješenjem broj 071-0-I-06-001200 od 25. avgusta 2009. godine djelimično usvojio prigovor izvršenika te je rješenje o izvršenju od 11. decembra 2007. godine stavljeno van snage u dijelu kojim je određena obaveza izvršenika na isplatu novčanog potraživanja, i to iznosa od 1.194,62 KM na ime glavnog duga i iznosa od 0,00 KM na ime obračuna za dosuđene kamate i u tom dijelu su ukinute sve provedene izvršne radnje. Određeno je da se održava na snazi rješenje o izvršenju u dijelu kojim je određena obaveza izvršenika na isplatu novčanog potraživanja po presudi Općinskog suda u Zagrebu od 25. novembra 1991. godine i rješenja Okružnog suda od 21. februara 2007. godine, tako da obaveza izvršenika iznosi na ime glavnog duga 4.561,67 KM i iznos od 1.007,95 na ime obračunate kamate do 18. maja 2001. godine, što ukupno iznosi 5.569,62 KM te daljnju zakonsku kamatu u iznosu od 5.569,62 KM. Određeno je da ukupna obaveza izvršenika iznosi 11.139,24 KM umanjenja za uplaćeni iznos od 1.194,62 KM dana 18. decembra 2007. godine, tako da preostali iznos za uplatu iznosi 9.944,61 KM, te troškovi izvršenja.
9. Protiv navedenog rješenja izvršenik je podnio žalbu 4. septembra 2009. godine.
10. Okružni sud je Rješenjem broj 011-0-Gž-09-000498 od 23. decembra 2009. godine odbacio izvršenikovu žalbu u odnosu na stav 1. izreke prvostepenog rješenja od 25. avgusta 2009. godine. U preostalom dijelu izvršenikova žalba je odbijena i prvostepeno rješenje od 25. avgusta 2009. godine potvrđeno u ostalom dijelu u kojem je održano na snazi i prvostepeno rješenje od 11. decembra 2007. godine (stav 2. izreke). Odbijen je apelantov zahtjev za naknadu za odgovor na žalbu.
11. Apelant je 20. septembra 2010. godine podnio zahtjev za potpuno izvršenje. Naveo je da je izvršenik apelantu platio iznos od 9.944,62 KM, dok mu nije platio kamatu i troškove.
12. Osnovni sud je Rješenjem broj I-1200/06 od 27. januara 2011. godine obavezao izvršenika da apelantu isplati iznos od 1.300,00 KM na ime troškova izvršenja u roku od osam dana od dana donošenja rješenja na apelantov račun, dok je apelantov zahtjev za naknadu troškova izvršnog postupka preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan.
13. Protiv navedenog rješenja apelant je 21. februara 2011. godine podnio žalbu koju je Okružni sud Rješenjem broj 71 0 I 126653 11 Gž od 27. oktobra 2011. godine odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je zbog predugog trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ukazao je da je protiv rješenja Osnovnog suda od 27. januara 2011. godine podnio žalbu 15. februara 2011. godine, ali da prvostepeni sud neće da njegov predmet proslijedi Okružnom sudu na rješavanje po žalbi.
b) Odgovor na apelaciju
15. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da u ovom postupku nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava. Istaknuto je da je rješenje Osnovnog suda od 27. januara 2011. godine potvrdio Okružni sud rješenjem od 27. oktobra 2011. godine čime je pravosnažno okončan izvršni postupak. Istaknuto je da je navedenim rješenjem odlučeno o apelantovim troškovima u iznosu od 1.300,00, te da je nakon pravosnažnosti rješenja apelant i dalje podnosio podneske koji nemaju uticaj na izvršni postupak niti pravno dejstvo budući da je prema odredbi člana 64. Zakona o izvršnom postupku sud na navedene podneseke se neće izjašnjavati jer nisu od značaja.
V. Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
VI. Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
21. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako je predmetni izvršni postupak okončan Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 126653 11 Gž od 27. oktobra 2011. godine, dakle nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
22. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Evropski sud je dalje ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Analiza trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da je apelant 24. marta 2006. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu presude Općinskog suda u Zagrebu, ali da je izvršnost navedene presude utvrđena rješenjem Okružnog suda broj 011-0-V-000421 od 21. februara 2007. godine. Stoga će Ustavni sud relevantan period računati od momenta priznanja izvršnosti presude Općinskog suda u Zagrebu na osnovu koje je apelant podnio prijedlog za izvršenje. Pri tome Ustavni sud ima u vidu da je postupak okončan rješenjem Okružnog suda od 27. oktobra 2011. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od četiri godine i osam mjeseci.
26. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne presude Općinskog suda u Zagrebu od 25. novembra 1991. godine. S obzirom na vrstu i prirodu pravnih radnji koje je sud u konkretnom slučaju preduzimao (vještačenja novčanog potraživanja, zakazivanje ročišta), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet može smatrati relativno složenim.
27. U odnosu na apelantovo ponašanje Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim radnjama odugovlačio predmetni postupak, već je svojim podnescima urgirao da se navedeni postupak okonča u što kraćem roku.
28. U odnosu na ponašanje redovnih sudova Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud nakon priznavanja presude Općinskog suda u Zagrebu preduzimao pravne radnje u relativno kratkom vremenskom periodu i bio aktivan. Međutim, navedena aktivnost Osnovnog suda nije rezultirala okončanjem izvršnog postupka budući da je navedeni postupak pred Osnovnom sudom okončan donošenjem rješenja od 27. januara 2011. godine. Dakle, postupak je pred Osnovnim sudom trajao tri godine i 11 mjeseci. U odnosu na Okružni sud Ustavni sud smatra da je ovaj sud svoje odluke donosio u relativno kratkom vremenskom periodu. Stoga, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka, koji je trajao ukupno četiri godine, može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu, čak i ako se uzmu u obzir brojne radnje koje je ovaj sud preduzimao u postupku budući da je priroda ovog postupka takva da je on po samom Zakonu o izvršnom postupku hitan. Tako Ustavni sud ne može naći opravdanje za trajanje predmetnog izvršnog postupka u periodu od četiri godine.
29. Dakle, imajući u vidu ukupno trajanje postupka a posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne naravi, Ustavni sud zaključuje da je, zbog dužine izvršnog postupka, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada je izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude trajao u periodu od četiri godine, iako se prema domaćem zakonu i Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode.
31. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić