Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4653/11 (E. A.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
Predmeti (1)
AP-4653/11
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4653/11, rješavajući apelaciju Edina Alagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Edina Alagića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 Rs 031369 12 Rev od 18. aprila 2013.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Edin Alagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa advokat Safeta Alijagić iz Bihaća, podnio je 5. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na „donošenje odluke, odnosno suđenje u razumnom roku, te neopravdano dugog trajanja cjelokupnog postupka“ po apelantovoj tužbi podnesenoj Općinskom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa. Nakon podnošenja apelacije predmetni postupak je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 Rs 031369 12 Rev od 18. aprila 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09) i člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 15. decembra 2012. godine i 10. jula 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. decembra 2013. godine i 5. septembra 2014. godine, a Kantonalni sud 20. decembra 2011. godine i 18. jula 2014. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 28. decembra 2006. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog DOO AMI&DE (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja rješenja o otkazu ugovora o radu i vraćanja na posao.
6. Presudom Općinskog suda broj 017-0-P-06-001945 od 9. novembra 2007. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti, a apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.080,00 KM.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 RS 002314 08 Rsz od 21. marta 2011. godine apelantova žalba protiv Presude Općinskog suda broj 017-0-P-06-001945 od 9. novembra 2007. godine je uvažena, navedena prvostepena presuda je ukinuta i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. Rješenje Kantonalnog suda je dostavljeno Općinskom sudu 9. maja 2011. godine.
8. Presudom Općinskog suda broj 17 0 Rs 031369 11 Rs od 16. marta 2012. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev. Istom presudom tuženi je obavezan da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.140,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 16. marta 2012. godine, kao dana presuđenja, do isplate.
9. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu Kantonalnom sudu.
10. Kantonalni sud je 21. septembra 2012. godine donio Presudu broj 17 0 Rs 031369 12 Rsž kojom je odbio žalbu tuženog i potvrdio Presudu Općinskog suda broj 17 0 Rs 031369 11 Rs od 16. marta 2012. godine, te je odbio u cijelosti zahtjev tuženog za naknadu troškova sastava žalbe.
11. Presudom Vrhovnog suda broj 17 0 Rs 031369 12 Rev od 18. aprila 2013. godine revizija tuženog je odbijena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, a koji je po zakonu hitan postupak, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Općinskom sudu da bez odgađanja uzme u rad njegov predmet i zakaže ročište. Također, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski i Kantonalni sud su u odgovorima na apelaciju iznijeli hronologiju postupka, te istakli da u predmetnom postupku nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Dalje, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija, iako je predmetni postupak u međuvremenu okončan Presudom Vrhovnog suda broj 17 0 Rs 031369 12 Rev od 18. aprila 2013. godine, bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
18. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi
21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 28. decembra 2006. godine pokrenuo predmetni parnični postupak koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj 17 0 Rs 031369 12 Rev od 18. aprila 2013. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste šest godina i tri mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju predmetni postupak se tiče poništenja rješenja o otkazu ugovora o radu, te Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom postupku. Osim toga, Ustavni sud smatra, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev bio usmjeren na poništenje rješenja tuženog o otkazu ugovora o radu i vraćanje apelanta na posao, da je blagovremeno donošenje konačne odluke o apelantovom tužbenom zahtjevu za apelanta bilo od izuzetne važnosti.
24. U vezi s ponašanjem sudova, Ustavni sud primjećuje da je tužba Općinskom sudu podnesena 28. decembra 2006. godine, te da je Općinski sud 9. novembra 2007. godine donio prvostepenu Presudu broj 017-0-P-06-001945, dakle, u roku od deset mjeseci. Također, nakon što je, odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud donio rješenje kojim je ukinuo presudu i vratio predmet Općinskom sudu na ponovno suđenje (rješenje i spis su dostavljeni Općinskom sudu 9. maja 2011. godine), Općinski sud je Presudu broj 17 0 Rs 031369 11 Rs donio 16. marta 2012. godine, dakle, nakon deset mjeseci od kada mu je spis dostavljen na ponovno suđenje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud postupao ažurno i u razumnim rokovima odlučivao po apelantovoj tužbi. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući o žalbi tuženog protiv Presude Općinskog suda broj 017-0-P-06-001945 od 9. novembra 2007. godine, donio Rješenje broj 01 0 RS 002314 08 Rsz od 21. marta 2011. godine kojim je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Općinskom sudu na ponovno suđenje. Dakle, postupak pred Kantonalnim sudom je trajao tri godine i četiri mjeseca. U ponovnom postupku Kantonalni sud je odlučio po žalbi tuženog protiv Presude Općinskog suda broj 17 0 Rs 031369 11 Rs od 16. marta 2012. godine u vrlo kratkom roku od šest mjeseci. Također, Vrhovni sud je odlučio o reviziji tuženog u roku od sedam mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je dužini predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud kojem su bile potrebne tri godine i tri mjeseca da odluči o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda broj 017-0-P-06-001945 od 9. novembra 2007. godine. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da smatra da je odluke donosio u roku koji se može smatrati razumnim, te stoga nije dao razloge kojima bi opravdao činjenicu da su mu trebale tri godine i četiri mjeseca da konkretni predmet riješi. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. Stoga, ocjenjujući ponašanje sudova, iako su redovni sudovi u pojedinim fazama postupka postupali i donosili odluke u primjerenim rokovima (Općinski sud i Vrhovni sud, kao i sam Kantonalni sud u ponovnom postupku prilikom odlučivanja o žalbi tuženog), te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka posmatranog u cjelini, koji je po svojoj prirodi hitan postupak, te koji je ukupno trajao šest godina i tri mjeseca, od čega tri godine i četiri mjeseca pred Kantonalnim sudom u postupku po žalbi protiv Presude Općinskog suda broj 017-0-P-06-001945 od 9. novembra 2007. godine, ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
26. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te se ona, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
27. Uzimajući u obzir predmet konkretnog sudskog postupka, njegov značaj za apelanta i činjenicu da je konačna odluka donesena, te imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda vezanu za kompenzaciju (vidi, npr., Odluku Ustavnog suda broj AP 2524/09 od 19. jula 2012. godine, objavljenu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 26), Ustavni sud smatra da je za apelanta dovoljna satisfakcija ova odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovih ustavnih prava.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je parnični postupak po apelantovoj tužbi za ostvarivanje prava iz radnog odnosa trajao šest godina i dva mjeseci, od čega tri godine i četiri mjeseca u postupku po žalbi pred Kantonalnim sudom, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret Kantonalnom sudu.
29. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić