Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3911/11 (Z. Š. iz Lukavca, Š. I. iz Tuzle, M. P. iz Srebrenika, N. A. iz Gornje Tinje i F. J. iz Starog Mramora)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
Predmeti (1)
AP-3911/11
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3911/11, rješavajući apelaciju Z. Š. i dr, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak 2. točka b) i članka 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 17. rujna 2014. godine donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Z. Š., Š. I., M. P., N. A. i F. J.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupcima vođenim pred Kantonalnim sudom u Tuzli i okončanim pred tim sudom presudama br.: 03 0 P 003951 09 Gž od 28. listopada 2011. godine; 03 0 P 003265 09 Gž od 21. ožujka 2013. godine; 03 0 P 003145 09 Gž od 30. listopada 2013. godine; 03 0 P 003090 09 Gž od 31. listopada 2012. godine i 03 0 P 003588 09 Gž od 20. veljače 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Z. Š. iz Lukavca, Š. I. iz Tuzle, M. P. iz Srebrenika, N. A. iz Gornje Tinje i F. J. iz Starog Mramora (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Milka Tomić, odvjetnica iz Tuzle, podnijeli su 6. listopada 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupcima pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetima br. 03 0 P 003951 09 Gž, 03 0 P 003265 09 Gž, 03 0 P 003145 09 Gž, 03 0 P 003090 09 Gž i 03 0 P 003588 09 Gž.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09, u daljnjem tekstu: prethodna Pravila), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, 14. listopada 2011. godine zatraženo je od Kantonalnog suda da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 31. listopada 2011. godine.
4. Na temelju članka 26. stavak 2. prethodnih Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen apelantima 9. studenoga 2011. godine.
5. Kantonalni sud je 21. studenoga 2011. godine dostavio Ustavnom sudu svoju Presudu broj 03 0 P 003951 09 Gž od 28. listopada 2011. godine (donesenu u predmetu apelantice Z. Š.).
6. Punomoćnik apelanata je dopisima od 10. siječnja i 25. travnja 2014. godine obavijestila Ustavni sud da je u predmetima apelanata Š. I., M. P., N. A. i F. J. okončan postupak pred Kantonalnim sudom i dostavila odluke donesene u tom postupku.
7. Ustavni sud je 12. lipnja 2014. godine zatražio od Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da dostavi spis predmeta tog suda broj 032-0-P-08-003282, a 26. lipnja 2014. godine zatražio od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) da dostavi spis broj 032-0-P-08-000738.
8. Općinski sud je dostavio traženi spis 18. lipnja 2014. godine, a Vrhovni sud 1. srpnja 2014. godine.
III. Činjenično stanje
Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
9. Svi apelanti su u razdoblju od 19. travnja 2006. godine do 19. ožujka 2008. godine podnijeli tužbe Općinskom sudu protiv tuženog Rudnika „Kreka“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate razlike plaća, a apelanti Z. Š. i F. J. i radi uplate doprinosa odnosno razlike neuplaćenih doprinosa za PIO, te apelant N. A. i radi izmjene odluke o renti (koju je taj apelant kasnije preinačio tražeći isplatu razlike plata i naknadu štete zbog povrede na radu).
U odnosu na apelanticu Z. Š.
10. Općinski sud je donio Presudu broj 032-0-P-08-000 373 od 27. studenoga 2008. godine, kojom je u cijelosti usvojio apelanticin tužbeni zahtjev.
11. Protiv te presude tuženi je podnio priziv, a kasnije i dopunu priziva.
12. Prema stanju spisa, spis predmeta je dostavljen Kantonalnom sudu 3. ožujka 2009. godine.
13. Kantonalni sud je u sjednici vijeća donio Presudu broj 03 0 P 003951 09 Gž od 28. listopada 2011. godine, kojom je odbio priziv i potvrdio prvostupanjsku presudu, dok je dopunu priziva odbacio kao neblagovremenu.
U odnosu na apelanta Š.I.
14. Općinski sud je donio Presudu broj 032-0-P-08-000 738 od 15. prosinca 2008. godine, kojom je u cijelosti usvojio apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na glavno potraživanje, te djelomično usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na naknadu troškova postupka, dok je višak tužbenog zahtjeva za naknadu tih troškova odbio.
15. Tuženi je 24. prosinca 2008. godine podnio priziv protiv navedene presude, a spis predmeta je dostavljen Kantonalnom sudu 12. veljače 2009. godine.
16. Nakon toga, tuženi je dopunio priziv.
17. Kantonalni sud je 21. veljače 2013. godine održao raspravu u konkretnom predmetu, na kojoj je izveden dokaz saslušanjem vještaka ekonomske struke.
18. Potom je Kantonalni sud donio Presudu broj 03 0 P 003265 09 Gž od 21. ožujka 2013. godine, kojom je djelomično uvažio priziv i preinačio prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu na način pobliže opisan u izreci drugostupanjske presude, dok je u preostalom dosuđujućem dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu, te je obvezao tuženog da apelantu naknadi troškove prizivnog postupka u određenom iznosu, a dopunu priziva je odbacio kao neblagovremenu.
19. Protiv navedene presude Kantonalnog suda apelant i tuženi su izjavili revizije. Postupak povodom revizija je u tijeku pred Vrhovnim sudom.
U odnosu na apelanta M.P.
20. Općinski sud je Presudom broj 032-0-P-08-00 1057 od 8. siječnja 2009. godine u cijelosti usvojio apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na glavno potraživanje, te djelomično usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na naknadu troškova postupka, dok je odbio višak tužbenog zahtjeva za naknadu tih troškova.
21. Protiv te presude tuženi je podnio priziv, a kasnije i dopunu priziva.
22. Prema stanju spisa, spis predmeta je dostavljen Kantonalnom sudu 26. veljače 2009. godine.
23. Kantonalni sud je 11. listopada 2013. godine održao raspravu u navedenom predmetu na kojoj je ponovo izveden dokaz vještačenja vještaka ekonomske struke.
24. Kantonalni sud je potom donio Presudu broj 03 0 P 003145 09 Gž od 30. listopada 2013. godine kojom je djelomično uvažio priziv i preinačio prvostupanjsku presudu na način pobliže opisan u izreci drugostupanjske presude, dok je u ostalom dosuđujućem dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu, te je obvezao tuženoga da apelantu naknadi troškove prizivnog postupka, a apelanta da tuženom naknadi srazmjeran iznos plaćenih troškova vještačenja, dok je dopunu priziva odbacio kao neblagovremenu.
U odnosu na apelanta N.A.
25. Općinski sud je Presudom broj 032-0-P-06-000 669 od 27. veljače 2009. godine djelomično usvojio apelantov tužbeni zahtjev, dok je višak tužbenog zahtjeva preko dosuđenog odbio.
26. Protiv predmetne presude tuženi je podnio priziv.
27. Prema stanuju spisa, spis predmeta je dostavljen Kantonalnom sudu 3. lipnja 2009. godine.
28. Odlučujući u sjednici vijeća, Kantonalni sud je donio Presudu broj 03 0 P 003090 09 Gž od 31. listopada 2012. godine, kojom je uvažio priziv i preinačio prvostupanjsku presudu na način pobliže opisan u izreci drugostupanjske presude, dok je ukinuo u dijelu također pobliže opisanom u izreci te presude i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odnosu na apelanta F. J.
29. Općinski sud je Presudom broj 032-0-P-08-00 3282 od 7. srpnja 2009. godine u cijelosti usvojio apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na glavno potraživanje, te djelomično usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na naknadu troškova postupka, dok je odbio višak tužbenoga zahtjeva za naknadu tih troškova.
30. Tuženi je 20. srpnja 2009. godine podnio priziv protiv navedene prvostupanjske presude, dok je 27. srpnja 2009. godine i 6. kolovoza 2010. godine podnio dopune priziva.
31. Spis je dostavljen Kantonalnom sudu 11. rujna 2009. godine.
32. Kantonalni sud je 20. siječnja 2012. godine održao raspravu u konkretnom predmetu na kojoj je izveden dokaz dopunskim vještačenjem vještaka ekonomske struke.
33. Nakon toga, odnosno 20. veljače 2012. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj 03 0 P 003588 09 Gž, kojom je djelomično uvažio priziv i preinačio prvostupanjsku presudu na način pobliže opisan u izreci drugostupanjske presude, dok je u ostalom dosuđujućem dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu, te je obvezao tuženog da apelantu naknadi troškove prizivnog postupka u određenom iznosu, a dopune priziva je odbacio kao neblagovremene.
34. Tuženi je izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda, koju je Vrhovni sud odbacio Rješenjem broj 32 0 Rs 121902 12 Rev od 3. listopada 2013. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
35. Apelanti su u apelaciji naveli da postupak pred Kantonalnim sudom traje nerazumno dugo, pogotovo imajući u vidu da je taj postupak, shodno odredbama Zakona o parničnom postupku, žurne prirode i da se radi o jednostavnim predmetima, uslijed čega smatraju da im je povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
36. Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta, zbog čega je taj referat obuhvaćen Planom rješavanja predmeta donesenim 13. siječnja 2011. godine prema uputama Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća. Istaknuo je da se prema tom Planu predmeti na građanskom referatu uzimaju u rad prema „starosti“ tužbe podnesene prvostupanjskom sudu, a ne prema „starosti“ priziva podnesenog tom sudu, te da je intencija Plana da se uzimaju u rad predmeti iz „starijih“ godina kako bi se ispoštovalo načelo razumnog roka u rješavanju predmeta. Također, naglasio je da je povodom predmeta apelantice Z. Š. i drugih predmeta u kojima je ista pravna osnova i tuženi, podnio zahtjev Ustavnom sudu FBiH za utvrđivanje ustavnosti kolektivnih ugovora o pravima i obvezama poslodavaca i uposlenika u oblasti rudarstva FBiH. Naveo je da je povodom tog zahtjeva Ustavni sud FBiH donio Odluku broj U-26/10 od 2. veljače 2011. godine, te da su se nakon donošenja predmetne odluke ti predmeti počeli uzimati u rad, ali da se pri tome vodilo računa o „starosti“ inicijalnog akta. Sukladno navedenome, Kantonalni sud je istaknuo da je apelacija neutemeljena i da je ispoštovano načelo razumnog roka u prizivnom postupku pred tim sudom zbog čega je predložio da se ona odbije.
V. Relevantni propisi
37. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 217.
(3) Drugostupanjski sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostupanjskog suda primi spise po prizivu.
(4) Drugostupanjski sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o prizivu, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Članak 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
38. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.
39. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.
40. Sukladno članku 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
41. U konkretnom slučaju, apelanti su podnijeli apelaciju zbog duljine trajanja postupaka pred Kantonalnim sudom kod kojeg se njihovi predmeti nalaze radi rješavanja o prizivu tuženoga. Iz navedenog proizlazi da apelanti ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
42. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u smislu članka 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
43. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
44. Apelanti smatraju da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetima koji su u vrijeme podnošenja apelacije vođeni pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
45. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
46. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
47. Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju riječ o parničnim postupcima pokrenutim povodom tužbi apelanata za zaštitu prava iz radnoga odnosa, odnosno o predmetima građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da je članak 6. Europske konvencije primjenjiv na konkretne slučajeve.
Razdoblje koje se uzima u obzir
48. Ustavni sud opaža da su apelanti u razdoblju od 19. travnja 2006. godine do 19. ožujka 2008. godine pokrenuli parnične postupke pred Općinskim sudom protiv tuženog radi zaštite prava iz radnog odnosa. Također, Ustavni sud opaža da, prema stanju spisa, ti parnični postupci još uvijek nisu okončani u predmetima apelanata Š. I. i F. J. Međutim, Ustavni sud primjećuje da su apelanti u apelaciji eksplicitno ukazali samo na duljinu trajanja postupaka pred Kantonalnim sudom povodom priziva koje je podnio tuženi protiv prvostupanjskih presuda Općinskog suda. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, pridržavajući se prizivnih navoda kojim je u pravilu vezan u smislu članka 31. Pravila Ustavnog suda, ispitati duljinu trajanja predmetnih postupaka pred Kantonalnim sudom od dana dostavljanja spisa predmeta tom sudu pa do donošenja presuda tog suda od 28. listopada 2011. godine (u predmetu apelantice Z. Š.), 21. ožujka 2013. godine (u predmetu apelanta Š. I.), 30. listopada 2013. godine (u predmetu apelanta M. P.), 31. listopada 2012. godine (u predmetu apelanta N. A.) i 20. veljače 2012. godine (u predmetu apelanta F.J.). Dakle, relevantno razdoblje koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni duljine predmetnog postupka jeste: u odnosu na apelanticu Z. Š. razdoblje od dvije godine i sedam mjeseci, u odnosu na apelanta Š. I. četiri godine i mjesec dana, u odnosu na apelanta M. P. četiri godine i osam mjeseci, u odnosu na apelanta N. A. tri godine i četiri mjeseca i u odnosu na apelanta F. J. dvije godine i pet mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
49. Ustavni sud primjećuje da se u svim konkretnim slučajevima radi o radnim sporovima radi isplate razlike plaća, te u slučaju apelanata Z. Š. i F. J. i radi uplate doprinosa odnosno razlike neuplaćenih doprinosa za PIO, a u slučaju apelanta N. A. i radi naknade štete zbog povrede na radu. Sukladno tome, te imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, Ustavni su smatra da se ne može govoriti o složenim predmetima. Osim toga, budući da su apelanti tražili zaštitu prava iz radnoga odnosa, može se zaključiti da su postupci za apelante značajni, a i po zakonu su žurne naravi. Nadalje, Ustavni sud opaža da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli duljini trajanja predmetnih postupaka.
50. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda Ustavni sud, prije svega, primjećuje da su relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku propisani rokovi za donošenje odluke u prizivnom postupku. U svezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je u konkretnim slučajevima Kantonalni sud višestruko premašio propisane rokove. U tome kontekstu Ustavni sud opaža da je u konkretnim slučajevima, nakon što je prvostupanjski sud dostavio spis, Kantonalni sud svoje odluke u predmetima apelanata donio: u slučaju apelantice Z. Š. nakon dvije godine i sedam mjeseci, u slučaju apelanta Š. I. nakon četiri godine i mjesec dana, u slučaju apelanta M. P. nakon četiri godine i osam mjeseci, u slučaju apelanta N. A. nakon tri godine i četiri mjeseca i u slučaju apelanta F. J. nakon dvije godine i pet mjeseci. Također, Ustavni sud opaža da je Kantonalni sud toliko dugo trajanje postupaka pred tim sudom obrazložio time što je konkretne predmete počeo uzimati u rad nakon donošenja Odluke Ustavnog suda FBiH broj U-26/10 od 2. veljače 2011. godine i što ima veliki broj neriješenih starih predmeta na građanskom referatu, ističući da je zbog toga donio Plan rješavanja predmeta, prema kojem se predmeti uzimaju u rad prema „starosti“ tužbe podnesene prvostupanjskom sudu, a ne prema „starosti“ priziva podnesenog tome sudu, kao i da je intencija Plana da se uzimaju u rad predmeti iz „starijih“ godina kako bi se ispoštovalo načelo razumnog roka u rješavanju predmeta. U vezi s navedenim, Ustavni sud primjećuje da iz odgovora Kantonalnog suda proizlazi da je poduzeo određene mjere s ciljem da se povinuje zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije. Međutim, Ustavni sud primjećuje da te mjere nisu bile adekvatne u konkretnim slučajevima s obzirom da su postupci pred tim sudom, iako su po zakonu okarakterizirani kao žurni (radni sporovi), trajali od dvije godine i pet mjeseci do četiri godine i osam mjeseci, što se ne može smatrati razumnim rokovima za ovu vrstu postupaka, imajući u vidu da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli duljini postupaka. Sukladno navedenome, Ustavni sud zaključuje da duljina postupaka pred Kantonalnim sudom ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
51. Na temelju izloženoga, Ustavni sud zaključuje da duljina parničnog postupka, konkretno – prizivnog postupka koji je vođen Kantonalnim sudom, ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VIII. Zaključak
52. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada apelanti ni na koji način nisu doprinijeli duljini drugostupanjskih postupaka koji su zakonom okarakterizirani kao žurni i koji su trajali od dvije godine i pet mjeseci do četiri godine i osam mjeseci, a takva duljina postupaka se može staviti na teret Kantonalnom sudu koji nije poduzeo adekvatne mjere s ciljem okončanja postupaka u razumnom roku.
53. Na temelju članka 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
54. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić