Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2362/13 (Z. S.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2362/13
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2362/13, rješavajući apelaciju Zuhdije Salkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zuhdije Salkića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nisu okončani izvršni postupci koji se vode pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetima broj 020-0-I-08-001502 i broj 020-0-I- 09-00-3233.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 62.
stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 020-0-I-09-00- 3233, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 72.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zuhdija Salkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 28. maja 2013. godine i 18. jula 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji se vode pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetima broj 020- 0-I-08-001502 i broj 020-0-I-09-00-3233.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2362/13 i AP 3242/13 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2362/13.
3. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 23. aprila 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. maja 2014. godine.
4. Općinski sud je na traženje Ustavnog suda dostavio spise broj 020-0-I-08-001502 i broj 020- 0-I-09-00-3233, koji su nakon izvršenog uvida vraćeni Općinskom sudu.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 12. septembra 2008. godine prijedlogom Općinskom sudu pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika Seada Salkića (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi izvršenja pravomoćne Presude tog suda broj P-11/02 od 13. januara 2004. godine. Apelant je u prijedlogu za izvršenje predložio da sud donese rješenje kojim će dopustiti izvršenje predajom u posjed dijela k.č. br. 586/9 u površini od 590 m iz zk. ul. br. 642 k.o. Cazin, a koje po podacima novog premjera predstavljaju nekretnine po podacima starog premjera dijela k.č. broj 878/1 u površini od 455 m i dio k.č. broj 877 u površini od 135 m obje upisane u p.l. 825 k.o. Cazin prema skici vještaka geometra koja je sastavni dio presude na osnovu koje se određuje izvršenje na način da službena osoba suda uz vještačenje i određenje predmeta predaje, koje je obavio geometar, nekretnine iz predmetnog rješenja, slobodne od osoba i stvari, preda u posjed apelantu.
7. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 020-0-I-08-00-1502 od 30. januara 2009. godine odredio predloženo izvršenje.
AP 2362/13
8. Apelant je 20. septembra 2010. godine Općinskom sudu dostavio podnesak u kojem je naveo da je u predmetnoj pravnoj stvari 5. maja 2010. godine održano ročište na licu mjesta na kojem je apelant uveden u posjed predmetnih nekretnina kako je to određeno Rješenjem o izvršenju broj 020-0-I-08-001502 od 30. januara 2009. godine, te da je na tom ročištu sud, u skladu s članom
64. ZIP-a, proglasio da je postupak dovršen. Imajući u vidu navedeno, apelant je tražio od Općinskog suda da donese odluku o provedenom rješenju, te odluku o troškovima izvršnog postupka predaje u posjed i to u iznosu od 3.306,00 KM.
9. Općinski sud je zaključkom od 24. novembra 2010. godine pozvao apelanta da dopuni – ispravi prijedlog za izvršenje od 20. septembra 2010. godine, s obzirom na to da se podnesak od 20. septembra 2010. godine kojim je traženo da sud donese odluku o troškovima postupka radi predaje u posjed nekretnina smatra novim prijedlogom za izvršenje imajući u vidu da u ranijem prijedlogu od 12. septembra 2008. godine apelant nije naznačio predmet i sredstvo izvršenja radi namirenja troškova izvršnog postupka.
10. Apelant je postupio u skladu s nalogom suda podneskom od 7. decembra 2010. godine.
11. Apelant je podneskom od 18. februara 2011. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći da taj sud, u skladu s odredbama ZIP-a, u što kraćem roku donese odluku o visini troškova izvršnog postupka.
12. Općinski sud je Rješenjem broj 020-0-I-08-001502 od 12. januara 2012. godine odredio izvršenje protiv izvršenika u ukupnom iznosu od 3.508,24 KM i odredio da će se izvršenje provesti zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, te apelantovim namirenjem iz iznosa dobijenog njihovom prodajom. Istim rješenjem je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog u preostalom dijelu koji se odnosi na troškove izvršnog postupka za traženi iznos od 842,40 KM.
13. Apelant je podnescima od 20. januara i 16. aprila 2012. godine tražio spajanje izvršnog postupka koji se vodi pod brojem 020-0-I-08-001502 sa izvršnim postupkom koji se vodi u istom sudu pod brojem 020 0 I 09 003233, u kojem je doneseno rješenje o izvršenju 12. augusta 2009. godine.
14. Izvršenik je 25. januara 2012. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, na koji je apelant 26. juna 2012. godine dostavio odgovor Općinskom sudu.
15. Apelant je podneskom od 11. juna 2012. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći da taj sud donese rješenje o njegovom prijedlogu za spajanje dva izvršna postupka.
16. Rješenjem Općinskog suda broj 020-0-I-08-001502 od 19. jula 2012. godine izvršenikov prigovor je odbijen kao neosnovan.
17. Apelant je podnescima od 25. septembra i 19. oktobra 2012. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći da taj sud, u skladu s članom 5. ZIP-a, u što kraćem roku predmet uzme u rad i zakaže ročište radi popisa, procjene i prodaje izvršenikovih pokretnih stvari.
18. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je nakon nekoliko neuspješnih dostava u odnosu na izvršenika, koji je u inostranstvu, sud zaključkom od 29. oktobra 2012. godine odredio prodaju ranije zaplijenjenih stvari po pljenidbenom popisu, ali bezuspješno jer se nije pojavio niko od ponuđača.
19. Također, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je apelant predložio daljnju pljenidbu i to izvršenikovih pokretnih stvari koje se nalaze u njegovoj kući, nakon čega je sudski izvršitelj 30. novembra 2012. godine izašao na lice mjesta, ali do pokretnih stvari nije mogao doći zbog toga što je izvršenikova kuća zaključana jer se on nalazi u Austriji sa porodicom gdje boravi i radi te rijetko dolazi u BiH.
20. Apelant je u međuvremenu pismenim podneskom od 23. novembra 2012. godine podnio zahtjev za izuzeće uređujuće sutkinje Rusmire Kudić, kao i sudskog izvršitelja Indira Erlagića.
21. Iz stanja spisa također proizlazi da je apelant podnescima od 23. novembra i 13. decembra 2012. godine tražio odlaganje izvršenja u izvršnom postupku do odluke o njegovom zahtjevu za spajanje navedenog izvršnog postupka sa izvršnim postupkom koji se vodi u istom sudu pod brojem 020 0 I 09 00 3233.
22. Općinski sud je Rješenjem broj 020-0-SU-13-000004 od 4. januara 2013. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za izuzeće uređujuće sutkinje.
23. Općinski sud je Zaključkom broj 020-0-I-08-00-1502 od 18. februara 2013. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za izuzeće sudskog izvršitelja.
24. Općinski sud je donio Zaključak broj 020-0-I-09-00-3233 od 26. jula 2013. godine kojim je određeno spajanje izvršnog predmeta broj 020-0-I-08-00-1502 i broj 020-0-I-09-00-3233 radi provođenja jedinstvenog postupka izvršenja.
25. Također, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je 3. aprila 2014. godine sudski izvršitelj pokušao sačiniti pljenidbeni popis, međutim, njemu je izvršenikov sin onemogućio ulazak u kuću, sve zbog ranije istaknutih navoda da su kuća i pokretne stvari prometovane u korist izvršenikove djece darovnim ugovorom 20. januara 2005. godine, tako da ove stvari više ne pripadaju izvršeniku. Sudski izvršitelj je ponovo izašao na lice mjesta 18. aprila 2014. godine, ali bezuspješno, s obzirom na to da na licu mjesta nisu zatečeni ni izvršenik niti bilo ko od njegove porodice odnosno sinova na koje je izvršenik prenio te nekretnine, tako da će sud u daljnjem toku postupka odlučiti u skladu s članom 120. ZIP-a, odnosno članom 163. stav 3. ZIP-a.
26. Apelant je podneskom od 8. maja 2014. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći da taj sud hitno zakaže ročište na licu mjesta radi popisa i zapljene građevinskog materijala pobliže opisanog u samom podnesku.
27. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku.
AP 3242/13
28. Apelant je 31. marta 2009. godine prijedlogom Općinskom sudu pokrenuo izvršni postupak radi izvršenja pravomoćne Presude tog suda broj P-11/02 od 13. januara 2004. godine. Apelant je u prijedlogu za izvršenje tražio da sud dopusti izvršenje protiv izvršenika, i to popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.
29. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 020-0-I-09-003233 od 12. augusta 2009. godine odredio predloženo izvršenje.
30. Izvršenik je 23. oktobra 2009. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju.
31. Zaključkom Općinskog suda broj 020-0-I-09-003233 od 29. oktobra 2009. godine izvršeniku je vraćen na dopunu – ispravku prigovor izjavljen 23. oktobra 2009. godine. Izvršenik je postupio u skladu s nalogom suda 16. novembra 2009. godine.
32. Rješenjem Općinskog suda broj 020-0-I-09-003233 od 1. decembra 2009. godine odbačen je kao nepotpun izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja Općinskog suda od 12. augusta 2009. godine.
33. Apelant je podnescima od 15. septembra i 20. decembra 2010. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći da taj sud zakaže ročište kako bi se moglo provesti izvršenje u konkretnom predmetu.
34. Izvršenik je 27. decembra 2010. godine podnio žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 020-0-I-09-003233 od 1. decembra 2009. godine.
35. Zaključkom Općinskog suda broj 020-0-I-09-003233 od 4. februara 2011. godine izvršeniku je vraćena na dopunu – ispravku žalba od 27. decembra 2010. godine. Izvršenik je postupio u skladu s nalogom suda 21. februara 2011. godine.
36. Apelant je podnescima od 14. januara, 10. februara i 23. septembra 2011. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći da taj sud zakaže ročište kako bi se moglo provesti izvršenje u konkretnom predmetu.
37. Rješenjem Općinskog suda broj 020-0-I-09-003233 od 4. oktobra 2011. godine odbačena je kao nepotpuna izvršenikova žalba izjavljena protiv Rješenja Općinskog suda broj 020-0-I-09- 003233 od 1. decembra 2009. godine.
38. Apelant je podnescima od 11. juna i 23. jula 2012. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći, između ostalog, da taj sud donese rješenje o njegovom prijedlogu za spajanje dva izvršna postupka.
39. Apelant je podneskom od 23. oktobra 2012. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći da taj sud postupi u skladu s odredbama ZIP-a, istaknuvši da su mu neprihvatljivi stavovi Općinskog suda sadržani u službenim zabilješkama u kojima je, između ostalog, konstatirano da u izvršenikovoj kući nema nikoga, odnosno da izvršenik radi i boravi u inostranstvu, R. Austrija, a dolazi povremeno kući preko vikenda.
40. Općinski sud je donio Zaključak broj 020-0-I-09-00-3233 od 26. jula 2013. godine kojim je određeno spajanje izvršnog predmeta broj 020-0-I-08-00-1502 i broj 020-0-I-09-00-3233 radi provođenja jedinstvenog postupka izvršenja.
41. Apelant je podnescima od 11. septembra i 4. novembra 2013. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći, između ostalog, da taj sud hitno postupi u skladu sa ZIP-om.
42. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud 5. i 18. aprila 2014. godine sačinio službene zabilješke kojima je, između ostalog, konstatirao da je izvršenikova kuća prazna, te da se izvršenik nalazi u Republici Austriji, gdje živi i radi.
43. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
44. Apelant smatra da mu je u izvršnim postupcima povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju postupaka, te istaknuo da mu je ovakvim postupanjem Općinskog suda uskraćeno pravo na pravilno vođenje i odlučivanje, te da sud još uvijek nije donio odluku o zahtjevu za spajanje postupka, što dodatno odugovlači pravilno suđenje u konkretnom predmetu, odnosno da je prvostepeni sud učinio povredu člana 6. Evropske konvencije. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelacije, te naloži Općinskom sudu da predmet hitno uzme u rad i provede tražene radnje. Također, apelant, u apelaciji AP 3242/13, traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM za svaku godinu neblagovremenog postupanja suda.
b) Odgovor na apelaciju
45. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka, te istaknuo da je 3. aprila 2014. godine sudski izvršitelj pokušao sačiniti pljenidbeni popis, ali mu je izvršenikov sin onemogućio ulazak u kuću, sve zbog ranije istaknutih navoda da su kuća i pokretne stvari prometovane u korist izvršenikove djece darovnim ugovorom 20. januara 2005. godine, tako da ove stvari više ne pripadaju izvršeniku. Sudski izvršitelj je ponovo izašao na lice mjesta 18. aprila 2014. godine, međutim, bezuspješno, s obzirom na to da na licu mjesta nisu zatečeni ni izvršenik niti bilo ko od njegove porodice odnosno sinova na koje je izvršenik prenio te nekretnine, tako da će sud u daljnjem toku postupka odlučiti u skladu s članom 120. ZIP-a, odnosno članom 163. stav 3. ZIP-a. V.Relevantni propisi
46. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
47. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
48. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
49. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
50. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupci povodom njegovih prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traju nerazumno dugo.
51. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
VII.Meritum
52. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
53. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
54. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
55. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, vodeće odluke br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne da organiziraju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno tako i u praksi, te da osiguraju izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
56. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji se uzima u obzir
57. Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlogom za izvršenje koji je u Općinskom sudu primljen 12. septembra 2008. godine pokrenuo izvršni postupak, te da prema raspoloživim podacima on još uvijek nije okončan. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava dužinu izvršnog postupka nad izvršenikovim nekretninama, budući da je u tom dijelu postupak dovršen uvođenjem apelanta u posjed nekretnina, prije podnošenja apelacije, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja izvršnog postupaka koji se odnosi na troškove tog izvršnog postupka u kojem je prijedlog podnesen 20. septembra 2010. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od podnošenja prijedloga za izvršenje od 20. septembra 2010. godine do dana donošenja ove odluke, dakle, postupak koji traje približno tri godine i 10 mjeseci i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.
58. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelant 31. marta 2009. godine pokrenuo novi izvršni postupak protiv istog izvršenika na njegovim pokretnim stvarima i da taj postupak, također, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine ovog postupka je period od pet godina i četiri mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja postupka
59. U konkretnom slučaju se radi o izvršnim postupcima koje je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja popisom, procjenom i prisilnom prodajom izvršenikovih nekretnina, odnosno njegovih pokretnih stvari), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku.
60. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud zapaža da je apelant, nakon donošenja rješenja o izvršenju broj 020-0-I-08-001502 od 12. januara 2012. godine i broj 020-0-I-09-003233 od 12. augusta 2009. godine, predlagao da Općinski sud spoji navedene predmete s obzirom na to da se radi o istom tražiocu i istom izvršeniku, kao i da je podnosio prijedlog za izuzeće uređujuće sutkinje, kao i sudskog izvršitelja, te da je tražio odlaganje izvršenja u izvršnim postupcima do odluke o njegovom zahtjevu za spajanje izvršnih postupaka, sve s ciljem da namiri svoje potraživanje. Međutim, iako su navedene radnje u izvjesnoj mjeri doprinijele dužini postupka, budući da je takvo apelantovo postupanje bilo u skladu s njegovim pravima propisanim relevantnim zakonskim odredbama i nije bilo usmjereno na odugovlačenje postupka, Ustavni sud smatra da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka. Naprotiv, Ustavni sud zapaža da je apelant urgirao da se hitno postupa u navedenom predmetu (podnescima od 15. septembra i 20. decembra 2010. godine, 14. januara, 10. februara i 23. oktobra 2011. godine, 11. juna, 23. jula, 25. septembra, 19. i 23. oktobra 2012. godine, 4. septembra i 4. novembra 2013. godine i 8. maja 2014. godine).
61. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža, što proizlazi i iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu 15. maja 2014. godine dostavio Općinski sud, da se taj sud nije izjašnjavao na navode o trajanju postupaka, već je samo naveo hronologiju izvršnih postupaka, te istakao da će sud u daljnjem toku postupka odlučiti u skladu s članom 120. ZIP-a, odnosno članom 163. stav 3. ZIP-a. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je nakon podnošenja apelacije Općinski sud donio zaključak od 26. jula 2013. godine kojim je odredio spajanje izvršnih postupaka radi provođenja jedinstvenog postupka izvršenja. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka (nakon donošenja zaključka od 26. jula 2013. godine kojim je određeno spajanje izvršnih postupaka) čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
62. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period od tri godine i 10 mjeseci, odnosno period od pet godina i četiri mjeseca u kojem nisu okončani izvršni postupci, ne mogu smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.
63. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
64. Apelant je tražio da mu se zbog bezrazložnog odugovlačenja postupka dosudi naknada nematerijalne štete.
65. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
66. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanta odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog Općinskom sudu da se postupak okonča bez daljnjeg odlaganja.
VIII.Zaključak
67. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude traje tri godine i 10 mjeseci, odnosno pet godina i četiri mjeseca, i još uvijek nije okončan, iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu.
68. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
69. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić