Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3832/11 (A. M.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3832/11
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3832/11, rješavajući apelaciju A. M., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav 3 tačka c), člana 57 stav 2 tač. a) i b) i člana 59 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija A. M.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 I 031708 08 I.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. M., podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Trebinju broj P-140/04, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. A. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnio je 27. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 031708 08 I i zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Trebinju broj P-140/04.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedene radnje, od Osnovnog suda zatraženo je 19. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 29. aprila 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Presudom Osnovnog suda u Trebinju broj P-140/04 od 28. aprila 2005. godine obavezana je tužena Republika Srpska – Ministarstvo pravde i Ministarstvo finansija da apelantu isplati na ime naknade materijalne i nematerijalne štete iznos od 2.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.048,80 KM.
6. Apelant je 1. oktobra 2008. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje protiv tužene kao izvršenika, na osnovu Presude Osnovnog suda u Trebinju broj P-140/04 od 28. aprila 2005. godine, koja je postala pravosnažna 28. maja 2005. godine, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika.
7. Osnovni sud je, postupajući po apelantovom prijedlogu za izvršenje, donio Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 031708 08 I od 11. novembra 2008. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
8. Protiv navedenog rješenja izvršenik je 24. novembra 2008. godine izjavio prigovor.
9. Apelant je podnescima od 2. novembra 2009. godine, te 18. juna 2010. godine i 25. februara 2011. godine, zatražio od Osnovnog suda da uzme predmet u rad.
10. Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 031708 08 I od 30. maja 2011. godine kojim je djelimično usvojio izvršenikov prigovor protiv rješenja o izvršenju u dijelu kojim je određeno izvršenje radi naplate troškova parničnog postupka tako što je odredio izvršenje radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 1.048,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom pod 28. maja 2005. godine, dok je u preostalom dijelu odbio izvršenikov prigovor.
11. Trezor Republike Srpske je 16. septembra 2011. godine isplatio apelantu navedeni novčani iznos u skladu sa rješenjem o izvršenju.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je "cjelokupan postupak trajao sedam godina i šest mjeseci, od toga izvršni postupak, koji je po zakonu hitan, tri godine". Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
13. Osnovni sud je naveo da su rješenje o izvršenju od 11. novembra 2008. godine i rješenje od 30. maja 2011. godine dostavljeni Trezoru Republike Srpske na provođenje 22. jula 2011. godine, odnosno 25. avgusta 2011. godine. Osnovni sud smatra da u postupku pred tim sudom nije došlo do povrede apelantovog prava na koje ukazuje u apelaciji.
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) relevantne odredbe glase:
Član 5. stav 1.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Trebinju broj P-140/04
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Trebinju broj P-140/04, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav 3 tačka c) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18 stav 3 tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
18. U vezi s apelantovim navodima koji se odnose na dužinu trajanja parničnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Trebinju broj P-140/04 Ustavni sud, prije svega, treba utvrditi da li predmetna apelacija u tom dijelu blagovremena, odnosno da li je podnesena u roku od 60 dana od dana prijema konačne odluke u smislu člana 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud zapaža, kako to proizilazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je Presuda Osnovnog suda u Trebinju broj P-140/04 od 28. aprila 2005. godine postala pravosnažna 28. maja 2005. godine, pa se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu primio prije tog datuma. S obzirom na to da je predmetna apelacija podnesena 27. septembra 2011. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu neblagovremena, odnosno da je podnesena nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Osnovnog suda u Trebinju kojim je okončan parnični postupak.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav 3 tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda broj 71 0 I 031708 08 I
20. U vezi s apelantovim navodima koji se odnose na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda broj 71 0 I 031708 08 I, Ustavni sud zapaža, kako to proizilazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je Trezor Republike Srpske 16. septembra 2011. godine isplatio apelantu navedeni novčani iznos u skladu s rješenjem o izvršenju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 64 Zakona o izvršnom postupku propisano, između ostalog, da se postupak izvršenja smatra završenim provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava. S obzirom da je apelacija podnesena 27. septembra 2011. godine, slijedi da je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
22. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
25. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
26. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant 1. oktobra 2008. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak, te da je taj postupak završen 16. septembra 2011. godine (kada je provedena izvršna radnja). Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od dvije godine i 11 mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, u relativno kratkom roku donio rješenje o izvršenju kojim je odredio predloženo izvršenje. Međutim, Ustavni sud zapaža neaktivnost Osnovnog suda u daljnjem toku postupka, budući da je tom sudu trebalo dvije godine i šest mjeseci da odluči o izvršenikovom prigovoru protiv rješenja o izvršenju, a zatim dodatna tri mjeseca da rješenja dostavi na provođenje. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim (član 5 stav 1 Zakona o izvršnom postupku), što je zahtijevalo dodatnu ažurnost suda u tom postupku. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja postupka pred Osnovnim sudom suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim opravdanjem za takvu neaktivnost suda, odnosno za tako dugo trajanje postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant podnosio urgencije Osnovnom sudu s ciljem da ubrza postupak, te da svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka.
27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2 navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, vrstu postupka, njegov značaj za apelanta, visinu apelantovog potraživanja i činjenicu da je u međuvremenu dugovanje izmireno, te zaključio da je za apelanta dovoljna satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovog prava.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je postupak, koji je hitne prirode, pred Osnovnim sudom u Banjaluci trajao dvije godine i 11 mjeseci, u najvećoj mjeri zbog neaktivnosti tog suda, a, pri tome, taj sud nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za takvu neaktivnost, odnosno za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.
30. Na osnovu člana 18 stav 3 tačka c) i člana 59 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić