Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-873/13 (A. E. i N. E.)

Odluka donesena 17. 09. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Likvidacija
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-873/13

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 09. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 873/13, rješavajući apelaciju Amile Efendić i Nedima Efendića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b, člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Amile Efendić i Nedima Efendića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u likvidacionom postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Tuzli pod brojem 032-0-L-06-000096.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli, u skladu s članom 62. stav 7.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča likvidacioni postupak u predmetu broj 032-0-L-06-000096, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Amila Efendić i Nedim Efendić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, koje zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 28. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja likvidacionog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 032-0-L-06-000096. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 21. aprila 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio dogovor na apelaciju 29. aprila 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Presudom Općinskog suda broj P.429/04 od 16. jula 2004. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanata i obavezan je tuženi „Bosansko-njemačko osiguranje“ d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantima isplati na ime pretrpljene materijalne i nematerijalne štete iznose bliže navedene u izreci presude.

6. Iz stanja spisa proizlazi da su apelanti podnijeli žalbu protiv presude Općinskog suda od 16. jula 2004. godine, nakon čega je cjelokupan spis dostavljen Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 1. oktobra 2004. godine na nadležno postupanje. Međutim, Kantonalni sud je 12. decembra 2006. godine cjelokupan spis vratio Općinskom sudu sa prijedlogom da donese odluku u smislu odredbe člana 378. stav 1. tačka 3. u vezi sa članom 381. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-L-06-000 096 od 30. augusta 2006. godine nad tuženim je otvoren likvidacioni postupak. Istim rješenjem je konstatirano da će se predmetni postupak nastaviti kada likvidacioni upravitelj tuženog preuzme postupak, ili kada ga sud na prijedlog protivne stranke pozove da to učini.

8. Iz stanja spisa proizlazi da su apelanti 25. septembra 2006. godine prijavili svoja potraživanja na ime glavnog duga i troškova parničnog postupka i da je likvidacioni upravnik priznao apelantima njihova potraživanja.

9. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj P.429/04 od 15. decembra 2006. godine kojim je prekinut predmetni parnični postupak zbog oduzimanja odobrenja za rad od Agencije za nadzor osiguranja FBiH.

10. Rješenjem Agencije za nadzor osiguranja u FBiH broj 1.0.-059-1092/07 od 4. jula 2007. godine odbačena je žalba tuženog „Bosansko-njemačko osiguranje“ d.d. Tuzla izjavljena protiv zaključka Agencije za nadzor osiguranja u FBiH broj 1.0.-059-826/07 od 1. juna 2007. godine kojim je odbačen prijedlog za obnovu postupka okončanog Rješenjem Agencije za nadzor osiguranja u FBiH broj 1.0.-021-369/06 od 1. augusta 2006. godine kojim je tuženom „Bosansko-njemačko osiguranje“ d.d. Tuzla oduzeto odobrenje za rad.

11. Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-U-07-000833 od 13. oktobra 2008. godine uvažena je tužba tuženog „Bosansko-njemačko osiguranje“ d.d. Tuzla i Rješenje Agencije za nadzor osiguranja u FBiH o oduzimanju odobrenja za rad broj 1.0.-059-1092/07 od 4. jula 2007. godine i zaključak Agencije za nadzor osiguranja u FBIH broj 1.0.-059-826/07 od 1. juna 2007. godine poništeni i predmet vraćen Agenciji za nadzor osiguranja u FBiH na ponovni postupak.

12. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni likvidacioni postupak još uvijek traje. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja likvidacionog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti, između ostalog, navode da je likvidacioni postupak nad „Bosansko-njemačkim osiguranjem“ d.d. Tuzla otvoren 2006. godine i da još uvijek traje, te da se ne zna do kada će trajati. Pored toga, apelanti ističu da je likvidacioni postupak nad „Bosansko-njemačkim osiguranjem“ d.d. Tuzla otvoren zbog oduzimanja odobrenja za rad od Agencije za nadzor osiguranja u FBiH, koje rješenje je poništeno presudom Kantonalnog suda i predmet vraćen Agenciji za nadzor osiguranja u FBiH na ponovni postupak iz čega proizlazi, po mišljenju apelanata, da više ne postoje uvjeti za vođenje likvidacionog postupka. Također, apelanti potražuju i naknadu štete zbog neostvarivanja svojih prava u razumnom roku, i to da svaki apelant za svaku godinu čekanja naplati po 150,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka, istaknuvši da je na području Federacije BiH pokrenut veliki broj sudskih postupaka u kojima tuženi ima svojstvo parnične stranke od čijeg okončanja ovisi okončanje predmetnog likvidacionog postupka. Nadalje, Općinski sud je kao razlog neizmirenja obaveza tuženog naveo da tuženi ne raspolaže imovinom/sredstvima kojima bi svoje dospjele obaveze prema povjeriocima izmirio. Pored toga, Općinski sud je naveo da nisu stvorene zakonske pretpostavke za prelazak tuženog društva u stečajni postupak (potrebna saglasnost Agencije). Također je istaknuo da je neosnovan navod apelacije da se nisu stekli uvjeti za nastavak likvidacionog postupka jer, iako je predmet oduzimanja odobrenja za rad dužniku vraćen Agenciji za nadzor osiguranja u FBiH na ponovni postupak, navedena Agencija u ponovnom postupku nije izdala odobrenje za rad tuženom. Konačno, Općinski sud je istaknuo da će se predmetni postupak okončati tek nakon što dužnici tuženog izmire svoja dugovanja prema njemu, te nakon što se okončaju svi parnični postupci (oko 700 predmeta) od kojih zavisi okončanje predmetnog postupka.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju („Službene novine FBiH“ br. 24/05, 36/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 29. stav 4.

4. Nakog potpunog i konačnog oduzimanja odobrenja za rad sve zahtjeve za naknadu, po osnovu obaveznog osiguranja motornih vozila, isplatit će Zaštitni fond, a sve rezerve društva bit će prenijete na Zaštitni fond u skladu sa članom 15. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti.

3.8.2. LIKVIDACIJA

Član 69.

[…] U slučaju oduzimanja odobrenja za rad društva zbog kršenja zakona i u slučaju prestanka društva kome je zabranjeno slobodno raspolaganje imovinom, društvo će biti predmet posebne likvidacije.

Sve do okončanja postupka posebne likvidacije nad društvom se ne može otvoriti stečaj. […]

16. Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti („Službene novine FBiH“ broj 24/05) u relevatnom dijelu glasi: Član 15. stav 2.

Cilj je Zaštitnoga fonda plaćanje odšteta osiguranja od građanske odgovornosti koje proizilaze iz prometnih nezgoda koje se dogode nakon početka njegova rada u slučajevima predviđenim u članu 16. ovoga Zakona.

Člana 16. stav 1. alineja 3.

Zaštitni fond obavezan je oštećenim stranama plaćati odštetu u slučaju smrti ili tjelesne ozljede i materijalne štete prouzročene u prometnim nezgodama u BiH kada:

- je protiv društva registriranog u Federaciji pokrenut postupak posebne likvidacije zbog stečaja ili zbog oduzimanja odobrenja za rad zbog neispunjenja finansijskih obaveza prema Zakonu o društvima za osiguranje u privatnome osiguranju ili prema ovome Zakonu.

17. Zakon o likvidacionom postupku („Službene novine FBiH“ broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Predmet Zakona Ovim zakonom uređuje se likvidacioni postupak pred nadležnim sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine, u postupku likvidacije pravnih lica.

Član 2.

Svrha likvidacionog postupka Likvidacioni postupak provodi se nad pravnim licima. On služi potpunom namirenju svih povjerilaca pravnog lica unovčenjem njegove imovine. Ukoliko nakon toga preostanu još neke imovinske vrijednosti, članovi pravnog lica namiruju se iz preostale imovine srazmjerno svom učešću.

Član 14.

Okončanje postupka Nakon dokaza o potpunoj diobi imovine sud razrješava likvidatora njegove službe i zaključuje postupak. Zaključenje postupka se javno oglašava u "Službenim novinama Federacije BiH".

Član 15.

Gašenje pravnog lica Nakon što je zaključenje likvidacionog postupka postalo pravosnažno, sud određuje brisanje pravnog lica u svim javnim registrima.

18. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 378. stav 1. tačka 3.

Postupak se prekida:

3) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravomočno odluči o zabrani rada;

Član 381. stav 1.

Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staralac ostavštine, novi zakonski zastupnik, stecajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da likvidacioni postupak, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

24. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja likvidacionog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom likvidacionom postupku, u kojem se apelanti pojavljuju kao povjerioci i čije potraživanje se ne može ostvariti bez okončanja likvidacionog postupka, radi o predmetu građanskopravne prirode iz čega proizlazi da predmetni postupak uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv. Stoga će Ustavni sud ispitati da li dužina predmetnog postupka zadovoljava standarde člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao likvidacioni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

29. Ustavni sud zapaža da je Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-L-06-000 096 od 30. augusta 2006. godine nad tuženim otvoren likvidacioni postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije zaključen. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste osam godina.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju Općinski sud je Rješenjem broj 032-0-L-06-000 096 od 30. augusta 2006. godine nad tuženim otvorio likvidacioni postupak. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku.

31. Što se tiče ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud nije okončao predmetni likvidacioni postupak ni nakon osam godina. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je na području Federacije BiH pokrenut veliki broj sudskih postupaka u kojima tuženi ima svojstvo parnične stranke od čijeg okončanja ovisi okončanje predmetnog likvidacionog postupka, odnosno da tuženi ne raspolaže imovinom/sredstvima kojima bi svoje dospjele obaveze prema povjeriocima izmirio, te da će se predmetni postupak okončati tek nakon što dužnici tuženog izmire svoja dugovanja prema njemu, te nakon što se okončaju svi parnični postupci (oko 700 predmeta) od kojih zavisi okončanje predmetnog postupka. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi Općinskog suda (veliki broj sudskih postupaka u kojima tuženi ima svojstvo parnične stranke) ne mogu biti dovoljno opravdanje za dužinu predmetnog postupka. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S druge strane, Ustavni sud smatra da apelanti ni na koji način nisu mogli doprinijeti dužini postupka u konkretnom slučaju. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da nema razumnog i objektivnog opravdanja da predmetni postupak likvidacije traje osam godina, te se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može u cijelosti pripisati nadležnom Općinskom sudu. Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period od osam godina u kojem nije okončan likvidacioni postupak ne može smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.

33. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja likvidacionog postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovoga predmeta, Ustavni sud smatra da je odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava apelanata i nalog da se bez daljnjeg odlaganja okonča predmetni likvidacioni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelante.

Ostali navodi

36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, jer se i ovi navodi odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka, koje je Ustavni sud razmatrao u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak likvidacije traje osam godina i koji još uvijek nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu predmetnog postupka snosi isključivo Općinski sud koji nije djelotvorno kontrolirao i upravljao postupkom na način kako je procesnim zakonom propisano.

38. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-873/13 (A. E. i N. E.) | Sudska praksa | Aktio