Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3347/13 (G. I.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Stjecanje bez osnova
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3347/13
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3347/13, rješavajući apelaciju Gordane Ivanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Gordane Ivanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 032-0-Mal-08-003906.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 62. stav
7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, bez daljnjeg odlaganja donese dopunsku presudu u predmetu broj 032-0-Mal-08-003906, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 72. stav
5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Gordana Ivanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle podnijela je 26. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 Mal 056717 11 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 21. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. maja 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Iz stanja spisa proizilazi da je apelantica 17. juna 2008. godine podnijela tužbu protiv tuženog JP „Elektroprivreda BiH“ Sarajevo - Elektrodistribucija Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi sticanja bez osnova, vsp. 342,50 KM. Apelantica je tužbom tražila da sud obaveže tuženog da joj isplati iznos od 200,00 KM i 19,00 KM za uključenje struje sa zakonskom zateznom kamatom od 3. juna 2008. godine pa do isplate, te troškove postupka. Apelantica je istom tužbom tražila da se poništi sporazum o plaćanju neizmirenih obaveza po osnovu duga za električnu energiju sa 16. majem 2008. godine.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 032-0-Mal-08-003906 od 8. decembra 2010. godine kojom je apelantičin tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
7. Apelantica je podnijela žalbu Kantonalnom sudu (nije precizirano kada).
8. Apelantica je podnescima od 17. juna, 11. oktobra i 2. decembra 2011. godine, 8. februara, 27. marta, 3. maja, 19. jula, 14. septembra i 9. decembra 2012. godine, te 1. marta i 23. maja 2013. godine urgirala kod Kantonalnog suda tražeći da taj sud čim prije riješi žalbu podnijetu protiv presude Općinskog suda od 8. decembra 2010. godine.
9. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je na sjednici vijeća održanoj 10. aprila 2014. godine vijeće odlučilo da se predmet vrati Općinskom sudu radi donošenja dopunske presude, budući da je apelantica žalbom ukazala da prvostepeni sud, donoseći pobijanu presudu, nije odlučio u cijelosti o njenom tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi (stav drugi petita tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje sporazuma o plaćanju neizmirenih obaveza duga za električnu energiju zaključenog 3. juna 2008. godine), kod kojeg je tužiteljica ostala do zaključenja glavne rasprave.
10. Prema stanju spisa, Općinski sud nije donio dopunsku presudu, odnosno, nije okončao postupak.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je iznijela hronologiju parničnog postupka koji je pokrenula tužbom 17. juna 2008. godine, istaknuvši da on još nije okončan. Apelantica je istaknula da se više puta pismeno obraćala dopisima Kantonalnom sudu da se riješi žalba, ali to do dana podnošenja apelacije nije učinjeno. Također, apelantica je tražila i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da je na sjednici vijeća održanoj 10. aprila 2014. godine, vijeće odlučilo da predmet vrati Općinskom sudu radi donošenja dopunske presude, budući da je apelantica žalbom ukazala da prvostepeni sud, donoseći pobijanu presudu, nije odlučio u cijelosti o njenom tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi (stav drugi petita tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje sporazuma o plaćanju neizmirenih obaveza duga za električnu energiju zaključenog 3. juna 2008. godine), kod kojeg je tužiteljica ostala do zaključenja glavne rasprave. Zatim, Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud bio dužan da odluči o svim postavljenim zahtjevima jednom presudom, shodno odredbi člana 176. stav 2. Zakona o parničnom postupku, to je cjelokupan spis vraćen prvostepenom sudu kako bi žalbeno ukazivanje [apelantice] smatrali prijedlogom za donošenje dopunske presude, te o tom dijelu tužbenog zahtjeva [apelantice] odlučili u skladu s odredbom člana 193. Zakona o parničnom postupku, a nakon donošenja navedene odluke, i nakon što protekne rok za izjavljivanje žalbe protiv te odluke (član 194. stav 1. ZPP), da se cio spis vrati Kantonalnom sudu radi odlučivanja o izjavljenoj žalbi apelantice protiv prvostepene presude.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 176.
(2) Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom. Član 193.
Kad sud nađe da je prijedlog za dopunu presude osnovan, bez ponovnog otvaranja glavne rasprave donijet će, u roku od osam dana, presudu o zahtjevu koji nije riješen (dopunska presuda).
Član 194.
(1) Ako je uz prijedlog za dopunu presude podnesena i žalba protiv presude, prvostepeni sud će zastati s dostavom te žalbe drugostepenom sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke.
(2) Ako protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba, ta žalba zajedno sa žalbom protiv prvobitne presude dostavit će se drugostepenom sudu.
(3) Ako se prvostepena presuda pobija žalbom samo zato što prvostepeni sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda.
VI.Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud nije donio odluku povodom apelantičine žalbe protiv presude Općinskog suda od 8. decembra 2010. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 2, 3. i
4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelantica navodi da je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno njeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a)Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud podsjeća da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu, nakon što je Kantonalni sud cjelokupan spis vratio prvostepenom sudu, Općinski sud donio dopunsku presudu, u skladu s članom 194. stav 3. ZPP-a, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantičinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
22. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom, koja je u Općinskom sudu zaprimljena 17. juna 2008. godine, pokrenula parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od šest godina i dva mjeseca.
b)Analiza dužine trajanja postupka
23. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu novčane naknade na ime sticanja bez osnova, kao i na poništenje sporazuma o plaćanju neizmirenih obaveza po osnovu duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu.
24. Rezimirajući parnični postupak Ustavni sud zapaža da je apelantica pokrenula postupak u junu 2008. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu, da je Općinski sud prvostepenu presudu donio nakon proteka više od dvije godine i pet mjeseci od podnošenja tužbe (8. decembra 2010. godine), nakon čega je predmet proslijeđen Kantonalnom sudu na rješavanje po apelantičinoj žalbi (nije preciziran datum podnošenja žalbe). Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud cjelokupan spis vratio prvostepenom sudu kako bi odlučio u skladu s odredbom člana 193. Zakona o parničnom postupku. Naime, Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je na sjednici vijeća održanoj 10. aprila 2014. godine, vijeće odlučilo da se predmet vrati Općinskom sudu radi donošenja dopunske presude, budući da je apelantica žalbom ukazala da prvostepeni sud, donoseći pobijanu presudu, nije odlučio u cijelosti o njenom tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi (stav drugi petita tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje sporazuma o plaćanju neizmirenih obaveza duga za električnu energiju zaključenog 3. juna 2008. godine). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da „ako se prvostepena presuda pobija žalbom samo zato što prvostepeni sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda.“ S druge strane apelantica je u više navrata (podnescima od 17. juna, 11. oktobra i 2. decembra 2011. godine, 8. februara, 27. marta, 3. maja, 19. jula, 14. septembra i 9. decembra 2012. godine i 1. marta i 23. maja 2013. godine) urgirala kod Kantonalnog suda, tražeći da taj sud što prije odluči o njenoj žalbi i time pokazala zainteresovanost da ishodi odluku u predmetnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju. Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje šest godina i dva mjeseca, te da prema stanju spisa još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnosti“. Pri tome odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Općinski sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom u skladu s relevantnim odredbama ZPP-a.
25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda postupak nalazi pred prvostepenim sudom po apelantičinom prijedlogu za donošenje dopunske presude, to je Općinskom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Ostali navodi
27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantičine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, jer se ti navodi temelje na istim razlozima. Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
29. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, te nalog Općinskom sudu da hitno odluči o apelantičinom prijedlogu za donošenje dopunske presude, odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada parnični postupak traje više od šest godina i dva mjeseca i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a dužina postupka se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka, kako je to propisano procesnim zakonom.
31. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić